Na dalekom sjeveru Rusije, gdje vlada vječna hladnoća, a zima stiže već krajem jeseni, nalazi se jedan od najčudesnijih na svijetu znanstvenih instituta, polarni visokoplaninski botanički vrt. Ovdje se nalaze ogromne zbirke kako lokalnih biljaka, tako i pravog tropskog drveća i cvijeća. Potražili smo odgovor na pitanje kako one uspijevaju opstati u tako surovim klimatskim uvjetima.
Najstariji arktički botanički vrt
U cijelom svijetu danas postoje samo tri botanička vrta iza polarnice. Preostala dva nalaze se u Norveškoj i na Islandu, no ruski je najstariji. Polarni arktički botanički vrt – institut (PABSI), udaljen sedam kilometara od grada Kirovska u Murmanskoj oblasti, otvoren je 26. kolovoza 1931. godine po zamisli znanstvenika Nikolaja Avrorina. On je mnogo vremena proveo u znanstvenim ekspedicijama sakupljajući uzorke biljaka u raznim zemljama. Šezdesetih godina prošlog stoljeća pomogao je osnivanje botaničkog vrsta u Jakutsku, najvećem gradu na permafrostu. Botanički vrt na padinama Hibinskih planina u člancima je zvao "sjevernim stožerom sovjetske botanike".
U početku je projekt nalikovao na čistu utopiju, međutim Avrorin je uspio ostvariti ono što je zamislio i dobiti financijska sredstva za kupovinu dragocjenih biljaka u cijelom svijetu.
Botaničar je radio čak i za vrijeme Drugog svjetskog rata kada su uzgajane ljekovite biljke za vojnike Crvene armije, dobivena glukoza iz lišaja i čak započeta manja proizvodnja.
Šetnja po Hibinskim planinama
Botanički vrt organiziran je tako da posjetitelj može slobodno šetati njegovim teritorijem, proučavajući biljke s raznih geografskih širina. U toj se šetnji može nabasati na čudesno obilje lišajeva, mahovina i arktičkog cvijeća, otprilike 300 vrsta. Može se vidjeti i kako se smjenjuju tundre, tajge i njihove podzone. Za biljke na Hibinskim planinama karakteristična je zonalnost, odnosno pojava da se pojedine vrste nalaze na određenoj visini. Što je zona na većoj visini, to biljke izgledaju neobičnije, stabla drveća izvio je vjetar, a malobrojnio žbunje očajnički se hvata za tlo ne bi li opstalo.
Ruta započinje na obali rijeke Vudjavrjok (na jeziku naroda Sama njen naziv znači "rijeka planinskog jezera") i duž ledničkog jezera i planinske padine vodi do vidikovca s kojeg se pruža fenomenalan pogled na grad.
"Altaj" i "Sibir" su odvojeni lokaliteti s različitim vrstama borova dovezenima u Kirovsk.
Nekoliko kilometara od vrta u gradu Apatitiju nalazi se arboretum instituta sa zasađenim biljkama koje rastu visoko u planinama.
Ljeti je botanički vrt, a to znači prostor od 1,6 hektara površine, prekriven nestvarno lijepim cvijećem, donesenim sa svih strana svijeta. "Pripitomljavanjem" biljaka na Arktiku upravo se bave zaposleni u Institutu. "Stanovnici gradova ponekad ne primjećuju da pojedinog drveća, žbunja i procvjetalih višegodišnjih biljaka u vrtovima kojima su okruženi zapravo nema u prirodi njihove regije", podsjećaju znanstvenici. "Naši parkovi i aleje više su nego očigledan primjer predanog rada i zalaganja zaposlenih u Vrtu na ozelenjavanju gradova. Gotovo sve vrste koje su ovdje zasađene još u vrijeme SSSR-a donesene su u botanički vrt iz južnih regija i prošle višegodišnju aklimatizaciju."
Osim toga, kirovski botaničari u stalnoj su potrazi za novim vrstama biljaka, prije svega na sjevernim širinama, u Kareliji, Sibiru i na Uralu.
Tropski pojas na Arktiku
U botaničkom se vrtu može obresti i u pravoj tropskoj zoni. Biljke apsolutno egzotične za taj lokalitet odlično rastu u staklenicima. Možete li zamisliti koliko se napora mora uložiti da bi se u Zapolarju uzgajale biljke navikle na toplinu i sunce? Biljke koje traže dugi svijetli dan umjesto polarne noći, plodnu zemlju, a ne permafrost, određenu temperaturu i vlažnost.
U ovom trenutku u vrtu se nalazi više od 700 uzoraka biljaka dovezenih iz toplih krajeva, zasađenih u skladu sa svojom klimatskom zonom, afričkih, američkih, sredozemnih, azijskih. U Kirovsku uspijevaju meksička agava, afrički cvijet krin, urmina palma, velika tropska paprat i kaktusi. A arapsko drvo kave daje plodove.