3 stvari o kojima biste TREBALI brinuti prilikom posjeta Rusiji

Ako u Rusiji dolazite neprijateljski nastrojeni prema medvjedima, po tom vam pitanju nitko ne može pomoći. Također, unatoč tome što vam je rekao vaš djed, Rusija više nije komunistička zemlja. To saznanje bi trebalo umiriti i vaše strahove vezane za KGB - koji više ne postoji.

No ovdje vam donosimo tri stvari o kojima biste ZAISTA trebali brinuti ako planirate putovanje u Rusiju.

1. Točan iznos i sitne novčanice

Ako dolazite u Rusiju, sa sobom ponesite sitne novčanice i kovanice. Ja sam dvije godine proveo u pasivno-agresivnom ratu sa ženom koja drži trgovinu u mojoj ulici, jer sam jednom prilikom pivo platio novčanicom od 5000 rubalja.

Nikad mi to neće oprostiti. Također, u nekim vam trgovinama jednostavno neće imati za uzvratiti i nećete moći obaviti kupnju jer ne primaju sve trgovine debitne ili kreditne kartice.

Također, u 9 od 10 slučajeva će vas u trgovini pitati jednu te istu stvar - imate li točan iznos za platiti. To može biti vrlo zastrašujuće ako ste upravo stigli s puta i crvenog lica prekopavate džepove dok 20 ljudi u redu iza vas negoduje i mumlja.

Rješenje: Kada u banci mijenjate novac, zamolite ih da vam daju novčanice od 1000 rubalja te uložite u pristojan novčanik za kovanice.

2. Automobili voze BRZO

Ponekad se čini da taksiji u Rusiji voze na čistu sreću. Mogli biste se osjećati kao na "vlakiću smrti" dok vozač vijuga između autobusa i pješaka i zaustavlja se na dva centimetra ispred čovjeka koji prelazi zebru.

U Rusiji sam se taksijem vozio nebrojeno puno puta i nikada nije došlo do nesreće. Postoje različita pravila, od kojih neka nikada neću shvatiti, ali ako je divlja vožnja nešto što vam stvara neugodu, unaprijed naučite kako se kaže "vozite sporije, molim vas" ili "budite oprezni". Taksisti će vas uvijek poslušati, osim ako ste nabasali na KGB-ovce koji vas u velikoj žurbi odvode u svoju ozloglašenu prostoriju za mučenje.

3. Obavezni javni nastupi na rođendanima i vjenčanjima

Prvi put je bio najteži. Netko je na rođendanskoj zabavi za mog prijatelja Ivana ustao i počeo govoriti. Kada je završio, zapljeskao sam.

Zatim je ustao netko drugi i počeo govoriti.

Ponovno sam zapljeskao.

Tada sam shvatio da se to odvija ukrug. Svaka osoba je ustala i održala govor, a red na mene se približavao. Nisam imao pojma što reći, a kada je red došao na mene, izvalio sam: "Nadam se da ćeš imati sretan život."

Djevojka pokraj mene me lagano gurnula i rekla: "Netko je to već rekao."

Pa sam rekao: "Nadam se da ćeš zaraditi mnogo novca."

Ponovno me gurnula.

Tada sam rekao: "Nadam se da će umrijeti u snu." Svi su se namrštili, pa sam rekao: "Ne, ne. Mislim to na dobar način, jer nećeš patiti, shvaćaš?"

I to je bilo to, sve dok se nisam našao na vjenčanju brata moje djevojke. U Americi govor drže samo roditelji, kum i kuma, no ovdje sam, dok sam odlagao četvrtu ili petu čašu viskija, vidio kako nasred dvorane stoji pet ljudi koji si međusobno dodaju mikrofon i drže govore. Pitao sam djevojku - "Čekaj, zar svi moraju održati govor?"

"Da."

Uskoro sam se našao kako pred gomilom stranaca govorim: "U redu, mislim da si dobar čovjek, a ako umreš kao dobar čovjek, pretpostavljam da će to značiti da si živio prilično dobar život."

Njegova supruga se okrenula i prošaptala nešto u uho svog novopečenog supruga. Pretpostavljam da je to moglo biti nešto u stilu: "Zar je on stvarno rekao nešto o smrti na vjenčanju?" ili "Ima li smrt više značenja na engleskom?" ili "Mislim da je dečko tvoje sestre idiot."

Ipak, život je nastavio svojim tokom, a bilo da je riječ o novogodišnjoj proslavi ili naročito ludom utorku navečer, Rusi su puno upoznatiji s javnim nastupima, a vas neće preskočiti samo zato što ste stranac.