5 zatvorenih gradova koje Rusija skriva od znatiželjnih očiju

Zatvoreni gradovi su dio sovjetskog nasljeđa Rusije. SSSR se nadmetao sa SAD-om u vojnoj sili, zbog čega se u ovoj komunističkoj zemlji pojavilo mnoštvo zatvorenih gradova gdje su vršena istraživanja i gdje su se pod pečatom državne tajne razvijale tehnologije i novo naoružanje.

Ti gradovi nisu bili ucrtani na geografskim kartama. Oni su skrivani kako od stranih, tako i od sovjetskih građana. Njihovi žitelji su radili u tajnim tvornicama i pogonima. Bez specijalne dozvole nitko od njih nije mogao izaći iz zatvoenog grada niti ući u njega. Zauzvrat su vlasti tim ljudima osiguravale stanove, zajamčeni posao, bolju kvalitetu namirnica i bolju zdravstvenu zaštitu.

Čak i danas, gotovo 30 godina poslije raspada Sovjetskog Saveza, Rusija nije ukinula status tajnosti pojedinim gradovima u okviru svojih granica. Ovdje navodimo detaljniji opis pet zatvorenih gradova o kojima se ponešto zna.

1. Noriljsk

Vječno smrznuto tlo (permafrost), ekstremno niske temperature i neprekidna tama u dugim polarnim noćima uobičajene su pojave za žitelje ovog rudarskog grada iznad Polarnog kruga.

Noriljsk je danas centar industrijskog rudarstva u Rusiji. Osnovan je tijekom 1920-ih kada je sovjetska vlast odlučila istraživati i eksploatirati bogate mineralne resurse ove regije. Zatvorenici Gulaga su bili prisiljeni graditi rudarsko-metalurški kombinat u Noriljsku. Mnogi od njih nisu preživjeli surovu klimu i teške uvjete rada.

I pored strateškog značaja Noriljsk nije bio zatvoreni grad sve do 2011., kada su mu ruske vlasti odlučile dodijeliti takav status. U službenom priopćenju je navedeno da je novi status grada usmjeren na poboljšanje stambenih uvjeta njegovih žitelja, jer će oni imati pravo na dodatne socijalne popuste i olakšice koje važe samo za žitelje zatvorenih gradova.

S druge strane, stupanjem novog statusa na snagu ograničen je pristup stranaca ovoj "antiutopiji" na vječno smrznutom sibirskom tlu. Da bi stranac danas ušao u jedan od najzagađenijih gradova na Zemlji, on mora najprije podnijeti molbu za izdavanje dozvole, čak i ako je novinar, i nema nikakve garancije da će mu ta molba biti prihvaćena.

2. Železnogorsk

Prvobitno poznat kao Krasnojarsk 26, ovaj grad je osnovan 1950. s ciljem da se tu proizvodi plutonij za izradu nuklearnog oružja. Pored toga, u gradu se istražuju i razvijaju svemirski sustavi, između ostalog čuveni program GLONASS, ruska alternativa američkom GPS-u.

Pojedini izvori kažu da u gradu postoje nuklearna postrojenja slična onome što se može videti u filmovima, i da su ona napravljena u planinskim špiljama oko ovog područja, i to tako da izdrže nuklearni napad.

Prema jednoj lokalnoj legendi, stranim specijalnim službama nikada nije pošlo za rukom ubaciti svog čovjeka u ovu zonu, ali je zato običan žitelj ovoga grada jednom prilikom ukrao plutonij iz tajne tvornice i čuvao ga u svom stanu u običnoj staklenci. Kada je najzad otkriven, rekao je da mu je jedina namjera bila otrovati svoju dosadnu punicu.

3. Znamensk (Kapustin Jar)

Ovaj grad je zatvoren iz jednostavnog razloga: to je glavno naselje u okolini Kapustin Jara, ruskog kozmodroma u Astrahanjskoj oblasti.

Krajem 1940-ih je tu sagrađen poligon za testiranje sovjetskih balističkih raketa. On je 1962. preuređen u kozmodrom za lansiranje manjih istraživačkih satelita.

Državna tajna i vojna testiranja stvaraju atmosferu u kojoj su nastale i bujno cvjetaju glasine da se na ovom području pojavljuju NLO-i. Pojedini tvrde da se NLO srušio u ovom gradu tijekom 1950-ih pa uspoređuju Znamensk i obližnji Kapustin Jar s čuvenim kontroverznim incidentom u gradu Roswellu u Novom Meksiku.

U prvim godinama svemirske utrke između SAD-a i SSSR-a bilo je nepotvrđenih pretpostavki da je Sovjetski Savez pokušao poslati ljude u svemir prije Jurija Gagarina, a Znamensk se navodio kao moguće mjesto gdje su izvedena ta tajna lansiranja.

Poslije raspada Sovjetskog Saveza ovo mjesto više nije služilo svrsi, a ponovo je proradilo 1999. godine, kada su ruske trupe prebačene u Kapustin Jar.

4. Sarov

Sarov je u carskoj Rusiji bio poznat kao sveto mjesto, jer se tu nalazi drevni samostan podignut blizu rijeke Sarovke. Po njoj je grad i dobio ime. Lokalna legenda kaže da su monasi sagradili podzemni grad gdje su silazili da se u samoći mole Bogu kao pustinjaci.

Poslije Boljševičke revolucije 1917. ovo je svetište zatvoreno, da bi nekoliko godina kasnije mjesto bilo pretvoreno u jednu od najbolje čuvanih i strateški najvažnijih lokacija u čitavom Sovjetskom Savezu. Upravo je tu sovjetski nuklearni fizičar Igor Kurčatov projektirao prvu sovjetsku atomsku bombu poznatu pod nazivom RDS-1 ili "proizvod 501".

Tada je Sarov iščezao sa svih geografskih karata. Nikome nije bilo dozvoljeno ući u grad niti izaći iz njega bez specijalne dozvole, a nju, opet, nije mogao dobiti nitko osim sudionika tajnog projekta.

Danas je Sarov još uvijek zatvoreni grad, jer u njemu i dalje radi znanstveno-istraživački institut koji je osnovan radi prvih sovjetskih eksperimenata s atomskim oružjem. Pa ipak, zainteresirani ljudi "sa strane" imaju šansu "provući se" kroz strogi režim sigurnosti u okviru hodočašća. Ali i u tom slučaju će na ulasku svakako morati ostaviti putovnice, telefone i fotoaparate.

5. Severomorsk

Ovaj grad iznad Polarnog kruga je baza Sjeverne flote Ratne mornarice RF i tretira se kao strateški istureni obrambeni položaj Rusije.

Vojno-pomorska baza je ovdje funkcionirala od prvih dana postojanja Sovjetskog Saveza, ali je Severomorsk dobio status zatvorenog grada tek 1996., samo nekoliko godina prije raspada Sovjetskog Saveza.

Kada je 2017. godine čuveni ruski nosač aviona "Admiral Kuznjecov" krenuo put Sirije da tamo sudjeluje u ruskoj vojnoj kampanji, on je isplovio upravo iz Severomorska.

Što se samoga grada tiče, u njemu ima mnogo muzeja posvećenih povijesti ruske flote. Klima je ovdje surova: vlažnost zraka je visoka, a polarna noć traje neprekidno od početka prosinca do sredine siječnja. Strancima, međutim, nije dozvoljeno doći u ovaj grad i osjetiti čari polarne noći.