Ovaj je čovjek na jahti preplovio Tihi ocean da bi se vratio svojoj obitelji
COVID-19 iznenadio je Dmitrija Peljevina kao i sve ostale. On je kao iskusan jedriličar i čovjek koji radi u IT sektoru iznenada shvatio da je "zaglavio" u Francuskoj, gdje je namjeravao provesti samo nekoliko dana na putu iz Rusije na Novi Zeland, gdje mu živi obitelj.
"Kada su počeli zatvarati granice, odlučio sam ostati i sačekati kraj pandemije [u Francuskoj]", piše Dmitrij na svom Telegram kanalu.
Ubrzo je postalo jasno da pandemija nije prošla, a letovi su uglavnom obustavljeni i mnoge su zemlje zatvorile granice.
"Počela je karantena i moji letovi su otkazani. Od tog trenutka sam tražio način kako da se vratim svojoj obitelji", priča Dmitrij.
On je toliko želio vidjeti sina i bivšu suprugu, koji žive na Novom Zelandu, da se odlučio na samostalnu i opasnu plovidbu preko Tihog oceana. Doduše, Dmitrij je i ranije zamišljao da će jednom poželjeti preploviti ocean, ali nije planirao to napraviti 2020. godine. "Nije bilo nikakvih konkretnih planova. Sve je ispalo spontano", priča on.
Prodao je jahtu koju je imao i koja je bila predviđena samo za plovidbu u blizini obale, pa je počeo tražiti novu, koja bi mogla izdržati prekooceansku plovidbu.
Konačno je pronašao odgovarajuću. Jahta Dufour Gib’Sea 37 bila je usidrena na Martiniku u Karipskom moru. Na tu stranu je mogao putovati iz Francuske, jer je Martinik francuski prekomorski teritorij. Već sutradan je stigao na odredište. Jahta je bila dugačka 11 metara, zvala se "Cupiditas" i pripadala je obitelji ruskih blogera koji su je odlučili prodati i preseliti se u Moskvu. Dmitrij je kupio jahtu i počeo se spremati za plovidbu.
Napustio je Martinik 11. srpnja 2020. godine i zaplovio u pravcu Panamskog kanala, kroz koji je trebao proći da bi ušao u Tihi ocean.
Pored opreme za dugotrajno putovanje, Dmitrij je morao izvaditi i sve potrebne dokumente koji mu omogućavaju legalnu plovidbu.
"[Potrebna mi je] dozvola za plovidbu u teritorijalnim vodama Paname. Francuska Polinezija je sada zatvorena i da bih ušao u nju, morao sam dobiti dozvolu od lokalnog pomorskog ureda. Angažirao sam agenta [da podnese dokumente u moje ime]. Sva ta 'papirologija' trebala je biti završena [prije nego što nastavim plovidbu]", rekao je Dmitrij u jednoj videosnimci koju je postavio na svoj YouTube kanal posvećen plovidbi.
U međuvemenu je iskoristio preostalo vrijeme da pripremi jahtu za posljednje i najveće iskušenje. "Obično je potrebno nekoliko mjeseci da bi se jahta pripremila [za prekooceansku plovidbu]. Svi sustavi i komponente – trup, takelaža, motor, sustavi za upravljanje, navigacija itd., sve treba biti provjereno i zamijenjeno [u slučaju potrebe]. Treba ponijeti mnogo toga: zalihe hrane, rezervne dijelove i spasilačku opremu. Imao sam na raspolaganju svega dva tjedna na Martiniku i oko tri tjedna u Panami. Učinio sam sve što sam mogao", kaže Dmitrij.
Uoči polaska iz Paname Dmitrij je bio optimist što se tiče trajanja plovidbe. "Podsjećam vas, planiram preploviti Tihi ocean i stići do Novog Zelanda. Morat ću prevaliti 4000 morskih milja, to će najvjerojatnije trajati 35-40 dana", rekao je on prije nego što će isploviti.
Ubrzo je, međutim, shvatio da neće sve ići tako lako. Zbog pandemije koronavirusa mnoge administrativne procedure su promijenjene pa su se i lokalne vlasti i putnici morali prilagoditi novim okolnostima.
"Danas nije lako ploviti jahtom. Mnoge zemlje su zatvorile svoje morske granice i otežale prolazak plovila. Bilo je i drugih poteškoća. Na primjer, u Panami mi nije bilo dozvoljeno uoči polaska natočiti gorivo u pristaništu. [Lokalne vlasti] su to obrazložile [novim ograničenjima] pravila korištenja pristaništa za vrijeme pandemije. Morao sam na najbližoj pumpi točiti dizel u kanistre i vući ih do jahte", kaže Dmitrij.
Plovidba preko Tihog oceana nije dječja igra kada čovjek želi to sam učiniti. Dmitrija su očekivale mnoge opasnosti na tom putu. "Ako bih pao u more, ili se ozbiljno razbolio, ili povrijedio – nitko mi ne bi mogao pomoći. Teže je i upravljati jahtom kada je čovjek sam, mora sve vrijeme biti na oprezu i spavati ’otvorenih očiju’. Mogao sam se iscrpiti i napraviti neku grešku", kaže on.
S druge strane, Dmitrij smatra da mu je bilo lakše opstati ako je sam, jer ako bi iskrsnula neka izvanredna situacija, on bi morao iskoristiti spasilački čamac. "Nikad se ne zna kako bi se drugi čovjek ponio u kritičnoj situaciji. Možda bi ga uhvatila panika. U tom smislu je lakše biti sam, jer čovjek odgovara samo za sebe. Još teže je [preživjeti u kritičnoj situaciji] ako na plovilu ima žena i djece", rekao je on.
Srećom, Dmitrij je izbjegao ozbiljne izvanredne situacije. Fizički i moralno je bio spreman preploviti ocean. "Čovjek mora biti u dobroj fizičkoj formi. Organizam ne treba biti oslabljen, pogotovo kada je riječ o imunološkom sustavu. Na kraju krajeva, vrlo je opasno razboljeti se u oceanu gdje nema nikakve liječničke pomoći. Također je poželjno da čovjek nema nikakve kronične bolesti jer u stresnim situacijama one mogu doći do izražaja", objašnjava Dmitrij.
Zbog pandemije se Dmitrijevo putovanje odužilo, ali je sve ostalo proteklo relativno glatko. Nakon 6 mjeseci Peljevin je uplovio u luku Novog Zelanda gdje su ga čekali sin i bivša supruga. "Sin je bio vrlo sretan [što me vidi]. Njemu sam ja, naravno, jako nedostajao i sada praktički ne izlazi iz jahte. Mi trenutno živimo na jahti [zajedno]", kaže Dmitrij. Plovidba Tihim oceanom je bila prvo Peljevinovo iskustvo takve vrste, a on sada kaže da neće biti i posljednje: "Jako mi se svidjelo i najvjerojatnije ću ponoviti pothvat, i to ne jednom. Sada želim preploviti Atlantik."
Pogledajte kako jedna ruska obitelj već dvije godine živi na jahti (VIDEO)
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu