Na ljeto 1996. godine u šumi u blizini malog grada Kištima (1764 kilometra od Moskve) u Uralskom okrugu pronađeno je tajanstveno humanoidno stvorenje.
Pronašla ga je žena kojoj je kasnije dijagnosticirana šizofrenija. Ona je ovo biće usvojila i čak mu dala ime svog rođenog sina: Aljošenka (skraćeno od Aleksej).
Njezini su se sugrađani pitali otkud se pojavilo ovo neobično stvorenje. Je li to bio izvanzemaljac ili samo deformirano ljudsko biće? Ova pitanja opsjedala su Kištim, a kasnije i cijeli svijet.
Međutim, kada je "pomajka" "kištimskog patuljka" smještena u mentalnu ustanovu, Aljošenka je umro, pa je njegovo tijelo prelazilo iz ruke u ruku, prije nego što je sasvim nestalo.
Do danas nitko ne može objasniti odakle je stigao Aljošenka ni gdje je nestalo njegovo tijelo.
Pročitajte više o ovom misterioznom slučaju.
3. lipnja 1908. godine nepoznati je objekt eksplodirao u udaljenim šumama Sibira. Prouzrokovana šteta mogla se usporediti s učinkom hidrogenske bombe: šuma oko epicentra eksplozije bila je uništena, a magnetske oluje su bjesnjele diljem sjeverne Zemljine polutke.
Objekt koji je izazvao ovu eksploziju nikad nije pronađen, niti su pronađeni njegovi ostaci, iako su mnogi istraživači pretražili područje. Tijekom godina su se pojavile brojne teorije o uzroku eksplozije, počevši od drugog Kristovog dolaska do neuspjelog eksperimenta Nikole Tesle.
Neki smatraju da je eksploziju izazvao ledeni komet koji se poslije udara o tlo istopio. S obzirom na to da nema nikakvih čvrstih dokaza koji bi potkrijepili bilo koju teoriju, Tunguska eksplozija je i dalje neriješeni misterij.
Kao i Bermudski trokut, M-zona u ruskoj divljini je predmet zanimanja ufologa iz cijelog svijeta.
Ova misteriozna zona nalazi se u gustim šumama Permske oblasti. Posjetitelji M-zone, koja je poznata i kao Permska paranormalna zona, često svjedoče da su doživjeli halucinacije, neobičan entuzijazam ili potištenost, kao i da su vidjeli NLO i tajanstvena svjetla. Poremećeno funkcioniranje kompasa i električnih aparata također je zabilježeno.
Iako na ovo mjesto redovito odlaze ekspedicije, njegova tajna ostaje skrivena.
Jedne noći u veljači 1959. godine skupina od devet planinara izgubila je život na sjeveru Uralskih planina u izuzetno neobičnim okolnostima.
Službena istraga je zaključila da je "uzrok smrti nepoznata nesavladiva sila koju planinari nisu mogli izbjeći". Smatra se da je planinare usred noći nešto istjeralo iz njihovih šatora, jer su kasnije njihova gola tijela pronađena na izvjesnoj udaljenosti od kampa.
Brojne istrage od strane profesionalaca i amatera nikad nisu dovele do zadovoljavajućeg rješenja. Zato je Djatlovljev prijevoj raspalio maštu mnogih ljubitelja misterija diljem svijeta. NLO, jeti, špijuni, tajna vojna ispitivanja i crna magija samo su neka od objašnjenja ove tragedije. Međutim, nitko sa sigurnošću ne zna što se dogodilo iskusnim planinarima koji su otišli na ekspediciju s koje se nikad nisu vratili.
Saznajte pojedinosti o incidentu na Djatlovljevom prijevoju.
Priče o ogromnom, nezgrapnom čudovištu u divljini bile su stoljećima dio folklora. I u Sovjetskom je Savezu snježni čovjek bio predmet istraživanja.
50-ih godina je Sovjetska akademija znanosti osnovala specijalnu komisiju s ciljem da se potvrdi postojanje jetija. Provedene su ekspedicije, no akcija je obustavljena, jer nisu dobiveni nikakvi rezultati.
Međutim, mnogi u Rusiji su nastavili i dalje viđati jetija.
Prema legendi, Sofija Paleolog, kći brata posljednjeg bizantskog cara Konstantina XI., donijela je iz Rima u Rusiju jedinstvenu kolekciju vrijednih rukopisa kada se udala za velikog moskovskog kneza Ivana III.
Vjeruje se da je ova kolekcija, koja se u svijetu znanstvenika i ljubitelja knjiga smatra Svetim Gralom, sadržavala izgubljene i neprocjenjive drevne rukopise, pa bi njezin pronalazač brzo postao svjetska zvijezda.
Neumorni istraživači su desetljećima tražili izgubljenu knjižnicu, ali nitko još nije imao sreće da je pronađe, pa su mnogi počeli vjerovati da se radi samo o legendi. Ipak, neke teorije zavjere tvrde da je knjižnica i dalje netaknuta i da čeka svog pronalazača.
Aleksandar I. je predvodio rusku vojsku protiv Napoleona. Za vrijeme njegove vlasti Rusija je porazila Francusko Carstvo i zauzela mjesto među vodećim svjetskim silama. Njegova je vojska čak uspjela osvojiti Pariz.
47-godišnji kralj je na vrhuncu svoje vladavine iznenada preminuo od tifusne groznice, što je izazvalo šok u Rusiji. Car je umro u studenom 1825. godine u gradu Taganrogu, oko 1100 kilometara južno od Moskve.
Međutim, ljudi su osjećali da nešto s njegovom smrću nije kako treba. Aleksandrovo tijelo je doneseno u zatvorenom lijesu i gotovo nitko mu nije vidio lice. Oni koji su vidjeli tijelo tvrdili su da pokojnik nije nalikovao na cara.
S obzirom na to da je s godinama Aleksandar postao posvećeni pravoslavni vjernik i da je dane provodio u molitvi, dozvoljavajući da Rusiju vode ministri, proširile su se glasine da je on tajno abdicirao i pobjegao u usamljenički život pod lažnim identitetom monaha. Ljudi su čak izdvojili izvjesnog monaha, govoreći da bi on mogao biti car.
Kruzer "Ljubov Orlova" putovao je morima od 1976. do 1999. godine, kada je kompanija koja je posjedovala brod bankrotirala. Brod je trebao biti prebačen u Dominikansku Republiku na otpad, ali je izgubljen na moru kada su sajle za vuču broda pukle u oluji.
Brod je nestao. Četiri tone čelika bez svjetala i električnog sustava utjerivale su strah u kosti drugim mornarima, jer je postojala opasnost od noćnog susreta s napuštenim brodom. "Ljubov Orlova" je zauvijek izgubljena, ali i dalje kruže priče o divovskim štakorima koji proždiru jedan drugoga na ovom brodu. Je li potonuo ili ga struje još uvijek nose negdje po oceanu, ne zna se, no ovaj brod nastavlja biti fascinantna tema za sve ljubitelje misterija.
Od 80-ih godina ruska vojska razvija tehnike telekineze, neverbalnog ispitivanja i čitanja misli. Bar neki tako tvrde.
Ova smjela tvrdnja pojavila se i u članku u službenom časopisu ruske vojske "Armejski zbornik".
Premda neki misle da se radi o izmišljotinama, mnogi vjeruju da su sovjetski znanstvenici vršili eksperimente na polju parapsihologije kako bi otkrili neke izvanredne ljudske moći.
Za vrijeme sovjetskih vremena tim istraživača je otišao u Sibir testirati tlo u potrazi za naftom i drugim prirodnim sirovinama. Legenda kaže da su istraživači probušili rupu u zemlji i iznenadili se kada su na instrumentima očitali dubinu i pritisak. Iz rupe je izbijala vrelina od oko tisuću stupnjeva Celzija.
Znanstvenici su također navodno čuli prigušene zvukove koji su dopirali iz rupe. Spustili su mikrofon u dubinu pa su mogli razaznati ljudske krike i vapaje.
Saznajte više o ovoj sovjetskoj urbanoj legendi.
Tajanstvena kamena ploča pronađena je 1999. na Južnom Uralu. Ispostavilo se da je to trodimenzionalna mapa uralske regije kakva se može napraviti samo pomoću satelitske snimke. Kanali, brane i nasipi na ploči točno su prikazivali stvarni teren. Na ploči su pronađeni i natpisi na nepoznatom jeziku.
Podrijetlo ploče i dalje je nepoznato.
Sablinjski park prirode je podzemni labirint u blizini Sankt-Peterburga dug nekoliko desetaka kilometara. Špilje je napravio čovjek. Neki vjeruju da su to pothodnici izdubljeni prilikom vađenja kvarca, no drugi smatraju da ih je napravila vojska. U svakom slučaju, mreža hodnika i kopova je danas napuštena.
No privlači avanturiste i istraživače koji vjeruju da se tu nalazi vremensko-prostorna anomalija. Naime, prijavljeni su brojni slučajevi nestalih osoba u okolici Sablinjskih špilja. Ljudi su se možda izgubili ili ih je na dno povukla neka ljigava masa. Ili se možda radi o nekoj još zlokobnijoj sili koja je ovdje na djelu?
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
