5 legendarnih skrivenih blaga u Rusiji

12. svibnja 2017. Ksenija Zubačeva
Ruska povijest puna je obećanih golemih nagrada onima koji pronađu skriveno blago.

Obnova zgrada u glavnom gradu Rusije ponovno je skrenula pozornost javnosti na brojne povijesne objekte. Jedno od najnovijih otkrića arheolozi su otkrili 10. svibnja kada je u šahovskoj figurici lovca od bjelokosti iz 16. stoljeća pronađeno 10 srebrnih novčića. U to je vrijeme vlasnik novčića za njih mogao kupiti jato gusaka. Sada će novčići najvjerojatnije završiti u jednom od moskovskih povijesnih muzeja.

Iako su takvi mali i jedinstveni pronalasci prilično česti, postoje i puno veća blaga skrivena u raznim zakucima Rusije. Očigledno je da ih nije tako lako pronaći. Mnogi lovci na blago uzalud su pokušavali pronaći ove predmete koji bi ih učinili jako bogatima. Ovdje vam donosimo samo njih pet.

 

Knjižnica Ivana Groznog

Car Ivan Grozni, Viktor Vasnecov, 1897. / Galerija Tretjakov Car Ivan Grozni, Viktor Vasnecov, 1897. / Galerija Tretjakov

Jedno od najlegendarnijih blaga glavnog grada Rusije, Knjižnica Ivana Groznog (1548.-1574.) izgubljena je i moguće je da ju je sakrio sam vladar. Kako priča kaže, ova zbirka rukopisa i knjiga koje su prikupili bizantski vladari dana je kao miraz za Sofiju Paleolog, nećakinju posljednjeg bizantskog cara, koja se 1472. udala za ruskog princa Ivana Velikog (1462.-1505.).

Vjeruje se da je zbirka obuhvaćala i veći dio Konstantinopolske knjižnice, spašen od Turaka 1453., kao i neke rukopise iz drevne Aleksandrijske knjižnice. Knjižnica se čuvala u podrumima Kremlja kako bi bila sigurna od čestih požara, a knjige su kasnije, pod knezom Vasilijem III. (1505.-1533.) prevedene na ruski.

Vjeruje se da je knjižnica izgubljena u 16. stoljeću kada ju je Ivan Grozni preselio u Aleksandrovsku slobodu u Vladimirskoj oblasti. Otad mnogi arheolozi tragaju za knjižnicom u Sergijevom Posadu, Aleksandrovu, Vladimirskoj oblasti i drugim mjestima koja su nekoć bila pod utjecajem cara.

 

Blago Sigismunda III. Vase

 Sigismund III. Vasa / Getty Images Sigismund III. Vasa / Getty Images

Poljske trupe koje su napale Rusiju početkom 17. stoljeća prikupile su sve vrijedno što su mogli pronaći. Navodno su planirali prebaciti opljačkano blago u Varšavu za kralja Sigismunda III., no kočije nisu stigle niti do Smolenska, nego su nestale na putu.

Iako su postojale upute gdje pronaći izgubljeno blago (u blizini lokalnog groblja, na području rijeke Hvorostjanke), lovci na blago ga nisu uspjeli pronaći, jer upute nisu bile sasvim jasne.

Stručnjaci se slažu da bi se blago moralo nalaziti negdje u blizini današnjeg Možajska ili Aprelevke u Moskovskoj oblasti.

 

Napoleonovo zlato

"Napoleon se povlači iz Moskve" (1927.), Jerzy Kossak (1900.-1943.), Muzej Borodinske bitke u Moskvi / RIA Novosti"Napoleon se povlači iz Moskve" (1927.), Jerzy Kossak (1900.-1943.), Muzej Borodinske bitke u Moskvi / RIA Novosti

U listopadu 1812., kada je francuski car odlučio pobjeći iz Rusije, njegova vojska nije htjela otići bez trofeja. Navodno su imali dva vagona puna ukradenih dragocjenosti iz Kremlja i zbirku starog oružja. Dok su se povlačili, riskirajući da se suoče s ruskim trupama u ekstremnim vremenskim uvjetima, Napoleonovi su se gladni vojnici morali odreći dijela blaga.

Neki istraživači vjeruju da bi se dragocjenosti mogle naći u jednom od jezera u zapadnom dijelu Smolenske oblasti. Početkom 1960-ih je bilo nekoliko pokušaja potrage za tim blagom.

Poslana je posebna grupa za potragu, no pohod je bio neuspješan. Ova priča je i danas iznimno popularna među lovcima na blago u Rusiji.

 

Vrijedni teret izgubljen u zaljevu Ussuri

Zaljev Ussuri / Vladimir Sajapin/TASSZaljev Ussuri / Vladimir Sajapin/TASS

7. listopada 1906. teretno-putnički brod Varjagin potonuo je u vodama zaljeva Ussuri u današnjem Primorskom kraju. Sama tragedija ne bi privukla veliku pažnju javnosti da nije bilo događaja koji su uslijedili.

Brod je bio u vlasništvu trgovca Alekseja Semjonoviča Varjagina koji je, nakon što je brod potonuo, od vlasti zatražio kompenzaciju od 60 000 rubalja (oko 25 000 dolara u današnjem novcu) za posebno vrijedan teret na brodu.

Guverner je to odbio, a 1913. je bivši kapetan broda poveo ekspediciju na mjesto tragedije. Grupa je uspjela pronaći brod, no zbog nedostatka resursa i sredstava nisu mogli podići teret iz broda na površinu. Oluje, početak Prvog svjetskog rata i revolucija 1917. spriječili su da tamo ode nova ekspedicija.

 

Kolčakovo zlato

Aleksandar Kolčak, 1916. / Arhivska fotografijaAleksandar Kolčak, 1916. / Arhivska fotografija

Priča kaže da je Bijela garda tijekom Ruskog građanskog rata proglasila admirala Aleksandra Kolčaka Vrhovnim vladarom Rusije od 1918. do 1920. Njegov položaj antikomunističkog vođe dolazio je s velikom količinom ruskih zlatnih rezervi, čija je ukupna vrijednost procijenjena na 650 milijuna rubalja (oko 280 milijuna dolara u današnjem novcu).

Kolčak je zlato premjestio iz Kazanja u Sibir, no jedan je dio dragocjenog tereta putem ukraden, a navodno je i sam admiral negdje sakrio dio novca.

1921. godine, nakon Kolčakove smrti, ispostavilo se da je nestalo ruskog zlata u vrijednosti od oko 250 milijuna rubalja (oko 108 milijuna dolara u današnjem novcu).

Dok neki misle da bi blago moglo biti zakopano negdje u Sibiru, u Novosibirsku ili mjestima duž Transsibirske pruge, drugi smatraju da bi ono moglo biti skriveno negdje na Altaju.

+
Like us on Facebook