Čukotka je najudaljenija regija Rusije u kojoj počinje novi dan, kako je poetski opisuju novinari. Upravo ovdje prolazi datumska granica, a kazaljka pokazuje 9 sati više nego u Moskvi. Ali vrijeme ovdje protječe sasvim drugačije, posebno za one koji su stigli iz velikih gradova i navikli praviti planove.
Već smo govorili o tome kako se živi u prijestolnici Čukotke, gradu Anadiru, najskupljem u zemlji. Također smo vam skrenuli pažnju na starosjedilačke narode u nacionalnim naseljima. Pogledate li kartu, može vam se učiniti da naselja u regiji nisu toliko udaljena među sobom. Između gradova Peveka i Bilibina je, na primjer, 240 kilometara. Možete li zamisliti da će vam za prelazak ove udaljenosti biti potrebno tjedan dana ili čak dvije? No može se dogoditi da je prijeđete i za samo dva sata ili za tri dana. To ne ovisi o vama.
Čukotski poluotok ogroman je teritorij veličine nekoliko europskih zemalja, na kojoj živi samo 50 tisuća ljudi. Veći dio tog prostranstva zauzima beskrajna tundra, ispresijecana visokim brdima. Cesta ima samo u naseljima, a od jednog do drugog možete stići helikopterom ili terenskim vozilom (ovdje ćete naći pregled lokalnog prometa). Koliko će vremena vam za to biti potrebno ne odlučujete vi, nego vremenski uvjeti. A oni na Čukotki mogu biti vrlo ćudljivi.
Na primjer, u mjestu iz kojeg polazite i u mjestu kuda ste se uputili vrijeme je vedro i bez vjetra, ali ipak nema letova, jer između njih vlada strašna vijavica i magla. Pogledate vrijeme vani, pogledate stranice zračnih luka i ne shvaćate zašto avioni ne lete. A ponekad ćete na let morati čekati ne jedan ili dva dana, nego više tjedana.
"Svaki put kada dođete u zračnu luku, očekuje vas igra na temu: poletjet ćete – nećete poletjeti", kaže Ana iz Anadira. "Na let se ne možete prijaviti telefonom, morate biti na licu mjesta. Tako da ljudi stoje pored blagajne čitav radni dan u nadi da će danas imati sreće! I to može potrajati tjedan dana i više."
O Peveku, najsjevernijem gradu u Rusiji, stanovnici pišu ovako: "Odlaganje letova je svakodnevna pojava. Prije nego što krenete u zračnu luku nazovite informacije, vjerovatno je let otkazan i ne trebate ni polaziti."
Rusi koji žive u centralnim i južnim dijelovima zemlje navikli su kupovati karte za avion online kad god im je potrebno, šest mjeseci unaprijed ili nekoliko sati prije leta. Osim toga, oni mogu birati kojom će aviokompanijom putovati. U ovoj se regiji ništa slično ne može očekivati.
Prometuje samo par aviokompanija, a ako se dogodi da karte daju u prodaju mjesec dana unaprijed, odmah su razgrabljene. Također, ovdje se može vidjeti fenomen prijave na listu za ukrcavanje na dan leta. Ista situacija je s kopnenim prometom.
"Imaju taksije, a to su motorne sanjke", kaže altajski putnik Aleksej Koteljnikov, koji se i sam suočio s dugim čekanjima prijevoza tijekom svoje ekspedicije. "Bio sam svjedok kada je jedan tamošnji žitelj nagovarao drugog da ga odveze do sela udaljenog 250 kilometara. Bio je spreman platiti 60 tisuća (oko 1000 dolara), a taksist nije pristao zbog preniske cijene."
Ali to ne znači da tamošnji ljudi nikuda ne putuju. Oni su jednostavni navikli i znaju čekati. Shvaćaju da je besmisleno utrkivati se s vremenom.
"Već dva dana kasnije (ako se ne nalazite u gradu) prestat ćete brojati dane u tjednu, oni vam neće biti potrebni", piše turistički vodič iz Anadira Javgenij Basov na svom blogu i preporučuje posjetiteljima da za putovanje po ovoj regiji izdvoje više "klasičnog mehaničkog vremena".
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
