Drevna svetišta Arktika – tko ih je izgradio i zašto?

Iza Polarnog kruga pored Rusa žive i predstavnici 40 autohtonih naroda Sjevera. To su Neneci, Saami, Čukči, Eneci, Nganasani, Jukagiri i mnogi drugi. Stanovnici sjevera njeguju običaje svojih predaka koji su poštovali moć prirode. Na Arktiku je ostao i veliki broj drevnih svetišta gdje su se nekada obavljali tradicionalni rituali. Ljudi i danas dolaze na neka od tih mjesta i traže podršku od nevidljivih sila.

1. Sveto jezero Lama

Jezero Lama u Krasnojarskom kraju nije naseljeno. Tu je samo par turističkih kampova. Odavde najčešće kreću rute ka nepristupačnoj visoravni Putorana.

Od pamtivijeka je istočni, najudaljeniji kraj jezera bio mjesto moći. Tu su pronađeni drveni evenkijski totemi, a kruže priče da je krajem 1930-ih ovdje živjela posljednja evenkijska šamanka. Postoji ovdje i planina na kojoj se može vidjeti Šejtanov lik.

Vodu ovog jezera i njegove obale sjeverni narodi doživljavaju kao svetinju i vjeruju da jezero Lama ispunjava želje.

Ranije su ovdje živjeli i drugi narodi o kojima se praktički ništa ne zna. Tu su sredinom 1970-ih pronađeni predmeti od bronce, i najstarije iskopine pripadaju 18. stoljeću prije naše ere. Među njima su i ritualni predmeti. A na različitim mjestima pronađene su i građevine od megalitskih obrađenih blokova.

Više o jezeru pročitajte u našem prilogu!

2. Kitova aleja na Čukotki

Udaljeni otok Itigran u Beringovom moru poznat je kao najstarije naselje Eskima, čuvenih lovaca na kitove. Do 1940-ih bilo je tu selo Sikljuk, čiji su se stanovnici preselili na kopno. U njegovoj su blizini znanstvenici tijekom ekspedicije 1970-ih otkrili "Kitovu aleju". Ona je nastala u razdoblju između 14. i 16. stoljeća, ali njena svrha nije poznata.

Aleja se sastoji od dva reda kostiju sivih i grenlandskih kitova, a duga je oko 500 metara. Kosti su podijeljene u nekoliko grupa i postavljene u određenom redoslijedu. Veličina strukture je nevjerojatna: kosti dostižu visinu od 5 metara i težinu od 300 kg, ali su u isto vrijeme sve čvrsto ukopane u zemlju. Tu su i lubanje kitova i jame u kojima se čuvao ulov.

Neki stručnjaci smatraju da je ova aleja bila svetište Eskima, lovaca na kitove. Drugi kažu da su lovci na tim kostima sušili svoje čamce, a za lubanje su ih privezivali.

3. Idoli na otoku Vajgaču

U Nenečkom autonomnom okrugu između Barentsovog i Karskog mora nalazi se otok Vajgač. Neneci ga tretiraju kao svetinju. Putnici su još u 16. stoljeću ovdje pronašli stotine idola, a do danas je sačuvano oko petnaest kamenih. Najvjerojatnije su na ovom mjestu sjeverni narodi prinosili darove duhovima i zauzvrat tražili da ih sreća prati u lovu i ribolovu.

Zanimljivo je da otok sve do 1930-ih nije bio naseljen, iako se znalo za njegovo postojanje. Koristio se samo kao usputno odmorište. S početkom industrijalizacije geolozi su u ovim krajevima pronašli ležišta ruda, pa se ovdje pojavilo selo Varnek, koje je dobilo ime po jednom polarnom istraživaču. U rudnicima su radili uglavnom zatvorenici. Već 1938. godine rudnik se morao zatvoriti, jer su se rudnici počeli puniti vodom. Danas u selu živi stotinjak ljudi.

4. Otok Stolb, Jakutija

Na samom sjeveru Jakutije velika sibirska rijeka Lena ulijeva se u Laptevsko more Arktičkog oceana. U njenoj je delti otok Stolb na visini od 114 metara. Narod Jukagiri ovaj otok smatra svetim mjestom.

Po njihovoj legendi, otok je stvorio šaman na mjestu gdje su mu neprijatelji ubili kćer, a duša djevojke tu se može javiti ljudima. Zato oni, kad prolaze pored otoka, bacaju u njega bombone ili novčiće da bi "odobrovoljili" duhove. Inače, danas tako rade i turisti koji rijetko posjećuju ova udaljena mjesta.

5. Labirinti Ruskog Sjevera

Najveći kameni "babiloni" (tako lokalni stanovnici nazivaju ove labirinte spiralnog oblika) nalaze se na Soloveckim otocima, premda se slične građevine sreću i na drugim mjestima Ruskog Sjevera. Iznad Polarnog kruga najpoznatiji se labirinti nalaze u blizini grada Kandalakše i sela Umbe u Murmanskoj oblasti. Svi kameni labirinti u Rusiji nalaze se u blizini vode – ili na otocima ili na ušćima rijeka (ali ih nema blizu jezera!).

Sustavni opisi sjevernih labirinata datiraju s početka 19. stoljeća, premda se spominju, recimo, još sredinom 16. stoljeća u pojedinim predajama. Najpotpuniji opis Soloveckih labirinata sastavio je etnograf Nikolaj Vinogradov 1927. godine. Znanstvenici još uvijek ne znaju čemu su oni služili. Mnogi suvremeni istraživači vjeruju da su takve kamene strukture imale ritualni značaj.

Detaljnije o kamenim labirintima saznajte u našem prilogu.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji