Jezero Lama: Mještani vjeruju da ono ispunjava želje

Pavel Kuzmičev
Čovjek iz megapolisa pomislit će da je arktičko jezero Lama na visoravni Putorana potpuno pusto i divlje mjesto. A nekada davno, u dalekoj prapovijesti, ovdje su živjeli ljudi nepoznate civilizacije. Posjetili smo ovo mjesto i istražili ga za vas.

"Jezero Lama zaista ispunjava želje, ali često na neki svoj način", upozorio nas je vodič Jurij.

Jezero Lama

"Jedna je grupa plovila čamcem i turisti su rekli da bi se htjeli zadržati na jezeru malo duže. Ubrzo je zapuhao jak vjetar, obalu je prekrila magla i oni su morali provesti na vodi još par sati, i tek su se nakon toga vratili u odmaralište."

Jezero Lama

Lama je "domaće jezero" žitelja Noriljska, grada na sjeveru Krasnodarskog kraja, iznad Polarnog kruga.

Jezero Lama

Od njega do Lame ima 120 kilometara, tj. oko četiri sata plovidbe. Noriljsk je ujedno i polazište za ljubitelje adrenalinskog turizma koji odlaze osvojiti teško pristupačnu visoravan Putorana.

Jezero Lama

Usred bezbrojnih putoranskih jezera, vodopada i planina, Lama se izdvaja po ljepoti pejzaža i prozirnoj vodi, ali i po mističnoj atmosferi koja privlači romantičare i sanjare.

Jezero Lama

Tragom drevnih civilizacija

U prijevodu s evenkijskog "Lama" znači "velika voda". I ta je voda zaista velika. Dok smo plovili, ehosonder na čamcu pokazivao je dubinu veću od 200 metara, i velike procijepe s još većom dubinom.

Jezero Lama

Znanstvenici još uvijek nisu istražili te dubine jer je jezero teško za proučavanje, budući da je veći dio godine okovano ledom, i postaje pristupačno tek krajem lipnja. Ono se i na karti pojavilo tek 1921. godine za vrijeme geološke ekspedicije Nikolaja Urvanceva.

Na Lami nema naselja i cesta. Smatra se da su plemena Evenki, Nganasani i Dolgani autohtoni žitelji ovog kraja. Najudaljeniji, istočni kutak jezera odvajkada je bio mjesto sile. Tu su pronađeni drveni evenkijski totemi, a kruže priče da je krajem 1930-ih ovdje živjela posljednja evenkijska šamanka. Prije Evenka ovdje su živjeli drugi narodi o kojima praktički ništa ne znamo.

Jezero Lama

Sovjetski arheolog Leonid Hlobistin izveo je sredinom 1970-ih nekoliko ekspedicija na obalama ovdašnjih rijeka i jezera. On je otkrio da je visoravan Putorana prije tri-četiri tisuće godina bila naseljena i da su ljudi već tada koristili predmete od kositrene bronce, vrlo stare legure metala. Znanstvenici su našli i fragmente noževa, posude za topljenje metala i brončane pločice. Najstariji brončani artefakti na Arktiku pronađeni su upravo na visoravni Putorana i datiraju iz 18. stoljeća prije nove ere. Analiza bronce pokazala je da su ovdašnji majstori koristili samorodni bakar iz noriljskih nalazišta.

A što je s drugim materijalima? Za izradu legura potrebni su još olovo, bizmut i antimon. Ispostavilo se da su oni dopremani iz drugih područja Sibira, što znači da su ljevaoci bronce u pojedinim regijama bili međusobno povezani. Ne zna se zašto su ova područja opustjela.

Mjesto sile

Bunisjak

Danas se ovdje nalazi trističko odmaralište "Bunisjak". I to nije obično odmaralište.

Bunisjak

Njegov osnivač Oleg Kraševski već pola stoljeća sakuplja starinske kostime, predmete svakodnevice i ritualne simbole sjevernih naroda.

Oleg Kraševski

On je išao s Hlobistinom na jedno putovanje i smatra da je znanstvenik ušao u trag druge civilizacije. Kraševski se još uvijek penje na najudaljenije dijelove visoravni do kojih se može doći. Teško je pronaći čovjeka koji ovaj kraj poznaje bolje od njega.

"Nalazili smo ovdje mnogo drevnih ruševina, nekakve ostatke drevnih temelja od megalitskih obrađenih blokova", kaže on. "Nekada je ovdje život bujao."

Oleg Kraševski

Oleg je po obrazovanju geolog i stručnjak za lovišta. Dugo je radio u Znanstveno-istraživačkom institutu Seoske privrede Krajnjeg Sjevera. Jedan je od inicijatora osnivanja Putoranskog rezervata. Objavio je 16 znanstvenih radova i tri monografije. Za njega Nganasani kažu da je on njihov Bijeli šaman. "Moja amajlija, znak šamana nganasanskog roda, vrlo je stara", kaže on. "Tu sam amajliju dobio od predvodnice jednog roda po ženskoj liniji. Ona mi je dala i nekoliko drugih stvari kada sam joj izliječio ruku." Vjerovali ili ne, ali tijekom cijelog dana koji smo proveli u različitim odmaralištima Lame samo nas kod njega nisu napadali komarci i obadi. "Ja sam se s njima dogovorio", objasnio nam je on.

Susret pored vodopada

Neralah

Otišli smo s vodičem Jurijem do vodopada Neralah. On je bučan i ta se buka čuje izdaleka. Da bismo mu prišli, bilo je potrebno prevaliti par stotina metara sa strmim usponima i silascima.

Neralah

Pod nogama se kamenje kotrlja kao da je živo i spremno razletjeti se na sve strane. Ovdje se ti kamenčići zovu "kurumnici". Jurij je objasnio da treba gaziti samo na ono kamenje koje je obraslo mahovinom jer je stabilnije.

Vodopad

On osobno uopće ne vjeruje u mistiku i za svaku pojavu traži znanstveno objašnjenje.

Vodopad

"Nikada u životu nisam vidio toliko mnogo duga kao ovdje. U proteklih mjesec dana viđao sam ih svaki dan. Jedna je bila u obliku stupa, druga savijena, treća potpuno ravna."

Vodopad

On te fenomene objašnjava ovako: na obalama su mjesta gdje žile mineralnih stijena izbijaju na površinu i izazivaju anomaliju u magnetnom polju, a atmosferske pojave na vodi izazvane su velikom razlikom u temperaturi.

Vodopad
Vodopad

Ali ovo mjesto je, naravno, vrlo moćno: "Ljudi ovdje doživljavaju energetski preporod. Za sjeverne narode ovo je mjesto svetinja. Ovdje mnogi zamisle neku želju", kaže Jurij.

Zalazak sunca

Vrijeme nas je poslužilo. Bilo je toplo i vedro, a jezero je bilo potpuno mirno. A prethodnog dana bjesnjela je oluja s grmljavinom. Da smo došli dan ranije ne bismo se dobro proveli.

Zalazak sunca

Posljednjeg je dana zalazak sunca na Lami bio fantastičan – ono se odražavalo u vodi kao u ogledalu.

Zalazak sunca

A onda se spustila najgušća moguća magla.

Zalazak sunca

Iz nje smo izašli tek kada smo stigli blizu Noriljska.

Zalazak sunca

Dok smo putovali i razgovarali o perspektivama lokalnog turizma, rekla sam da bi bilo zanimljivo porazgovarati s onima koji su na Lamu došli izdaleka. I zamislite, mi se jedva krećemo i koračamo po onom kurumniku, kad iznenada nailazi grupa ribolovaca od kojih je jedan došao čak s Novog Zelanda.

Zalazak sunca

Zove se Vladimir, kaže da je rođen u Rusiji, ali odavno živi na drugom kontinentu i ovdje je došao prvi put. Ja sam se začudila tako brzom ostvarenju mojih želja, a rukovoditelj naše grupe Konstantin Viktorovič samo me pogledao i rekao: "A što ja pričam cijelo vrijeme?"

Planina Šajtan

  • Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
  • Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
  • Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
  • Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće