Rusi imaju mnogo neobičnih navika, jedna od njih je, recimo, da najmanje dva puta proslavljaju Novu godinu, da čestitaju jedni drugima tuširanje ili kupanje u parnoj kupelji, da puše ispod znaka na kojem piše "Zabranjeno pušenje", ili da jedu sladoled usred zime. Isto tako je velika vjerojatnost da će Rusi pozdraviti slijetanje zrakoplova.
Naravno, nisu Rusi jedini koji to čine. Ali za razliku od prosječnih Europljana koji aplaudiraju poslije teškog leta ili problematičnog, ali sretnog slijetanja, prosječni Rus aplaudira u svakom slučaju.
Taj običaj djeluje pomalo čudno, pa čak i otkačeno. Pojedini ljudi se pitaju: "Zašto se to radi? Nitko ne aplaudira vozaču autobusa kada stigne na odredište. U čemu je razlika?"
Prvo što će reći piloti civilnih zrakoplova je da "nisu Rusi naučili cijeli svijet da aplaudira, Zapad je to počeo prvi raditi". Rusi su masovno počeli odlaziti u inozemstvo tek kada je skinuta "željezna zavjesa", tijekom 1990-ih. Tada su vidjeli Europljane kako pljeskom pozdravljaju slijetanje (Talijani su prvi osumnjičeni) te su odmah i oni počeli to činiti.
Mnogi Europljani su u međuvremenu već uvelike odbacili taj običaj i aplaudiraju samo kada zrakoplov sleti u teškim uvjetima. A Rusi i dalje aplaudiraju čak i nakon lakog leta. Oni to rade kao što u restoranu kažu "hvala".
Pri tome i ne razmišljaju da piloti i ne čuju aplauz jer ih blindirana vrata odvajaju od putničkog dijela zrakoplova.
Rusi su pomalo skloni strahu od letenja. Pored toga, oni su često pod stresom, tako da je aplauz način da se njega oslobode, smatra psihologinja Tatjana Volkova - ona radi s ljudima koji imaju strah od letenja. "To se potvrđuje činjenicom da najčešće aplaudiraju oni koji putuju čarter letovima. Te letove najčešće koriste ljudi koji odlaze na odmor jednom ili dva puta godišnje, tako da su pod malo većim stresom za vrijeme letenja jer nisu na to navikli", kaže ona.
Ne treba možda ni spominjati da u skoro svakom zrakoplovu postoji bar jedan "navijač" koji prvi počinje pljeskati. Možda je samo on pod stresom.
Može biti da se osjetljivi Rusi teško oporavljaju od šoka koji izazivaju zrakoplovne nesreće. Do kraja 1980-ih i početka 1990-ih te informacije nisu bile toliko dostupne kao danas. Prenošene su samo preko televizije ili u novinama. O mnogim tragedijama mediji nisu ni priopćavali. Sloboda govora je pokazala Rusima i tamnu stranu putovanja zrakoplovom, tako da se mnogi poslije leta raduju što su ostali živi.
Prema statistici prometnih nesreća, zrakoplovi su najsigurniji prijevoz, ali većina Rusa i dalje po mogućnosti i dalje bira neku drugu vrstu prijevoza. Oko 69% građana Rusije uopće nije putovalo zrakoplovom u protekle dvije-tri godine (podaci iz 2016).
Sovjetsko-talijanski film "Nevjerojatni doživljaji Talijana u Rusiji" snimljen je 1974. godine i bio je hit u SSSR-u. Mnogi gledatelji su zapamtili urnebesnu scenu u kojoj se zrakoplov spušta na običnu cestu, a čuvene riječi "Bravo za ruskog pilota" putnici ponekad glasno izgovaraju kada zrakoplov sleti.
Ruski mentalitet može biti uzrok. "Mi volimo obilježavati čak i sitne događaje, dok Europljani doživljavaju letove kao rutinsku stvar", smatraju pojedini putnici.
Tipični Rus smatra da je siguran čim zrakoplov dodirne zemlju, a ne za vrijeme leta, i odmah ustaje kako bi dohvatio prtljagu i spremio se za izlazak, iako zrakoplov još nije stao.
Ovaj članak je dio serije tekstova "Zašto Rusija...?" u kojoj Russia Beyond odgovara na popularna pitanja o Rusiji.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
