Je li točno da se centar Azije nalazi u Rusiji?

Za titulu geografskog središta Azije, najvećeg kontinenta na svijetu, ozbiljno konkuriraju samo dva mjesta i ovaj spor ostaje neriješen desetljećima. Tako da ćete, ako poželite posjetiti srce Azije, morati izabrati jedno od ova dva mjesta ili posjetiti oba.

Gdje je, dakle, središte Azije?

Jedan centar kontinenta nalazi se u Rusiji, u Republici Tuvi, u gradu Kizilu (4706 kilometara od Moskve). Njega obilježava visoki obelisk pod nazivom "Centar Azije" na obali rijeke Jenisej.

Kineski "Geografski centar azijskog kontinenta" nalazi se nekih 700 kilometara južno, kod grada Ürümqija.

Otkud to? Radi se o različitim metodama proračuna (a pomalo i o politici).

Kako je određen centar Azije?

Prihvaćeno je da se geografskim centrom naziva točka koja je jednako udaljena od granica nekog teritorija. Azija nije odvojen kontinent i zato se njezine granice procjenjuju zasnovano na teritorijima zemalja koje je čine. Posebno je pitanje treba li udaljene otoke smatrati krajnjom točkom Azije ili ne.

Prvi put se podatak o tome da se centar Azije nalazi u Kizilu pojavio početkom 20. stoljeća u bilješkama inženjera-hidrologa Vsevoloda Rodičeva. 1910. godine on je objavio "Opis Urjanhajskog kraja (Mongolskog bazena rijeke Jenisej)", u kojem navodi da je 90-ih godina 19. stoljeća u kinesku provinciju Urjanhaj (teritorij suvremene Tuve) došao engleski putnik koji je tražio centar Azije. Ekscentrični Englez navodno je putovao po svijetu s ciljem da obiđe središta svih kontinenata. Azija je bila četvrta na njegovom popisu. Prije toga je već obišao centar Europe, Afrike i Australije.

Nije poznato ime ovog Engleza, premda se on spominje u nekoliko različitih izvora. Prema njegovim proračunima, srce Azije našlo se u gornjem toku Jeniseja, na obali rijeke, i to u dvorištu Georgija Safjanova, vlasnika lokalne trgovine. Prema legendi, Englez je tražio dozvolu da tamo postavi obilježje, i to baš "usred lišća mrkve", što mu je i dozvoljeno.

Međutim, suvremeni su istraživači skeptični kada se radi o ovoj priči (ipak je čudno što se nigdje ne spominje ime ovog Engleza). Prema jednoj verziji, stup je u vrt postavio sam Safjanov koji je za to imao svoje razloge.

Georgij Safjanov je bio je član Imperatorskog ruskog geografskog društva i kod njega su odsjedali praktički svi ruski istraživači tog vremena kada bi dolazili u kinesku provinciju Urjanhaj. Da nije to bio njegov "mamac za turiste"?

Bilo kako bilo, ovaj znak je na tom mjestu ostao nekoliko desetljeća i o centru Azije više nitko nije razmišljao. Ali 1964. godine sovjetska je vlast odlučila podsjetiti na ovu činjenicu u vezi s 20-godišnjicom ulaska Tuve u sastav Sovjetskog Saveza (nakon napuštanja Kine pa sve do 1944. godine republika je bila neovisna zemlja pod protektoratom Rusije). Tim povodom podignut je obelisk "Centar Azije" kipara Vasilija Djomina. 

Naravno, on više nije bio u vrtu. Betonski spomenik, visok i veličanstven, prebačen je nešto istočnije, iz sela na obalu rijeke, gdje su smatrali da je za njega pravo mjesto. Prije toga su izvršili proračune kako bi provjerili nalazi li se centar zaista bar na teritoriji Tuve i odgovor je bio pozitivan.

Kineska verzija i ruski odgovor

"Drugi" centar Azije pojavio je mnogo kasnije, 1992. godine. Odmah nakon raspada SSSR-a kineski su stručnjaci poželjeli osporiti do tada proklamirani centar kontinenta i poslije svojih su proračuna proglasili da se centar Azije nalazi u blizini grada Ürümqija. Proračun je zasnovan na geografskom centru 49 zemalja, uključujući otočne zemlje, kao što su Cipar i Japan, dok su Palestina i Sikkim, polazeći od političkih motiva Kine, uzeti kao posebne države.

Zbog obilježavanja kineskog centra Azije pomaknuto je selo koje se tamo nalazilo (također mu je ime promijenjeno u "Srce Azije"). Tu je podignut spomenik u obliku slova "A" visok 18 metara. 

Ipak, to nije promijenilo gotovo ništa. Odgovor Rusije stigao je 2014. godine. Umjesto obilježja iz 1964. godine postavljeno je novo: još ljepši i raskošniji obelisk u duhu rane budističke kulture. Ovog puta to je učinjeno povodom obilježavanja 100-godišnjice ujedinjenja Tuve i Rusije (računajući od 1914. godine, kada se Tuva našla pod protektoratom Ruskog Carstva). Novi je spomenik, koristeći skitske motive, napravio burjatski kipar Daši Namdakov.