Kako je mlada Ruskinja pokrenula farmu crva i počela jesti njihove ličinke

"Imam vizualno pomagalo za vas... ako još nisu mrtvi." Niska djevojka s dugim dreadlocksima otvara plastičnu kutiju - a ja lagano ustuknem.

Doduše, ovo je samo mali dio onoga što živi u njezinoj kupaonici. Jednog je dana Nadežda Serkova, programerka iz Sankt-Peterburga, odlučila napraviti vlastitu farmu brašnenih crva (njihove larve postaju kukci brašnari). Gotovo odmah nakon toga ih je odlučila i jesti.

"Općenito ne volim baš kukce; no unatoč tome su se uselili sa mnom. Nakon nekog vremena sam se naviknula na njih, zatim sam ih probala jesti i nakon toga je sve postalo normalno, iako se još neko vrijeme nakon toga nisam mogla riješiti osjećaja gadljivosti", kaže Nadja. Sada vjeruje kako se brašneni crvi ne razlikuju od mesa ili ribe. "Bjelančevine su bjelančevine." 

Ideja

"Sve je počelo s mojim dečkom Serjožom i prijateljem Mitjom. Njima obično na dan sine nekoliko genijalnih ideja. Jednog dana su došli do mene i rekli: 'Brašneni crvi su prava stvar!' Čitali su o njima na stranici 'Kako preživjeti sa 100 rubalja (1,4 eura)' [na društvenoj platformi VKontakte] gdje korisnici obično objavljuju jeftine recepte. Među njma se našao i jedan poluozbiljni prijedlog: 'Ljudi, možete jesti i crve, oni su gotovo besplatni.' U tom trenutku sam im rekla da im mogu ponuditi samo svoju moralnu potporu."

"No doslovno sljedećeg dana smo pogledali dokumentarac Wastecooking – kuhaj, ne bacaj! - priču o austrijskom ekoaktivistu Davidu Grossu koji proučava problem bacanja hrane i racionalne potrošnje. Film je uključivao i 15-minutni dio o tome kako su djeca u jednoj školi od brašnenih crva pomagala praviti krokete i kolačiće! U svakom slučaju, dokumentarac uvjerljivo objašnjava da proširivanje naših horizonata okusa može biti zanimljivo. Nakon toga smo zaključili da to mora biti sudbina i da bismo trebali to učiniti."

Farma

"Vrlo je jednostavno postati sretan uzgajivač crva. Ličinke možete kupiti u velikim trgovinama za kućne ljubimce gdje ih prodaju kao hranu za gmazove, ribe i ptice. Snuždeni prodavači će vas upitati: "To kupujete za kornjaču?" A vi ćete odgovoriti: "Kupujem to za ljude" i njihovo raspoloženje će se odmah poboljšati.

"Nakon toga ih stavite u kutiju - bolje u plastičnu, jer kartonsku mogu sažvakati - i pospete hranom dobivenom iz žitarica: zobenim pahuljicama, mekinjama, brašnom itd. Također biste im s vremena na vrijeme trebali dati povrće poput mrkve - izvora vode. Nekoliko tjedana kasnije brašneni se crvi počinju uvijati u čahure, a zatim postaju kukci. Nakon toga sve radite ispočetka. Ciklus traje oko tri i pol mjeseca."

"Nismo bili dobro upućeni u teoriju, pa smo se bacili na 'googlanje'. I uskoro smo shvatili da je temperaturni režim vrlo važan. Govoriti o 'farmi' brašnenih crva je, naravno, pretjerivanje. U stvarnosti se radi o samo nekoliko kutija ispod kade - pogodnog mjesta zbog visoke vlage. Momci su svoje crve stavili na radnu površinu u kuhinji, tako da njihov ciklus traje nešto dulje."

"Štoviše, naši crvi su znali bježati. Bit ću iskrena s vama - bilo je užasno. Dođete kući, a crvi plaze po cijeloj kupaonici, po svim policama i po vašoj toaletnoj torbici. To mi se dogodilo nekoliko puta. Tražit ćete ruž za usne u svojoj toaletnoj torbici i umjesto njega pronaći crva."

Jela

"Kada se skuhaju, brašneni crvi nemaju jak miris ili okus. Neke njihov okus podsjeća na orašaste proizvode, a meni ponekad imaju okus kao gljive. Zapravo se jednostavno radi o 'biomasi'."

"Počeli smo s kroketima od slanutka i brašnenih crva (omjer 1:3) jer u tom obliku jelo ne izgleda tako... odvratno. Ako niste upoznati s receptom, ništa na vašem tanjuru vas neće podsjetiti na crve. Nakon toga smo otvorili jednodnevni restoran i pozvali sve da pogledaju kako radimo jela s brašnenim crvima te da ih kušaju. Dodavali smo brašnene crve u tjesteninu i radili salate, okruglice, nešto poput falafela. Crve smo stavili i u lizalice. Oni koji su ih kušali rekli su da su kroketi s brašnenim crvima puno mekaniji od običnih kroketa od slanutka."

"Danas vam je u Rusiji potreban poseban certifikat za služenje ovakve hrane u restoranu. Mislim da naše namjere nisu toliko ozbiljne. Moj cilj nije nahraniti ljude crvima ili spasiti svijet od gladi. Ovo je priča o inspiraciji. Također, definitivno znam da će ljudi o ovome razgovarati i pisati."