Franka Batelić: Moskva me je zavela svojim raznolikim sadržajima

Privatna arhiva.
Poznata hrvatska pjevačica nakon nekoliko godina istraživanja Moskve piše za RBTH o svojem doživljaju ruskog glavnog grada.

Moja ljubav prema Moskvi doista nije bila ljubav na prvi pogled. Kada sam prije tri godine prvi put prošetala gradom, koji bi se zbog veličine svoje populacije mogao smatrati i državom, osjećala sam se kao Scarlett Johansson u filmu Izgubljeni u prijevodu. Engleski jezik većini je prosječnih Rusa i dalje nepotreban. Izluđivale su me prometne gužve i moskovski pojam udaljenosti jer, kamo god kreneš, treba ti najmanje 15 minuta hoda. A sam pogled na ljude u metrou potvrdio mi je priče koje sam slušala o Rusima kao o hladnom narodu zarobljenom u svojevrsne okove dugogodišnjeg režima.

No, sve se promijenilo kada sam upoznala drugo, novo lice Moskve, koja se polako, ali odlučno transformira u kozmopolitski grad, prijestolnicu kulture, umjetnosti, inovacija i uzdignutog se i ponosnog čela kreće bok uz bok s najvećim svjetskim metropolama poput New Yorka ili  Londona. Kada sam s prijateljicom (Ruskinjom) prvi put posjetila  muzej moderne umjetnosti Garaž u Gorkom parku zapitala sam se već tada, jesam li u Moskvi ili šećem Pompiduom u Parizu? Taj isti osjećaj u meni izaziva i Crveni Oktobar, nekadadašnja tvornica čokolade koja je pretvorena u svojevrsnu umjetničku instituciju koja pršti entuzijazmom i mladošću. Mogla bih ondje provesti čitav dan, započeti s doručkom u Strelki, proletjeti kroz silne galerije od kojih izdvajam galeriju fotografija Lumiere, večerati u BB Burgeru i završiti noć u Gypsy klubu, jednom od trenutačno najtrendi noćnih klubova u Moskvi. Od ostalih umjetničkih kolonija i galerija kojih u Moskvi ne nedostaje, istaknula bih Vinzavod, kompleks od  sedam industrijskih zgrada koje su nekada činile veliku tvornicu vina. Vinzavod je od 2007. godine najveći centar za modernu umjetnost gdje se mogu vidjeti i doživjeti najnovije audio-vizualne inovacije, izložbe lokalnih i internacionalnih umjetnika, a jedna od brojnih izložbenih prostorija se po potrebi pretvara i u tattoo studio, pa sa sobom možete ponijeti i trajni suvenir iz Moskve.

Muzej suvremene umjetnosti Garaž. Izvor: Privatna arhiva.
 

U posljednje sam  tri godine obišla i nebrojeno mnogo restorana - od japanskih, talijanskih preko tipičnih ruskih do gruzijskih i uzbekistanskih te prakticirala 'joie de vivre' u punom smislu riječi u fenomenalnim, uvijek artsy uređenim barovima prepunim pobornika nove struje moskovskih hipstera, tetoviranih, bradatih mladih Rusa slobodnog duha koji se trude Moskvu izbaciti iz kalupa sovjetske strogoće i stege. Kafe Puškin na Tverskoj se ne propušta. Tradicionalna ruska kuhinja u ambijentu zlatnog doba Moskve s tematski odjevenim konobarima je must ako želite probati blini, peljmene, soljanku ili boršč dok nenametljive klavirske svadbe Čajkovskog ili Rahmanjinova dodatno pojačavaju ugođaj. Do prije desetak godina, u Moskvi se teško mogao pronaći moderan, zapadnjački bar ili kafić, a danas na tjednoj bazi niču po cijelom gradu te se pojedini kvartovi, poput Patriarših prudov, potom područje oko Čistih prudov i Pokrovke pretvaraju u inačicu Brooklyna, ili još preciznije Williamsburga, meku tzv. hipsterske kulture.

Izvor: Privatna arhiva.
 

Taj trend najvidljiviji je u svijetu restorana, pop up brijačnica, trgovina isključivo leptir mašnama ili isključivo analognim aparatima te o tom novom, modernom, trendi zaokretu Moskve nećete pročitati ni u jednom turističkom vodiču niti časopisu.

Zato, ako želite upoznati Moskvu 21. stoljeća, zaboravite razvikana turistička mjesta i pustite da vas ulice ovog ponosnog grada odvedu u jednu novu avanturu koju zasigurno ne očekujete da ćete doživjeti u bivšoj sovjetskoj prijestolnici. I kad se mrak nadvije nad krovove Kremlja, Moskva ne miruje. Naprotiv, njeno se naličje tek budi. Tajanstvena, opojna moskovska noć nudi ponešto za svaki ukus.

Izvor: Privatna arhiva.
 

Za mene je idealno krenuti s večerom i aperitivom u nekom od restorana oko jezera Patriarši ili pak u nekom od restorana oko Petrovke u samom centru te svratiti na koju putnu rakiju do bara Denisa Simačeva u kojem se uvijek sretne pokoja zanimljiva ličnost za filozofiranje, potom skočiti do Chinatown cafea ili DOM-a, poslušati kakav bend moskovske glazbene scene te odlepršati do nekog kluba koji najvjerojatnije radi daleko nakon svitanja. Mene je moskovska noć bezbroj puta iznenadila i odvela na svakojaka zanimljiva mjesta te upoznala  s brojnim rasplesanim i spontanim ljudima otpornima na votku (koju tako olako gutaju dok se ja borim s prvom čašom) koji su moje prvotno mišljenje o Rusima preokrenuli za 360 stupnjeva.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće