Po čemu se suvremeno ratovanje razlikuje od borbenih djelovanja u Drugom svjetskom ratu?

U Drugom svjetskom ratu, ako se izuzme početna faza koja je Sovjetskom Savezu bila najteža, borbena su djelovanja uglavnom bila pozicionog karaktera (slabijeg intenziteta na liniji fronta u rovovima gdje su vojnici zaštićeni od streljačkog oružja i artiljerije). Tada je za proboj duboko ešalonirane obrane bila potrebna masovna primjena artiljerije, tenkova i aviona. Za osvajanje obale Crnog i Baltičkog mora korišteni su pomorski desanti, dok su zračne desante izvodile snage koje nisu veće od jednog bataljuna, i to uglavnom u diverzantske svrhe ili radi kratkotrajnog kontroliranja važnih objekata u neprijateljskoj pozadini.

Glavni zadatak vojne konfrontacije bio je da se zauzme teritorij. Pri tome se nije mnogo vodilo računa o šteti koja se nanosi industrijskoj ili poljoprivrednoj infrastrukturi. Nije imao ozbiljnijeg značaja ni nivo gubitaka u ljudstvu ili broj žrtava u civilnom stanovništvu. Glavno je bilo pobijediti, a cijena te pobjede nije imala većeg značaja.

Ratovanje Sovjetskog Saveza bilo je karakteristično po partizanskim metodama vođenja borbenih djelovanja. To je, s jedne strane, ugrožavalo njemačke komunikacije i njihovu administraciju na okupiranim teritorijima SSSR-a, a s druge je dopriijnelo znatno većem broju žrtava sovjetskog civilnog stanovništva koje je uglavnom imalo negativan stav prema okupatoru.

U izviđanju su se primjenjivala kako zrakoplovna i mornarička sredstva, tako i kopneni sustavi za opažanje. Vršili su se intenzivni upadi u neprijateljsku pozadinu. Sovjetski Savez je za izviđanje koristio partizanske odrede.

Kanali kojima su prenošene zapovijedi bili su prilično ranjivi. To je prije svega važilo za kopnene telefonske linije, a one su bile osnovni kanal veze na taktičkom nivou.

U razdoblju Velikog domovinskog rata obje strane su se suzdržale od primjene kemijskog oružja, iako su imale takvu mogućnost. Treba imati u vidu da se u Prvom svjetskom ratu takvo oružje primjenjivalo, između ostalog, i na rusko-njemačkom frontu.

Kako izgleda rat u 21. stoljeću

Iskustvo suvremenih ratova pokazuje da sada borbena djelovanja vode mobilne bataljunske taktičke grupe, što zahtijeva ozbiljnu interakciju i suradnju ne samo između rodova vojske (na primjer, između artiljerijskih i tenkovskih jedinica), nego i između vidova vojske, prije svega između kopnenih trupa s jedne strane i borbene avijacije i zonskog sustava protuzračne obrane s druge. Tu usklađenost danas u potpunosti imaju samo oružane snage Rusije i SAD-a. Upravo su one kadre ratovati u realnom vremenu, što je zasnovano na korištenju izuzetno širokih kanala kozmičke veze.

Danas se opažanje i izviđanje većim dijelom obavlja pomoću kozmičkih, zrakoplovnih, mornaričkih i kopnenih sredstava, prije svega uz korištenje radarskih sustava. U tu se svrhu široko primjenjuju bespilotne letjelice. One se sve intenzivnije koriste i za napade na kopnene ciljeve. Proširuje se praksa primjene raznovrsnih robotiziranih sustava, što omogućava da se bitno reduciraju gubici u ljudstvu.

Suvremeni se ratovi prilično brzo razbuktavaju, tako da je otežano korištenje resursa mobilizacije. Uslijed te okolnosti u Rusiji su se počele pojavljivati vojne jedinice visoke borbene spremnosti za koje je planirano da se angažiraju u borbenim djelovanjima bez prethodne mobilizacije.

Nuklearno oružje, pored RF, SAD-a, Kine, Velike Britanije i Francuske, potencijalno mogu primijeniti i Indija, Pakistan, Izrael i Sjeverna Koreja. Još je veći popis zemalja koje imaju rezerve kemijskog i bakteriološkog oružja ili ga mogu prilično brzo stvoriti.

Znatno je izmijenjena i ratna oprema vojnika na bojnom polju. To više nisu samo kacige koje su korištene u Velikom domovinskom ratu (danas je to zaštitna kaciga od polimera i tkanine), sada su tu i pancirni prsluci, i, na primjer, uređaji za noćno opažanje ugrađeni u naočale, a također sredstva za kozmičku vezu i druge suvremene komunikacije, kao i različite vrste streljačkog oružja. Sve to omogućava da se dosta lako osigura artiljerijska, ali i avijacijska podrška djelovanja na terenu. Udobna vojna uniforma i obuća osiguravaju vojniku u 2022. godini pouzdanu zaštitu od loših vremenskih uvjeta.

Što bi bilo kada bi se specnaz 21. stoljeća našao na poprištu Drugog svjetskog rata?

Kad bi se jedinica suvremenog specnaza našla na bojnom polju Drugog svjetskog rata, ona bi uspješnije rješavala taktičke zadatke zahvaljujući dobroj vojnoj obuci, dobrom naoružanju i opremi. Ali ona ne bi mogla u potpunosti iskoristiti svoj potencijal zbog odsustva kanala za kozmičku vezu i druge suvremene komunikacije. Raniji kanali za prenošenje zapovijedi prisilili bi suvremeni specnaz da koristi voki-tokije koji su krajnje nezgodni i teški (za današnje vrijeme). Ne bi bila toliko precizna ni podrška koja se borbenim djelovanjima na terenu pruža u vidu artiljerijske paljbe, napada jurišne avijacije ili bombardera. S druge strane, dobra zaštita omogućila bi da se smanje gubici u ljudstvu.

Sve u svemu, suvremeni ruski specnaz učinkovit je samo u sadašnjoj vojsci, koja posjeduje suvremena sredstva za uništavanje neprijateljske žive sile i tehnike, a također široke kanale satelitske veze i drugih komunikacija.

Vladimir Jevsejev šef je odjeljenja za euroazijsku integraciju i razvoj Šangajske organizacije za suradnju (ŠOS) na Institutu za proučavanje Zajednice neovisnih država, doktor tehničkih znanosti.