Jelena Besedina
Upoznajte Jelenu Besedinu iz Sibira. Ona je putujuća umjetnica, fotografkinja, žena putnika i majka dvoje djece. Sa svojom obitelji živi u maloj kolibici u gustoj šumi – tajgi u dalekoj Jakutiji (preko 7700 km od Moskve).
Prije nego je srela svog supruga, Jelena je živjela i radila u Čeljabinsku, gradu na Uralu. Međutim, par je u jednom trenutku donio odluku da radikalno promijeni svoj život, napusti gradski stil života i zamijeni ga nomadskim.
Jelena Besedina
„Obično žene pasioniranih putnika svoje muževe mogu vidjeti dva puta godišnje ili čak jednom u dvije godine. One čekaju svoje voljene da se vrate s udaljenih putovanja, dosađuju se, a, naravno, veoma često su i zabrinute. Mi smo taj problem riješili na originalan način: u avanturi sudjeluje cijela naša obitelj“, napisala je Jelena na svom blogu „Žena iz tajge“.
Jelena Besedina
Jeleninom mužu Akburu trebala su samo tri tjedna da sagradi šesterokutnu kolibu za obitelj usred šume. Nepotrebno je govoriti koliko je Jelena zbog toga ponosna na njega. Tajga može biti veoma romantično mjesto, zahvaljujući stotinama mogućnosti da pokažete od čega ste zaista sazdani.
Jelena Besedina
Ova obiteljska avantura je počela prije tri godine u Sibiru, u Krasnojarskoj oblasti, udaljenoj oko 3000 km od Moskve. Sljedeći korak bila je Republika Saha, poznatija kao Jakutija. Obitelj je živjela sa sobovima u tundri, putovala do poznatih Lenskih stubova, stijena koje se ogledaju u rijeci Lena i koje su pod zaštitom UNESCO-a. Tamo su Novu godinu proslavili letom, čak su neko vreme živjeli u podnožju ovih „minijaturnih Himalaja“. Ovi krajevi u kojima nema željeznice mogu se nadlijetati samo zrakoplovom, a tisuće kilometara bespuća naši neobični putnici prošli su hoverkraftom.
Jelena Besedina
Jakutija je zemlja divljih legendi. Pogledajte samo planinski vijenac Sarikčan. Lokalni stanovnici vjeruju da dijete začeto u ovoj oblasti izrasta u diva. Ako ipak na ovim planinama osjetite dobro raspoloženje, sjetite se da se radi o jednom od najopasnijih mjesta na svijetu, carstvu nepredvidivog kaosa. Zime su ovdje ekstremno hladne, a kada u proljeće sunce počinje grijati beskrajne kamene masive, pokreće se veliki broj klizišta, i tako sve dok temperatura ne padne ponovo ispod nule. Neprekidne ljetne kiše također izazivaju odrone.
Jelena Besedina
Zime su duge, a temperature daleko ispod nule.
Jelena Besedina
Život u Jakutiji je ipak bajkovit: djeca mogu jahati sobove na putu do škole, baš kao u crtanom filmu „Snježno kraljevstvo“. „Naravno, i ja sam jahala sobove“, odgovara Jelena. „U početku sam padala samo sa sedla, a zatim, već jašući, puno puta u snijeg. Jednom sam čak pokušala usmjeravati soba oko 100 metara. Trčao je pod kutom od 80 stupnjeva od meni potrebnog pravca. Ali i to je bolje od 180 stupnjeva, zar ne?"
Jelena Besedina
Pogodite kuda su pojurili ovi sobovi. Na svoj slani jutarnji obrok. Sol je neophodna za ispravan metabolizam. Mesojedi nalaze sol u krvi svojih žrtava, a, s obzirom na to da u biljkama nema soli, sobovi moraju lizati slane kocke.
Jelena Besedina
Može se slobodno reći da u Jakutiji ribe „rastu na drveću“, a vi ih možete „brati“ barem svaki dan. Jelena to radi zimi. „Svakodnevno sakupljam ovakav buket kada idem po vodu. Što je sunce više, to je pogodnije za lov ribe koja se grupira oko rupa u ledu. Ponekad razumijem sve one muškarce koji postavljaju šatore pored rupa u ledu, ponesu sa sobom kuhalo, kuhaju čaj i čekaju. To ću definitivno i ja raditi jednog dana“, piše na svom blogu Jelena.
Jelena Besedina
Kada živite u Sibiru i obična se šišarka može pretvoriti u poslasticu blagog mirisa. „Naši doručak, ručak i večera mogu izazvati zavist kod ljubitelja zdrave hrane“, kaže Jelena.
Jelena Besedina
Djeca odrastaju u divljini i može se reći da imaju izvanredno djetinjstvo. Njihovi najbolji prijatelji su sobovi i psi, i dozvoljeno im je istraživati svijet kako god požele, a igralište im je čitav Sibir.
Jelena Besedina
„Svrha putovanja je da ne budete prikovani za jedno mjesto, i da vas ne ograničava svakodnevni komfor; vi ste slobodan putnik, slobodno upravljate svojim životom. Možete lutati ukrajinskom stepom, planinama Kine, ili oceanom“, napisala je Jelena.
Ona priznaje da joj ponekad nije lako. Ali kad kaže „nije lako“ ne misli na to da nema dovoljno novca za restoran ili kupovinu novog digitalnog uređaja. Putovati po divljini s dvoje male djece nije isto što i otići na piknik.
„Zaradili smo svojim rukama za satelitski internet i solarne panele, i svaki je član našeg malog tima u ovu avanturu investirao svoje najbolje sposobnosti. Sigurna sam da smo u stanju preživjeti u bilo kojim uvjetima, spremni smo se uhvatiti u koštac sa svakim problemom, stegnuti remen kada naiđu teška vremena. A na kraju ćemo biti sretni jer smo sve postigli sami. Postat ćemo jači, nezavisniji, i ići ćemo uvijek naprijed“, zaključuje Jelena svoj razgovor s ekipom RBTH Hrvatske.