Novi život Hrvata u Moskvi

Početak je 8. mjeseca. Kao i svake godine pakiramo se za more, za Krk. Imam malo neobičan osjećaj, jer znam da ćemo za nepunih mjesec dana topli Jadran zamijeniti Moskvom! 

Što Rusi misle o Hrvatima i drugim narodima?

Moskva, koliko različitih asocijacija sam imala kada sam shvatila da će nam to biti novi dom - sivilo, hladnoća, grad od 15 milijuna ljudi, strah... I onda počnes kopati - malo po internetu, malo od ljudi koje poznaješ - i onda si još nadodaš par asocijacija - gužve, bljuzga, hladni ljudi. Moram priznati da mi nije bilo svejedno. Ali što je tu je, moramo ići, tako jedino možemo ostati zajedno kao obitelj, a to je uvijek bilo na prvom mjestu.

Čudno je kako drugačije gledaš grad u koji dolaziš prvi puta, a znaš da će ti biti novi dom. Nekako se pripremiš da sve mora biti u redu. I tako se nekako na kraju sve dobro posložilo. Stan i školu našli smo za 3 dana, ponajviše zato jer smo pragmatični - blizina metroa i muževog posla, a za školu i klince ja imam vremena.

I evo, sada smo već 2 mjeseca ovdje i sve one asocijacije rasplinule su se u milijun komadića i nama je super. Klinci obožavaju školu, ova jesen je valjda najljepša u zadnjih 10 godina, tako bar kažu lokalci. Hladno je, ali je i nevjerojatno da sam sebe čuješ kako govoriš 'danas je toplo', a na termometru je 6 stupnjeva. Svaki vikend obilazimo nešto novo, slušamo od ljudi ili sami istražujemo. Čini mi se kao da su parkovi veličine Zagreba tako da jedan park moras obići minimalno 10 puta da možeš reći da si ga posjetio. Grad je prepun dječjih parkića i pješačkih zona. Klinci uživaju. Na kraju je to zapravo ono sto mene čini najsretnijom.

Iva Pracević sa kćerkom u dvorcu Caricino (Moskva).Privatna arhiva

Rusi su super isključivo ako s njima pričaš ruski i ne pitaš znaju li engleski. Što je nama velika prednost jer ako hrvatskom malo promijeniš naglasak, naučiš pokoju rusku riječ -spreman si. Jedan dan sam krivo procijenila koliko kila robe iz dućana mogu ponijeti sama do doma pješke. Na pola puta sam zaustavila nekog Rusa i na čistom ruskom ga zamolila da mi pomogne mojih 20 kg vrećica odnijeti do doma. Čovjek mi je pomogao i nije htio niti uzeti novce za kavu. Malo im jesam smiješna sa svojim ruskim, jer ne mogu odmah shvatiti da nisam Ruskinja, govorim jezik koji sliči ruskom, ali me ništa ne razumiju.

Grad je pun iznenađenja za klince, primjerice odlazak u restoran - dok muž i ja uživamo u super hrani, klinci u restoranu gledaju lutkarsku predstavu Maša i medo. Posjeta parku završava presvlačenjem u krinoline. U najvećem dječjem shopping centru imaju grad za djecu, gdje oni dobiju putovnicu i zarađuju novce učeći kako biti vatrogasac, policajac, bankar.

A tek smo počeli otkrivati.....