"Nauka" je prvi ruski modul lansiran na ISS u posljednjih 11 godina, kao i prvi vlastiti znanstveni laboratorij u svemiru ove zemlje. Međutim, on je ipak i nešto više od toga. Praktički, veliki svemirski brod koji poslije izvođenja na orbitu može sam doletjeti do ISS-a i pristati na orbitalnu stanicu, što ni jedan drugi američki ili europski modul nije u stanju.
Moduli NASA-e, recimo, ne mogu letjeti sami i oni su zapravo korpusi s određenom ispunom, koji se dostavljaju na orbitu u teretnim odjeljcima šatlova i pripajaju pomoću manipulatora. "Nauka" je teška preko 21 tonu i slovi za najteži ruski modul. Dužina iznosi 13 metara, s promjerom od 4,2 metra. Modul je startao s kozmodroma Bajkonur 21. srpnja, a predviđeno da se s ISS-om se spoji osam dana kasnije, točnije 29. srpnja.
"Nauka" je prije svega pravljena kao modul namijenjen znanstvenim eksperimentima, o čemu svjedoči i njezin naziv. U ovom trenutku u sastav ruskog segmenta ISS-a ulaze dva velika modula "Zarja" i "Zvezda" i tri mala koji se koriste kao pristaništa za svemirske brodove.
"Zarja" se uglavnom koristi kao skladište. "Zvezda" je glavni modul ruskog segmenta stanice u koji su smejštene dvije kabine, sustavi za održavanje života i kontrolu. Mjesta za štandove nema, oprema se ostavlja "u prolazu" za korištenje, a zatim uklanja u prostor za skladištenje.
Mjesta u "Nauci" sada ima više nego dovoljno. Za posadu je osigurano 14 radnih mjesta unutar modula i 16 izvana, a za znanstvene eksperimente poseban laboratorij. Recimo, postoji centrifuga koja omogućava da se umjetno stvori sila teže i proučavaju različiti utjecaji na razvoj embrija.
Postoji još jedna važna novina, europski manipulator ERA na vanjskoj strani modula. To je vođena "svemirska ruka" koja omogućava da se manje izlazi u svemir radi popravaka, tehničkih i znanstvenih radova na ISS-u. Na drugim znanstvenim modulima senzore i instrumente za eksperimente instaliraju kozmonauti, izlazeći vani.
Sve u svemu, "Nauka" je prilično inovativna kako za ruski segment generalno, tako i u pogledu tri druga znanstvena modula ISS-a. Američkog "Destinyja", europskog "Columbusa" i japanskog "Kiboa". Znanstveni štandovi kompatibilni su samo sa znanstvenom opremom stvorenom specijalno za njih. U drugim laboratorijskim modulima uglavnom je sve standardizirano.
Ispostavilo je da je "Nauka" jedan od najproblematičnijih projekata ruskog segmenta svemirske stanice. Razvoj je započeo još početkom dvijetisućitih, ali ne od nule, u znanstveni modul transformirana je rezervna varijanta modula "Zarja" (on je bio prvi modul lanisiran u svemir, ali bez obzira na to što pripada ruskom segmentu ISS-a, financiran je i u vlasništvu NASA-e).
Replika modula "Zarja" bila je 80 posto završena kada je odlučeno da se prepravi u svemirski laboratorij, a lansiranje planirano za 2007. godinu. Međutim, od tada se rok za okončanje ambicioznog projekta stalno pomicao, zbog tehničkih i financijskih problema.
Glavni problem pojavio se 2013. godine kada su prilikom testiranja modula u cijevima za gorivo pronađene sitne metalne strugotine, čestice veličine oko sto mikrona. To je tvornička greška. Kasnije je nešto slično pronađeno i u rezervoarima za gorivo. Problem nikako nije mogao biti rešen. Strugotine se nikako nisu mogle osloboditi. Čišćenje se radilo u paklenom "cajtnotu". Radilo se sedam dana tjedno u dvije smjene, neprestane komisije i pokušaji odstranjivanja, stalna testiranja. Dobivamo zapisnik da je kontejner čist, da bi poslije nekog vremena opet došlo do kontaminacije, govorili su iz Centra Hruniščov gdje je pravljen modul.
Strugotina je "Nauku" mogla ostaviti na zemlji zauvijek. Čestice u rezrevoaru i cijevima za gorivo teoretski bi mogle dospijeti u motore i zaustaviti ih. Modul je mogao zastati na orbiti, a zatim izgorjeti u atmosferi. O zajmeni rezervoara nije bilo govora, njihov proizvođač tvornica "Srp i čekić" bila je zatvorena i srušena. Tvornice koja bi napravila sličan proizvod s odgovarajućim parametrima u Rusiji nije bilo. Jednom riječju, i rezervni rezervoari "Nauke" također su bili kontaminirani nesretnom strugotinom.
Na kraju je, poslije mnogobrojnih pokušaja da se isperu rezervoari, komisija dozvolila korištenje, ali samo jedanput, za lansiranje na orbitu i spajanje, s tim da ne budu integrirani u složeni gorivni sustav cijele ISS (u suprotnom bi postojala prijetnja po sigurnost cijele stanice).
Rok upotrebe ISS-a ističe 2024., a zemlje sudionice projekta uveliko razmišljaju što s njom poslije toga. Zamjenik generalnog direktora RKK "Energija" Vladimir Solovjov rekao je prošle godine: "Već sada postoji niz elemenata koji su ozbiljno oštećeni i ističe im rok upotrebe. Mnogi među njima nisu zamjenski. Poslije 2025. godine predviđamo ogroman broj kvarova različitih elemenata."
Verzije od potapanja u oceanu do stanice-huba između Zemlje i Mjeseca još uvijek se razmatraju. Rusija se nedvosmisleno zalaže za produžetak roka eksploatacije do 2028. ili 2030. godine, nakon čega planira izaći iz projekta ISS-a i stvoriti svoju svemirsku stanicu (ROSS). A pripajanje "Nauke" može produžiti rok upotrebe ruskog segmenta stanice nekoliko godina.
Međutim, poslije toga "Nauka" neće prijeći u sastav ROSS. "Ne, ona je na Zemlji već toliko povezana inteligencijom sa sadašnjom ISS da je jednostavno nemoguće prilagoditi je novoj stanici", rekao je proljetos Solovjov.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
