Oduvijek sam htjela vidjeti Rusiju zbog raznolikih dijelova zemlje, bogate povijesti i kulture. Zbog toga smo prijatelji i ja odlučili otputovati u Soči i pratiti alpsko skijanje uživo na Zimskim olimpijskim igrama.
Moram priznati da samo putovanje nije prošlo baš glatko, a sve je počelo već u Zagrebu. Smjestili smo se u avionu i čekali polazak kad smo bili obavješteni da moramo natrag na terminal. Tamo su nam rekli da je zbog tehničkih problema naš let otkazan. Kompanija nam nije ponudila opciju koja bi nas dovela do Sočija na vrijeme. Počela je panika, velika drama, suze i, dok sam stajala usred zračne luke na Skypeu s dečkom i maskarom do brade, srela sam prijatelja koji mi je pomogao. Zahvaljujući njemu sam konačno stigla u Soči gdje je bilo prekrasno vrijeme, sunce i 22 °C, pa uopće nisam imala osjećaj da se tamo održavaju Zimske olimpijske igre. Brzo sam shvatila da ni moje predodžbe o samim Rusima nisu baš toliko točne.
Mislila sam da su Rusi često/stalno pijani. Vlasnik apartmana dočekao me u zračnoj luci i nije bio pijan, a pijan nije bio niti njegov prijatelj. Zapravo, nijedna osoba koju sam srela nije bila pijana. Možda sam bila na krivom mjestu, ili su Rusi možda jako dobri glumci, ali nisam primjetila da votka igra neku veliku ulogu o njihovim životima.
Uvijek sam mislila da su hladni i nepristupačni. Moje iskustvo pokazalo mi je obrnuto. Vlasnik apartmana došao je po mene s prijateljem u crnom kombiju. Bila sam sama na nepoznatom mjestu gdje ne razumijem ni jezik ni što piše na tablicama. Nije mi bilo svejedno. Od straha da ću nestati bez traga potajno sam uslikala registraciju kombija i poslala je ocu koji je policajac. To, međutim, nije bilo potrebno, ali s obzirom da sam imala dosta kriva očekivanja o više-manje svemu, nije ni čudo da sam oca prestrašila praznom porukom i slikom crnog ruskog kombija. No, nitko me nije oteo i brzo smo stigli do apartmana. Osim toga, sljedeći dan mi se približila jedna volonterka i pitala jesam li iz Hrvatske. Tako je započeo razgovor i na kraju smo ostale u kontaktu, a danas mi je bliska prijateljica koja se također preselila u Hrvatsku. Još jedan dokaz da Rusi ipak nisu tako hladni ljudi.
Kako sam čula svakakve priče o smještaju, očekivala sam najgore, ali ni to nije bilo točno. Apartman nije bio od pet zvjezdica, nije bio niti od tri, ali sve je bilo čisto, toalet je dobro funkcionirao i dali su mi bocu mineralne vode i kekse za dobrodošlicu. Vlasnik me čak upoznao sa svojom suprugom i malom kćeri, ponudio votkom (možda je votka ipak nešto posebno u Rusiji?) i na kraju pozvao da ostanem na večeri. Bila sam preumorna da ostanem na večeri, ali činilo mi se da možda Rusi ipak nisu tako hladni i suzdržani ljudi kao što sam mislila.
Treća stvar koju sam očekivala u Rusiji, odnosno na Olimpijskim igrama u Sočiju, bila je da će osiguranje biti iznimno jako. Barem sam nešto pogodila. Kad je bilo odlučeno da se Olimpijske igre održe u Rusiji, i to u Sočiju, mnogi su kritizirali tu odluku zbog različitih razloga, uglavnom političkih, ali strah od terorističkih napada je bio najvažniji dio kritike. Rusi su obećali da će osiguranje biti na najvišoj razini, da neće doći do napada, i zbilja su ispunili obećanje. Policajci, vojnici i volonteri bili su vidljivi u svakoj ulici; kad sam na glavnom kolodvoru išla na Facebook, približili su mi se vojnici da pogledaju što radim (da nisam slučajno terorist koji će ovaj čas aktivirati bombu), morala sam proći tri točke sigurnosne provjere prije ulaska u vlak i svaki autobus je pregledan prije svake vožnje. Da je netko htio izvesti napad tijekom Igara, sigurno ne bi uspio.
Na kraju putovanja bila sam bogatija za jedno prijateljstvo, moj dragi je imao jedno olimpijsko srebro više i uspjela sam vidjeti novo i lijepo mjesto. Prema mojem iskustvu, Rusija je predivna i zanimljiva zemlja. Ljudi su topli i ljubazni, gradovi su čisti i sve se čini dobro organizirano. Ipak, moje putovanje vjerojatno nije dalo pravu sliku Rusije. Ipak su se Rusi potrudili da sve bude što ljepše i da pokažu zemlju u svojem najboljem svjetlu tijekom Olimpijskih igara, zato imam želju da odem u Rusiju ponovo; želim kušati pravu rusku hranu, vidjeti njihove velike gradove i različite dijelove zemlje i upoznati se s njihovim običajima.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
