Novosibirski metro jedna je od sedam podzemnih željeznica u Rusiji.
Pored Novosibirska, metro imaju Moskva, Sankt-Peterburg, Nižnji Novgorod, Samara, Kazanj i Jekaterinburg. Među njima je najistočniji Novosibirsk. Zašto je ovo jedini metro u Sibiru? Evo nekoliko osnovnih razloga.
Za metro u Novosibirsku često kažu da je najekstremniji na svijetu. To ne znači da je njime opasno putovati, nego se ima u vidu surova klima ovog sibirskog grada. Prosječna godišnja temperatura može pasti i ispod nule, zime su duge i konstantno hladne (često ispod minus 30 stupnjeva Celzija), a ljeto može biti vrlo toplo (više o sibirskoj klimi pisali smo ovdje). Zato je izgradnja metroa u uvjetima takvih temperaturnih kolebanja zaista ekstremna, kao i njegova eksploatacija.
Portret Jurija Gagarina, "Gagarinska" stanica Novosibirskog metroa.
Aleksandar Krjažev/SputnikNovosibirski metro ima dvije linije s jednim presjedanjem u centru. Ima 13 stanica ukupne dužine gotovo 16 km. Ali unatoč skromnim razmjerima, on u prosjeku godišnje preveze 80 milijuna putnika (u 2022. godini prevezao je 77,3 milijuna putnika), a dnevno više od 200 000, što ga čini trećim najprometnijim u zemlji nakon metroa u Moskvi (preko 7 milijuna ljudi dnevno) i u Sankt-Peterburgu (više od 2,5 milijuna ljudi dnevno).
"Riječna stanica" metroa privlači najviše pažnje.
Okrugli vitražni ukrasi na zidu prikazuju sibirske gradove: Novosibirsk, Omsk, Barnaul, Tomsk, Bijsk, Novokuznjeck, Tjumenj, Toboljsk i Mangazeju. Na karti možete pronaći sve ove gradove osim Mangazeje. Ona je nestala tako davno da suvremeni znanstvenici nisu jedinstveni ni u lociranju nekadašnjeg grada, ni u samoj konstataciji da je on uopće postojao.
Prema službenim povijesnim podacima, Mangazeja je bila prvi ruski grad u Zapolarju (na Jamalu, Zapadni Sibir) koji su osnovali kolonisti 1601. godine. Bio je to bogat trgovački grad kroz koji je prolazio morski put iz Europe u Aziju. Koristili su ga uglavnom Pomori. Međutim, već je sredinom 17. stoljeća transport ovim morskim putem zabranjen jer država nije mogla osigurati carinsku kontrolu, tako da je do kraja istog stoljeća grad prestao postojati.
Novosibirsk. Rusija. Fragment desnog krila zgrade s ulazom na stanicu metroa "Trg Lenjina".
A. SavinZanimljiva karakteristika novosibirskog metroa su vestibili (predvorja) željezničkih stanica koji se nalaze u sklopu običnih stambenih zgrada. U drugim bi gradovima tako nešto prije bilo izuzetak nego pravilo, ali za ovaj je grad to sasvim logično. Novosibirsk je urbaniziran velikom brzinom, postao je milijunski grad već 1962. godine, i kada je 1986. otvoren metro, zgrade su već bile gusto zbijene jedna uz drugu. Zato su kolosijeci građeni ispod njih.
Pored toga, metro ovdje nije na velikoj dubini (najdublja je stanica "Sibirska", 16 metara pod zemljom)
Evo gdje još možete vidjeti takve izlaze iz metroa: Zašto su se u SSSR-u stanice metroa pravile u stambenim zgradama?
Da bi stigao od "Riječne stanice" do "Studentske", vlak prelazi rijeku Ob preko mosta za samo 4 minute.
Dužina metro-mosta koji povezuje riječne obale iznosi 2145 metara (od toga 896 metara iznad vode). Zbog temperaturnih kolebanja zimi se metro-most skraćuje za 50 cm, a ljeti postaje duži. Otvoren je 1986. godine i još uvijek je najduži na svijetu.
Teško da ćete imati priliku stajati na mostu i uživati u pogledu na veliku sibirsku rijeku, jer je veći dio puta zatvoren da bi se vlakovi zaštitili od vjetra.
Planirano je da se 2023. godine na mostu otvori stanica "Sportivnaja", i ona će biti četrnaesta.
Novosibirski metro prvi je u Rusiji prešao na bezgotovinsko plaćanje prijevoza. Prve beskontaktne kartice za prijevoz ovdje su se pojavile 1996. godine (u Moskvi 1997. godine), a plaćanje bankovnom karticom omogućeno je od 2016. (u Moskvi iste godine, samo par mjeseci kasnije). S druge strane, kada je riječ o žetonima (okruglim kovanicama za metro koje su se ubacivale u predviđeni otvor na ulazu u stanicu), oni u Moskvi nisu u upotrebi još od 1999. godine, ali se u Novosibirsku i dalje koriste. Drugim riječima, prijevoz se ovdje može platiti i žetonima, a također beskontaktnim karticama za prijevoz i bankovnim karticama.
U Sibiru su postojali i drugi projekti za izgradnju podzemnih željeznica. Devedesetih godina prošlog stoljeća bilo je planirano otvaranje metroa u Omsku, susjednom milijunskom gradu. Tamo već postoji JEDNA stanica, koja predstavlja pravi umjetnički objekt (više o tome saznajte ovdje). Međutim, radovi na projektu obustavljeni su i teško da će on biti realiziran.
A u Krasnojarsku, također gradu s milijun stanovnika, izgradnja metroa bit će završena do 2026. godine, i tada će ovaj metro biti najistočniji u Rusiji. I mi ćemo vas sigurno obavijestiti o tome!
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
