Rusi su otkrili i osvojili Sibir u 16. stoljeću, a do prve polovice 17. stoljeća stigli su do Tihog oceana. Poluotok Čukotku otkrili su slučajno kada je 1648. godine Semjon Dežnjov tražio šansu za razvoj trgovine u onome što je zvao "ledeno more" (danas Arktički ocean). Bure su uništile tri od sedam njegovih brodova, a valovi su ga odnijeli do obala Čukotke.
Danas u najvećem gradu na Čukotki, Anadiru, često možete vidjeti živopisne kuće obojene u crveno, žuto, zeleno i plavo, što inače nije uobičajen prizor u Rusiji. Zašto ovdašnji stanovnici vole ovako jarke boje? Zato što tako lakše pronalaze svoje domove u snježnoj oluji.
Starosjedioci Čukotke su Čukči, narod koji je dugo pružao otpor ekspanziji Ruskog Carstva, i Eskimi, koje su istraživači nekada opisivali kao "ljude sa zubima" zbog morževih zuba koje su nosili na odjeći.
Čukči i Eskimi su razvili specifičan način života u surovim uvjetima koji se nije mnogo promijenio tijekom stoljeća. Žive u nomadskim šatorima "jarangama" i prije svega se bave uzgojem sobova, pecanjem u otvorima na ledu i lovom u moru.
Pseće zaprege su najpopularnije prijevozno sredstvo u čukotskoj tundri. To nije samo turistička atrakcija, već se lokalni goniči pasa zaista aktivno bave svojim poslom. Tu možete sresti i bijele medvjede i morževe. Čukotka je blagoslovljena nedirnutom prirodnom ljepotom kakva se rijetko sreće bilo gdje na svijetu. Jedna od najnezaboravnijih avantura u vašem životu mogla bi biti vožnja brodićem duž obala Beringovog mora.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
