1. Ne očekujte da će itko doći na vrijeme.
Aleksandar Kislov
Nakon ukupno 10 tisuća sati čekanja Rusa, smatram da za svoju stručnost na tu temu zaslužujem medalju. Jednom mi je, dok sam čekao, bilo dosta svega, otvorio sam svoj telefon i upitao Google: "Zašto Rusi uvijek kasne?!", a Google mi je odgovorio člankom o tome kako različite kulture različito doživljavaju vrijeme, zbog čega neke kulture često kasne, prema zapadnjačkim standardima.
Ja sam iz toga izvukao zaključak da, dok ja stojim i gledam na sat te uviđam da moj prijatelj kasni deset, petnaest, pedeset i dvije minute, on gleda na sat i vidi goluba, sapun ili možda ribu - da, vjerojatno ribu.
2. Ako ste prijateljski nastrojeni, vjerojatno ćete me pratiti kući, ubiti, a onda me pojesti.
Aleksandar Kislov
Ako na ulicama Rusije hodate iza starije žene i primijetite da se ona stalno osvrće, mršti, ubrzava, da bi se naposljetku zaustavila kako bi vas pustila ispred sebe, ne uznemirujte se. Ona to radi jednostavno zato što ste vjerojatno psihopat koji je slijedi kako bi je raskomadao i pojeo.
To se posebice odnosi na pokušaje neobaveznog razgovora u redovima. U Americi često u redu stojim kraj nekoga tko će reći nešto poput "kako ide", "jeste li čuli za klimatske promjene" ili "za što vam treba to silno uže?"
Ali u Rusiji su stvari drugačije. Stojim u redu i u tišini patim zajedno s ostalima, čekajući svoj red kako bi se na mene naljutili jer nemam dovoljno sitnog. A ako netko pored mene u redu započne razgovor, nelagodno mi je i odmičem se, jer se vjerojatno radi o psihopatu koji me planira pratiti kući kako bi me raskomadao i pojeo.
3. Kome je potreban Target kada imate šperploču i čavle?
Kad je moja majka došla u Rusiju i vidjela moju kuhinju s nesparenim stolicama i prljavim klimavim stolom, upitala me: "Pa dobro, gdje je ruski Target?"
Ako niste bili u Americi, Target je u osnovi Walmart u košulji, a Walmart se nalazi u pozadini barem 50 posto fotografija pretilih Amerikanaca koji se probijaju kroz redove junk fooda i lažnog nakita koje ste viđali.
Kod Rusa je stvar u tome da oni znaju kako napraviti da stvari traju i neće nešto baciti samo zato što je pokvareno ili slomljeno. To je kvaliteta kojoj se itekako divim. U svijetu rastućeg rasipanja, Rusi čuvaju ono što imaju i uvijek će se snaći bez da odmah odjure i kupe novi potrošni stol, stolicu, krevet, predsjednika itd.
4. Rusi vas razumiju čak i ako toga niste svjesni.
Aleksandar Kislov
Amerikanci koji gledaju vijesti često će vidjeti ruskog predsjednika Vladimira Putina kako govori ruski i koristi prevoditelja za engleski iako ga savršeno razumije. Postoji niz razloga zbog kojih bi se predsjednik mogao na to odlučiti, no to je uobičajena praksa među mnogim Rusima koje susrećem (osim ako ti Rusi igrom slučaju nisu mrtvi pijani).
Ponekad se zateknem u razgovoru s grupom Rusa gdje će me netko saslušati dok govorim na engleskom, a zatim odgovoriti na ruskom svom prijatelju koji će onda meni prevesti odgovor. Ili bi Rus jednostavno mogao u tišini sjediti i slušati i ne reći ništa.
Pretpostaviti da ne razumiju je budalasta pogreška. Mnogi Rusi jako dobro razumiju engleski jezik, no ne vole ga govoriti jer se srame svog naglaska ili su zabrinuti zbog grešaka, a možda samo čekaju da se razotkrijete kao psihopat koji ih planira pratiti doma, raskomadati i pojesti.
(To vrijedi i za Ruse koji odu u inozemstvo i misle da nitko oko njih ne zna ruski. Я слышу тебя.)
5. Rusi su neobično opsjednuti čajem.
"Želiš li da kupim nešto za čaj?"
Za Ruse i čaj sam čuo davno na Tajlandu, kada sam upoznao jednog Rusa s prijenosim kuhalom koji mi je rekao: "Rusi vole čaj."
Rekao sam: "Poput Britanaca?"
A on je rekao: "Ma pusti Britance."
Ako vam Rusi dođu u goste, dočekajte ih s čajem i nečim uz njega; kolačićima, kolačima i sl. (Općenito nikad nemojte Rusu doći u goste praznih ruku.) Čak i ako netko samo nakratko svrati do mog stana, često ću ponuditi čaj ili kavu, kao što biva i kada ja svratim kod prijatelja. Rusi piju čaj kad su sretni ili tužni, kad se pokušavaju otrijezniti, nakon ručka, poslije večere i prije spavanja. Ako ikad naiđete na Rusa koji vas je slijedio doma kako bi vas raskomadao i pojeo, zamišljam da će vas konzumirati uz šalicu čaja.
Benjamin Davies je američki novinar i autor knjige "Kralj Fua". Živi u Sankt-Peterburgu. Piše magično-realistične kratke priče o ruskoj kulturi, svojim deprimirajućim neuspjesima i "babuškama": benjamindaviswriter.com.