3 neobične navike ruskih putnika

Ako se zateknete kako sjedite u stanu sa spakiranim torbama, odjeveni u jaknu, spremni za polazak, no ne možete krenuti dok barem na trenutak ne zatvorite oči; najvjerojatnije se spremate poći na put s Rusom. Sjedenje prije odlaska na put jedna je od mnogih karakteristika ruskih putnika i prvi korak u utvrđivanju putujete li zaista poput Rusa.

1. Prije odlaska na put treba malo sjesti!

Irina Baranova

Ja sam nespokojni putnik. Mojih su dvadeset i četiri sata uoči leta prepuni koračanja i odlaska na zahod s učestalošću koja samo raste. Sve što želim je doći do aerodroma, ukrcati se na taj prokleti let, poletjeti i sve zaboraviti. Pa ipak, svaki put dok obuvam cipele, s torbom u jednoj, a jaknom u drugoj ruci, osoba s kojom putujem se iznenada zaustavi, sjedne i zatvori oči, a ja pomislim: "Kvragu", i odmah opet moram na zahod.

Ovo sjedenje nema veze samo s odmaranjem nogu. Ono je gotovo meditativno i pritom vam nije dopušteno govoriti. Moji ruski suputnici će zatvoriti svoje oči i odvojiti trenutak da se opuste prije puta. Kada sam prije našeg putovanja u Varšavu upitao svoju djevojku zašto na tome inzistira, odgovorila mi je sljedeće: "To služi tome da se smiriš i sabereš svoje misli, da budeš siguran da imaš sve što ti treba".

"Da, svakako", rekao sam joj, "No zašto si ti onda ta koja uvijek nešto zaboravi?"

Vožnja taksijem je bila poprilično tiha.

2. Na letu

Irina Baranova

Postoje tri stvari koje se bez iznimke događaju na svim letovima iz Rusije ili za Rusiju:

1. Pljeskanje: U Americi, kada avion sleti, jedino što čujete je odljepljivanje stražnjica i kolektivni uzdah koji se može prevesti kao "bogu hvala da je ovo iza nas". No u slučaju Rusa, svaki put kad avion sleti postoji barem entuzijastična manjina, a ponekad i većina putnika, koja plješće. Pretpostavljam da je to lijep način da se kaže: "Hvala vam što se nismo zabili u planinu gdje bismo morali najprije pojesti najslabije kako bismo preživjeli". Jer upravo o tome svi razmišljaju dok lete avionom, zar ne?... Zar ne? [Ovdje saznajte zašto zapravo Rusi plješću u avionima]
2. Zauzimanje praznih sjedala: Ovo kod Rusa stvarno volim. Prije nego što sam putovao s njima, znao sam se naći u situaciji da sam stisnut u sredini između dvoje ljudi, dok iza mene ima još nekoliko slobodnih mjesta. Uvijek sam se sramio pitati mogu li se premjestiti, ili još gore, pitati i dobiti odbijenicu. Rusi nisu takvi. Uopće ih nije briga za to i bez razmišljanja će iskoristiti priliku i sjesti na bolje mjesto ako je slobodno.
3. Ustajanje nakon slijetanja: Na svakom sam letu za Rusiju ili iz nje svjedočio tome kako, u trenutku kad je avion na zemlji te se vozi prema mjestu gdje će stati, barem jedan Rus ustane i počne grabiti svoje stvari iz odjeljka za prtljagu. Sada svaki put kada slijećemo promatram stjuardese. Čim dođe do pauze na pisti, stjuardese znaju što slijedi i postaju napete. "Oprostite!" "Oprostite, gospodine, sjednite!" "Gospođo, molim vas, avion još nije stigao do izlaza." "Molim vas, gospođo! Gospođo!" U tom trenutku u avionu stoji barem šest ili sedam ljudi (ponekad i više) i ona je prisiljena koristiti zvučnik: "JOŠ NISMO STIGLI, MOLIM VAS DA SJEDNETE!" I tada, konačno, gotovo svi sjednu.

3. Kupnja suvenira i poklona

Irina Baranova

Da nijedan Amerikanac nikada u inozemstvu nije kupio niti jedan suvenir, nitko to ne bi niti primijetio. Rusi, međutim, uvijek nešto kupe. Uglavnom su to darovi. I to ne samo za bliske prijatelje i obitelj. Imao sam suradnike koji bi donosili stvari iz inozemstva za cijeli ured. Uglavnom se radi o hrani. Obitelj mog prijatelja sa sobom u Španjolsku nosi cijeli dodatni kofer... Da bi u njemu donijeli vino. Kad Rusi putuju, ponašaju se kao da bi zemlja u koju idu mogla iznenadno izgorjeti do temelja čim odu, tako da je najpametnije sa sobom ponijeti sve što valja dok za to imaju priliku. Hrana i alkohol su glavni, no tu je i hrpa sitnica, suvenira i predmeta iz svih dućana kojih nema u Rusiji.

Kad god ja putujem, nosim jedan jedini privjesak za ključeve za brata. Dakle, možete zamisliti moju zbunjenost i užas kad sam bio prisiljen pomoći u pakiranju još jednog dodatnog kofera prije odlaska iz SAD-a, jer sam očito bio lud ako sam mislio da ćemo se u Sankt-Peterburg vratiti bez dvije kutije američkih slatkiša!

Zvuči poznato?

Benjamin Davis je američki pisac koji živi u Rusiji i istražuje različite teme, od dosta površnih do vrlo dubokih, i to kroz razgovore s Rusima. Ako želite nešto prokomentirati ili biste htjeli da se Benjamin pozabavi određenom temom, napišite nam to u komentarima ili na Facebooku!