Staro željezo ili nova funkcija: Što Rusija planira učiniti s Međunarodnom svemirskom stanicom?

Roskosmos
Uskoro ističe rok upotrebe Međunarodnoj svemirskoj stanici, jednom od najambicioznijih i najskupljih projekata u povijesti čovječanstva. Radni vijek ISS-a završava 2024. godine, no partneri već sada razmišljaju o tome što učiniti s njom.

Već je dvadeset godina ISS jedino mjesto koje ljudima omogućava da duže vrijeme borave u svemiru. Stanica je udaljena od Zemlje 400 kilometara i čovjek odavno nije išao dalje od tog ruba. Ali rok upotrebe ističe 2024. godine, ISS završava svoj radni vijek, a s obje strane oceana se priča o tome kako "čovječanstvo treba ići naprijed, ka Mjesecu i Marsu".

"Financijski balast" je izraz koji je proteklih godina često korišten za ISS, jer se za nju troši 30-40% svemirskih budžeta zemalja koje sudjeluju u ovom projektu. Problem je u tome što zasad ne postoji funkcionalna alternativa za orbitalnu stanicu, a u njoj ima sve više "problematičnih trenutaka". Pitanje je, dakle, što učiniti s Međunarodnom svemirskom stanicom?

Varijanta 1: Da se potopi u ocean

U protekloj godini se tehničko stanje ISS-a znatno pogoršalo. U kolovozu se na vanjskim zidovima pojavila pukotina uslijed čega je pao tlak u stanici. Najprije je mjesto "curenja" zraka traženo u američkom segmentu, da bi krajem rujna "Roskosmos" priopćio da se pukotina nalazi u ruskom modulu "Zvijezda". To je ključni modul cijele stanice, preko njega se mjesta za spajanje svemirskog broda s ISS-om pune gorivom i dopunjavaju se rezerve vode za piće. Pored toga, ovaj modul je odgovoran za korekciju orbite (ISS je mašinerija veličine nogometnog igrališta, kojoj je potrebna neprekidna pomoć da bi ostala u orbiti).

Tada su kozmonauti začepili pukotinu onim što im se našlo pri ruci, tj. američkim plastelinom. Međutim, problem time nije u potpunosti riješen. Sredinom listopada su kozmonauti pronašli još jedno mjesto u prijelaznom odsjeku "Zvijezde", gdje možda izlazi zrak. Otkrili su ga pomoću vrećice čaja čije su kretanje u bestežinskom stanju zabilježile kamere. Ne zna se ima li još pukotina u zidovima, ali je 19. prosinca ISS upozoren da im je na izmaku rezerva zraka pomoću koje se može nadoknaditi gubitak. To je već opasno po život posade.

Sve je to zasad u skladu sa nedavnom prognozom ruske raketno-svemirske korporacije "Energija" (vodeća konstruktorska korporacija): "Već sada postoji čitav niz elemenata koji su ozbiljno načeti oštećenjima i nisu za upotrebu. Mnogi od njih se ne mogu zamijeniti. Prema našim prognozama, nakon 2025. godine će mnogobrojni elementi jedan za drugim početi otkazivati", rekao je zamjenik generalnog direktora Vladimir Solovjov.

Ne može se zamijeniti ni sam modul "Zvijezda", jer je proizveden u sovjetskom razdoblju, a proizvodnja nije obnavljana. To znači da bi se morao konstruirati od početka, na bazi drugih tehnologija, te bi se izgubilo mnogo vremena na testiranja.

Sve to upućuje na ideju da se s Međunarodnom svemirskom stanicom postupi isto kao s drugim krupnim svemirskim projektima kojima je istekao rok – da se stanica potopi u Tihom oceanu, daleko od plovnih puteva. U takvom pothvatu objekt djelomično sagori u atmosferi, a pojedini fragmenti padnu u vodu. Tako je 2001. godine, na primjer, povučena s orbite prethodnica ISS-a, ruska stanica "Mir".

U SAD-u je pitanje ulaganja novca u održavanje zastarjele stanice posebno aktualno s obzirom na to da Amerikanci snose oko 70% svih troškova (dok Rusija snosi 12%). Produžavanje eksploatacije svake godine odnosi milijarde dolara koje bi se mogle iskoristiti za stvaranje nove stanice i razvoj novih projekata. Agencija NASA je već najavila da financiranje ISS-a obustavlja 2025. godine s ciljem da "oslobodi" tu sumu. Rusija se svesrdno zalaže za nastavak eksploatacije do 2028. ili 2030. godine. Nitko nema spremno rješenje sudbine kozmičke stanice, ali su zemlje koje sudjeluju u ovom projektu, po svemu sudeći, zainteresirane da ISS ipak nastavi kružiti orbitom (premda, vjerojatno, u malo drugačijoj ulozi).

"Glavni razlog takve zainteresiranosti je u tome što nitko od sudionika programa nema nikakvu zamjenu za ISS", istaknuo je neovisni stručnjak i popularizator kozmonautike Vitalij Jegorov.

Varijanta 2: Da se ISS proda privatnicima

U donjem dijelu snimke vidi se modul

NASA je 2019. godine predstavila program LEO, što je praktički komercijalizacija Međunarodne svemirske stanice. Ako NASA prestane plaćati milijarde, to znači da će ih plaćati netko drugi. Program potiče letove privatnih astronauta na ISS na račun privatnih kompanija, kao i izgradnju privatnih orbitalnih stanica.

"Roskosmos" nikada nije ozbiljno razmatrao takvu varijantu, iz više razloga. Prvo, u Rusiji ne postoji privatna pilotirana kozmonautika – time se bavi isključivo država. Drugo, kako ističe stručnjak za industriju Leonid Hazanov, tijekom svih ovih godina ISS se najviše korsitio za istraživanje izvanzemaljskog prostora i za znanost, tako da je u tome njegova osnovna funkcija. I zaista, na svemirskoj stanici se svakodnevno vrše eksperimenti i realiziraju znanstveni programi. "Vršenje eksperimenata na stanici je moguće samo ako to financira država", kaže on.

Tri modula Međunarodne svemirske stanice:

Tako ispada da se razmatra samo kupovina američkih modula, dok ruske nitko neće kupiti. Pa čak i kad bi se našao takav kupac, postoji jedan veliki problem. Ruski modul za spajanje "Zarja" ("Zora"), koji je napravljen u Rusiji, zapravo je platila NASA tijekom 1990-ih u okviru diskretnog američkog programa pružanja podrške ruskoj kozmonautici, i zato ovaj modul pripada agenciji NASA-i. "Rusija će morati napraviti novi modul za spajanje kako bi mogla ući u svoje module. A ako ISS nema modul za spajanje, ona privatnicima i ne treba", smatra Jegorov.

Varijanta 3: Da se pretvori u zračnu luku

ISS se može iskoristiti tako što će se preurediti u hub za transport tereta na Mjesec. Orbitalna lunarna stanica je samo pitanje vremena. Mnoge zemlje razmatraju njezine različite varijante (uključujući i zajednički razvoj), a ISS može postati "svemirska luka za pretovar", i to će biti jeftinije nego da rakete lete direktno na Mjesec.

U tom slučaju će biti mnogo više onih koji bi poželjeli iskoristiti ISS u tom svojstvu, jer lunarne programe (ili bar ambicije) imaju i svemirske agencije, i privatne kompanije poput SpaceX-a, i koncern Boeing i ruska kompanija S7. Konkretno, "Roskosmos" je planirao do 2030. godine poslati na Mjesec dio ruskog segmenta ISS-a i od njega tamo napraviti lunarnu orbitalnu bazu. Doduše, mnogi su skeptični prema takvom planu, a i rokovi nisu pretjerano realni. Vjerojatno je Rusija zasad više zainteresirana za sadašnji oblik i funkciju Međunarodne svemriske stanice.

Varijanta 4: da Rusija "otkači" svoje module

Daleko češće je razmatran scenarij po kojem bi Rusija otkačila svoj segment ISS-a i nastavila ga koristiti kao dio koji sadrži nekoliko modula. Kada 2024. godine istekne sporazum o zajedničkoj eksploataciji Međunarodne svemirske stanice, to će svim sudionicima "odriješiti ruke", pa će se svako moći odvojiti. Takva varijanta je privlačna za Rusiju, ali je ujedno i daleko kompliciranija od svih prethodno spomenutih. Jer sve je više problema i u tehničkom i u financijskom pogledu.

Na primer, ključni modul "Zvijezda", kojem je neophodna orijentacija i korekcija orbite, nema vlastite žiroskope za kontrolu momenta. Uz upravljački čvor modula prispojeni su ruski teretni brodovi "Progress", koji ponekad uključuju motore kako bi se podigla orbita stanice. ali ako se koriste samo ti motori, gorivo će brzo biti potrošeno. Jegorov ističe da je spoj američkih žiroskopa za kontrolu momenta i ruskih motora za orijentaciju jedan od ključnih elemenata "bračnog ugovora", tako da nije izvediv "razvod" segmenata, tj. njihovo korištenje u svojstvu zasebnih svemirskih stanica.

Štoviše, habanje materijala i pukotine su i dalje problem koji će se također morati otklanjati. S druge strane, kozmonautika se u Ruskoj Federaciji dotira iz proračuna, a troši sve više novca. Prodaja mjesta u brodovima "Sojuz" nakon uspješnog lansiranja Muskove rakete Crew Dragon može biti svedena na minimum, a i komercijalnih letova je sve manje od 2012. godine, otkako je SpaceX izbacio na tržište svoju tešku raketu Falcon 9. Povrh svega, Ministarstvo financija Rusije smatra da financiranje "Roskosmosa" u naredne tri godine treba reducirati za dodatnih 60 milijardi rubalja.

Varijanta 5: Da se napravi nova nacionalna stanica

Zasad se najviše priča tome kako Rusija umjesto ISS-a treba napraviti vlastitu orbitalnu svemirsku stanicu ROSS. Tu ideju zastupa osobno generalni direktor "Roskosmosa" Dmitrij Rogozin: "ISS će vjerojatno postojati do 2030. godine. Sada mi pristupamo stvaranju nove orbitalne stanice, već imamo dva modula u rezervi. <...> Planiramo joj kasnije dodati još nekoliko modula. Nakon 2030. godine će Ruska Federacija napraviti novu stanicu."

Po njegovim riječima, nova stanica će, za razliku od ISS-a, imati mogućnost da brodovi i sateliti u njoj dopune gorivo i tako produže rok trajanja. Planirano je također da se na stanici razmjesti pogon za sklapanje svemirskih aparata koji će letjeti na Mjesec, Mars i asteroide, i gdje će biti stožer koji će rukovoditi čitavom orbitalnom grupom satelita. Jedan modul će biti komercijalan, za četiri turista. U njemu će biti dva velika prozora i bežični internet. Kako se priča, svi moduli za ROSS će biti izneseni u orbitu pomoću raketa-nosača "Angara-A5". Rusija je u prosincu 2020. izvela drugo po redu lansiranje ove rakete u proteklih šest godina. Raketa se pravila četvrt stoljeća.

Ključna prednost buduće stanice ROSS sastojala bi se u tome što bi njezin rok upotrebe bio neograničen, jer bi se moduli mogli mijenjati. Ruski stručnjaci se slažu da je ROSS dobra ideja, ali ujedno ističu da se ona u ovom trenutku ne može realizirati. "Ruski planovi se vrlo često mijenjaju, i zato ja ne bih tvrdio da će Rusija nakon ISS-a napraviti vlastitu stanicu", kaže inženjer Aleksandar Šajenko, koji je projektirao rakete-nosače "Angara-A5" i KSLV.

Kako stoje stvari u toj oblasti može se vidjeti i na primjeru modula "Nauka", koji je trebao biti znanstveni modul Međunarodne svemirske stanice u njetinom ruskom segmentu, i po planu je trebao biti iznesen u orbitu još prije 11 godina, ali taj plan još uvijek nije realiziran.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće