Kako su Kina i Rusija za dlaku izbjegle Treći svjetski rat?

Sve je počelo rano ujutro 2. ožujka 1969.: 300 kineskih vojnika, koji su dan prije po ledu prešli smrznutu rijeku Ussuri, napalo je 55 sovjetskih graničara na otoku Damanski. "Upucali su većinu našeg ljudstva iz neposredne blizine", prisjeća se Jurij Babanski, umirovljeni general-pukovnik i heroj Sovjetskog Saveza, koji je preživio taj dan, za razliku od mnogih graničara koji su bili uhvaćeni na prepad.

Pomoć je stigla iz susjedne baze: poručnik Vitalij Bubenin je, koristeći oklopne transportere, iznenadio Kineze iznenadnim napadom i prisilio ih da se povuku s otoka. Ali borba nije bila gotova.

Masakr usred ničega

Fotografija koju je objavila službena kineska tiskovna agencija prikazuje kineske vojnike (okrenute leđima kameri) u sukobu sa sovjetskim vojnicima 7. veljače 1969. na spornom otoku Zhenbao, koji Moskva zove Damanski, usred rijeke Ussuri, na granici između dviju zemalja.

AFP

Otok Damanski je bio mali (0,74 kilometara kvadratna) nenaseljeni komad zemlje na rijeci Ussuri, na granici između SSSR-a i Kine. S obzirom na to da se nalazio bliže kineskoj obali, otok je šezdesetih godina postao predmet graničnog spora: prema međunarodnom pravu, granica je trebala prolaziti sredinom glavnog toka rijeke Ussuri, no Moskva se držala dogovora iz 1860., prema kojem je granica bila postavljena na kineskoj obali.

Nekoliko tjedana prije izravnog sukoba, Kinezi su počeli provocirati sovjetske graničare, tražeći da otok pripadne Kini. “Tijekom 1968. i 1969. oni su dolazili na led u blizini našeg otoka s palicama, sjekirama, ponekad s pištoljima... Borili smo se s njima, ali samo prsa u prsa. Do 2. ožujka", kaže Babanski.

Dva tjedna kasnije Damanski (ili Zhenbao, kako su ga zvali Kinezi) se ponovno pretvorio u bojište. 15. ožujka je cijela pješačka divizija napala otok, prisiljavajući Sovjete da se povuku nakon nekoliko sati teške borbe. Razjareni Rusi su uzvratili paljbom iz raketnog bacača sa suprotne obale i uništili neprijatelja. Time su zaustavljene borbe u kojima je poginulo 58 sovjetskih i nekoliko stotina kineskih vojnika.

Što se zapravo dogodilo?

Sovjetski vojnici spremni za akciju u blizini planine Kamennaja na kinesko-sovjetskoj granici tijekom rusko-kineskog rata, 1969.

Getty Images

Šezdesetih su godina prošlog stoljeća i SSSR i Mao Ce-tungova Kina tvrdili da zagovaraju socijalizam i suprotstavljaju se kapitalističkom Zapadu - kako je došlo do toga da su njihovi odnosi prerasli u vojni sukob?

Samo jedno je desetljeće ranije Mao Ce-tung bio prijatelj Moskve. Na kraju krajeva, Josif Staljin je podržao Komunističku stranku Kine nakon što je pobijedila u građanskom ratu, uzimajući većinu Kine (osim Tajvana) pod svoju kontrolu. U posjetu Moskvi 1949. godine Mao je pozvao da "prijateljstvo i timski rad između Kine i SSSR-a deset tisuća godina!", a kasnije, 1950. godine, dvije su zemlje potpisale sporazum o prijateljstvu, savezu i uzajamnoj pomoći. Naravno, protiv Zapada.

Narodna Republika Kina je 1950. godine poslala milijunsku vojsku "dobrovoljaca" kako bi se borila u Korejskom ratu, gdje su obje zemlje podržavale Sjever. SSSR je u isto vrijeme pomagao siromašnoj, poljoprivrednoj i prenaseljenoj Kini da izgradi svoju tešku industriju: tisuće sovjetskih stručnjaka sudjelovalo je u stvaranju čvrste infrastrukture. No savez dvaju crvenih divova nije dugo potrajao.

Nakon smrti Josifa Staljina 1953. godine, odnos između vlasti se počeo pogoršavati: Mao je postao dovoljno ambiciozan da provodi svoju vlastitu politiku, jer je prezirao smjer Hruščovljevog "mirnog suživota" između socijalističkog bloka i Zapada. Daleko radikalniji od Hruščova, Mao je djelovao agresivno, nazvavši SAD "papirnatim tigrom" i navodeći da se Kina ne boji nuklearnog rata.

"Mao Ce-tung je pokušao iskoristiti Staljinovu smrt i fluktuacije u sovjetskoj vanjskoj politici kako bi Kinu učinio novim vođom socijalističkog bloka", objašnjava povjesničar Aleksej Bogaturov. Moskvi se to nije svidjelo, pa je kinesko-sovjetsko prijateljstvo palo u vodu. Budući da su vladajuće stranke u obje zemlje nastavile oštro kritizirati jedna drugu, svi su sovjetski stručnjaci do 1960. napustili Narodnu Republiku Kinu.

Eskalacija

Sovjetsko-kineski granični sukob 1969. godine. Kineski vojnici pokušavaju ući na otok Damanski u SSSR-u.

Sputnik

Stvari su krenule nagore: vojne napetosti između bivših saveznika eruptirale su kada je Peking izjavio da ne priznaje granice između SSSR-a i NR Kine iz 19. stoljeća. Zabrinut, SSSR je rasporedio trupe u Aziji, formirajući do 1967. godine kontingent od 250 000-300 000 ljudi na svojim granicama s Kinom.

"Oružane snage na istoku smo prije svega opremili najučinkovitijim oružjem i tamo poslali naoružanje i opremu", rekao je Andrian Danilevič, bivši zamjenik načelnika stožera SSSR-a. "Vlada je shvatila da su političari i vojni čelnici na Zapadu razumniji od onih u NR Kini." Incident na Damanskom je to i dokazao.

Do tog je vremena Kina već posjedovala nuklearno oružje, tako da je sukob između dviju socijalističkih država mogao brzo otići u nuklearnom smjeru. Začudo, čak i nakon što je sukob trajao nekoliko mjeseci (bez izravnih sukoba, ograničen samo na pucanje po cijelom otoku), strane su uspjele pronaći mir. Sovjetski premijer Aleksej Kosigin je 11. rujna 1969. posjetio Peking; on i njegov kolega Ču En-laj postigli su sporazum: pucnjava prestaje i dvije zemlje započinju s pregovorima o ponovnom iscrtavanju granice.

Rasplet

Fotografija snimljena 28. rujna 2016. prikazuje jesenski krajolik na otoku Zhenbao.

ZUMA Press/Global Look Press

Kina i SSSR su u sporu ostali do kraja 1980-ih. Mao se čak okrenuo Washingtonu tražeći savez s “kapitalističkim neprijateljem” - i u tome je i uspio. Predsjednik Richard Nixon je 1972. posjetio Peking, nakon čega su dvije zemlje proglasile normalizaciju odnosa i de facto formirale antisovjetski blok u Istočnoj Aziji.

Sovjetski tisak je blatio kineske "izdajnike", ali, općenito govoreći, Moskva po pitanju svog nezadovoljstva nije mogla učiniti ništa: imala je druge probleme na međunarodnoj sceni - raketne krize u Zapadnoj Europi i rat u Afganistanu - i tako je situacija na kineskoj granici ostala manje-više nepromijenjena.

Tek su 1989. Mihail Gorbačov i Deng Xiaoping potpisali sporazum o demilitarizaciji granice i proglasili bilateralne odnose normaliziranima. SSSR je nekoliko godina kasnije prestao postojati, a Rusija je 1991. godine službeno ustupila otok Damanski (Zhenbao) NR Kini.