Kako bi zapravo izgledao Treći svjetski rat?

Oružani sukob u Nagorno-Karabahu, s rojevima bespilotnih letjelica kamikaza neprestano za leđima neprijatelja, dobro pokazuje kako će izgledati rat budućnosti. Ciljevi tih dronova su tenkovi i protuzračni raketni sustavi, kao i razne druge naoružane postrojbe i skupine vojnika. Cijeli se proces prati putem videa i prenosi na internet.

Sve se odvija kao u računalnoj igri, gdje se svaka misija može iznova ponavljati da bi se postigli bolji rezultati. Zapravo je ovo već postala naša nova stvarnost: ljudi ubijaju jedni druge bez da se pogledaju u lice.

Kibernetički rat 

Sputnik

Širenje visokotehnološke elektronike i ostalih vrhunskih tehnologija ima neizmjeran utjecaj na način ratovanja. Osvajanje zemlje, dolazak na vlast novog režima - sve je to danas izvedivo i bez primjene nasilja: dovoljno je na društvenim mrežama aktivirati mehanizam "obojene revolucije" i ljudi će izaći na ulice, zahtijevajući promjenu vlasti.

Slični se mehanizmi kolektivne svijesti mogu koristiti i na bojnom polju. Ali tamo djeluju ponajprije kao način objedinjavanja čovjeka i stroja. Ministarstvo obrane Rusije je na sajmu "Armija" u blizini Moskve u kolovozu 2020. godine prvi put demonstriralo računalo veličine tableta koje djeluje kao moderno zapovjedno središte za cijelu artiljerijsku bateriju. Minijaturni se uređaj korištenjem šifriranih kanala povezuje sa središnjim zapovjednim sustavom, prima mape terena, otkriva neprijateljske položaje i komunicira s čitavim nizom terenskih tehnologija. Meteorološki kompleksi, balističke stanice - svi oni "razgovaraju" s malim tabletom. Zapovjednik artiljerije treba samo posebnom olovkom pokazati na metu na zaslonu i dati naredbu da je se eliminira. U stara su se vremena artiljerijski operateri morali služiti bilježnicom, ispisujući olovkom koordinate.

"Taktički tableti" instalirani su na svim modernim ruskim tenkovima - T-72B3, T-90MS i T-14 "Armati". Također se nalaze u mobilnim artiljerijskim postrojbama - "Msta-S" i "Koalicija-SV", pa čak i u ruskim bombarderima. Potonji koristi sustav zvan SVP-24 "Gefest". On se povezuje s vojnikom na zemlji, koji prati što se događa na nebu. Slično kao kod artiljerijskih, tenkovskih i drugih operatora, ovaj vojnik ima tablet. Razlika je u tome što ga on koristi ne za primanje, nego za slanje uputa bombarderu. Zaslon ga informira ne samo o položaju neprijateljskih jedinica na tom području, nego i o oružju koje nose. Zatim je sve iznova stvar pritiska gumba, odabira odgovarajuće bombe za zadatak i slanja koordinata cilja. Upravo su zahvaljujući ovom sustavu ruski bombarderi Su-24 bili toliko učinkoviti u uništavanju terorističkih položaja u Siriji.

Digitalno ratovanje također se odnosi na radioelektroničko ometanje neprijateljskih sustava. Ruska se vojska može pohvaliti s više od 18 verzija takvih sustava: "Krasuha", "Borisoglebsk-2", "Apurgit", "Infauna" i dr. Svi su oni sposobni kako braniti rusku opremu i vojnike od visokopreciznih raketa i bombi, tako i izvoditi napade u "režimu nevidljivosti". To znači da svi korisnici sustava koriste radio vezu i razmjenjuju podatke sa strojevima na terenu, čineći pritom neprijateljske radarske sustave besmislenima. Primjerice, ruska zračna baza Hmejmim u Siriji od 2016. koristi sustav "Krasuha". Niti jedna joj se neprijateljska bespilotna letjelica kamikaza nije uspjela približiti.

Oko za oko

Sputnik

Takva je dominacija, međutim, moguća samo u suprotstavljanju tehnički inferiornom neprijatelju. Primjer je upravo Nagorno-Karabah. Azerbajdžanske snage, naoružane turskim i izraelskim bespilotnim letjelicama, očito su bile superiornije od slabije opremljenih armenskih snaga.

No u slučaju rata između, primjerice, Moskve i Wasingtona u Siriji, elektronika i uređaji zapravo se ne računaju. Budući da bi obje strane imale pristup sustavima za nadzor terena i raznim robotima, sukob bi brzo prešao u klasično kopneno ratovanje 20. stoljeća, uz korištenje tenkova i artiljerije, prije no što započne obračun u obliku nuklearnih udara.

Amerikanci sami to jasno daju do znanja u "Pregledu stanja nuklearnog naoružanja" (NPR), objavljenom u veljači 2018. Tamo jasno iznose metode kojima bi se suprotstavili Rusiji, Kini, Iranu i Sjevernoj Koreji. U takve bi se svrhe koristile nuklearne bombe od 5 kilotona s malim učinkom. Koristeći također obične tenkove, artiljeriju i taktičku avijaciju, spomenute bi taktike također spriječile da lokalni sukob postane globalni. Primjerice, uništavanjem zračnog prijevoznika ili strateški važnog ili kulturnog objekta prije nego što se ponudi odlazak za pregovarački stol i razgovor o povoljnom mirovnom sporazumu.

Jedan od znakova neriješenog nenuklearnog sukoba s mogućnošću nuklearne eskalacije mogla bi biti američka taktika razmještanja oklopne brigade u istočnoj Europi, kao i isporuka F-16 Eurofightera i potpuno novih eskadrila F-35 Lightning u Poljsku i Finsku.

Nije da Rusija sve to promatra sjedeći prekriženih ruku. U očekivanju globalnog sukoba na svom pragu, Kalinjingradska oblast (ruska eksklava u zapadnoj Europi) mogla bi dobiti taktički kompleks "Iskander-M" koji koristi rakete 9M729. Područje već sadrži ruske presretače MiG-31BM s hipersoničnim raketama "Kinžal".

Strašni i razorni topovi i minobacači iz doba hladnog rata - 203-mm 2S7M "Malka" i 240-mm samohodni minobacač 2S4 "Tjuljpan" vraćeni su iz ruskih rezervi. U prošlosti su se koristili za ispaljivanje nuklearnih mina i upravo je to oružje služilo za naglašavanje sovjetske regionalne superiornosti na granici sa Zapadnom Njemačkom, stavljajući na čekanje NATO-ove planove za napad na SSSR.

Konačno, predsjednik Vladimir Putin potpisao je rusku politiku nuklearnog odvraćanja u kojoj se jasno kaže da Kremlj zadržava pravo na korištenje nuklearnog oružja ako ozbiljne prijetnje Rusiji dovedu do eskalacije napetosti.

"Mrtva ruka"

Sputnik

Unatoč tome, ne postoje jamstva da će se bilo koji igrač suzdržati. Washginton se nedavno povukao iz Sporazuma o konvencionalnim snagama u Europi (CFE), koji je regulirao količinu opreme i ljudstva na granicama NATO-a s Rusijom. Ista je sudbina zadesila i Sporazum o nuklearnim raketama srednjeg dometa (INF). Sada Amerikanci mogu svoje krstareće rakete "Tomahawk" razmjestiti u Poljskoj i Rumunjskoj. U međuvremenu će Rusija tom razmještanju zaprijetiti svojim krstarećim raketama "Kalibr" 9M729, razmještenima u Kalinjingradskoj oblasti.

Isto tako, više nema Sporazuma o otvorenom nebu, koji je zapadnim i ruskim vojnicima dopuštao nadzorne letove iznad čitavog teritorija potpisnica sporazuma.

Najstrašnije u svemu ovome jest da korištenje običnog oružja od strane supersila uvijek dovodi do širenja lokalnih sukoba preko granica. Pojednostavljeno, oni mogu rezultirati sukobom u kojem je nemoguće pobijediti neprijatelja bez upotrebe mnogo jačeg oružja. U međuvremenu obje strane imaju više nego dovoljno razornih projektila za zajamčeno uzajamno uništenje (MAD). No zanimljivo je da su i svi oni robotizirani.

Na posljednjem sastanku ruskog obrambenog zapovjedništva i vojno-industrijskog kompleksa sredinom studenoga 2020. u Sočiju, Putin je najavio skori završetak najmodernijeg dobro branjenog zapovjednog centra nuklearnih snaga. Postrojenje podiže ulog u smislu sposobnosti analize situacije na terenu i otpornosti na radijske smetnje u oblasti preciznog prenošenja zapovijedi za korištenje sile, koja se šalje između različitih zapovjednih centara i jedinica stacioniranih na terenu, čak i ako netko od njih podnese nuklearni napad.

Zapad je tu najavu usporedio sa sustavom "Perimetar" iz doba hladnog rata, poznatim i kao "Mrtva ruka". Taj sustav postoji za slučaj da dođe do prekida komunikacije između šefa države i strateškog raketnog arsenala zemlje. U slučaju da se to dogodi, zadatak će preuzeti umjetna inteligencija. Računalo će lansirati rakete razmještene diljem ruskog teritorija koristeći postavljene koordinate.

Rat se kontinuirano digitalizira. Ljudski se element sve više i više potiskuje u stranu i preuzima ulogu gledatelja. Strojevi preuzimaju izračune, dok ishod bitke često ovisi o kopnenim i zračnim robotima. U međuvremenu je mogućnost prelijevanja sukoba, što može dovesti do globalnog nuklearnog rata koji će uništiti sav život na Zemlji, i dalje opasno visoka.

Članak je napisao urednik neovisne vojne publikacije.