Sovjetske podzemne "borbene krtice" stvorene da "dignu u zrak Sjedinjene Države"

SSSR je u jeku hladnog rata potajno razvijao "borbene krtice". Ti su strojevi bili sposobni uništiti neprijateljske podzemne komunikacijske sustave i kontrolne točke pod zemljom te raznijeti arsenale skrivene duboko u slojevima stijena. 

Također su mogli neprimjetno prodrijeti u samo središte neprijateljske pozadine i ispuzati na površinu radi napada na kopnene trupe tamo gdje ih nitko ne bi očekivao. Početkom dvadesetog stoljeća takve su se "krtice" doživljavale kao superoružje.

Smatra se da je prvi projekt podzemnog samohodnog aparata osmislio Moskovljanin Petar Rasskazov 1904. godine. Njegove su skice izgubljene na početku Prvog svjetskog rata, no kasnije su se ponovno pojavile u Njemačkoj.

Projekt je u SSSR-u ponovno zaživio početkom 1930-ih. Za projektiranje "borbene krtice" bio je zadužen inženjer Aleksandar Trebeljevski. Namjera mu je bila napraviti stroj koji bi oponašao pravu krticu. Uspio je izraditi i testirati prototip, no njegov je projekt obustavljen.

Leonid Kulešov/RG

Tijekom 1960-ih ovu ideju je podržao lider SSSR-a Nikita Hruščov, tako da je ona ponovno zaživjela, ali kao državna tajna, strože čuvana čak i od sovjetskog nuklearnog projekta.

U Ukrajini je napravljena specijalna tvornica za proizvodnju podzemnih samohodnih aparata. Prvo je testiranje "borbene krtice" na nuklearni pogon izvedeno 1964. godine. O ovom se projektu ne zna mnogo, no zna se da je aparat imao izduženi cilindrični trup od titana sa šiljastim krajem i snažnom bušilicom. Prema različitim podacima, nuklearna "krtica" imala je promjer između 2 i 4 metra i bila dugačka između 25 i 35 metara. Pod zemljom se mogla kretati brzinom između 7 i 15 km/h.

Dostupni podaci ukazuju na to da je u izradi ovog aparata sudjelovao i nuklearni fizičar Andrej Saharov, vjerojatno u razvoju tehnologije drobljenja zemlje i pogonskog sustava. Oko trupa "krtice" stvarala se neka vrsta kavitacijske struje koja je smanjivala intenzitet trenja, omogućujući aparatu da se probije čak i kroz slojeve granita i bazalta.

Posadu "borbene krtice" činilo je pet osoba. Uz to, stroj je mogao nositi do 15 vojnika i oko tonu eksploziva ili oružja.

Ovi su borbeni strojevi dizajnirani za uništavanje utvrda, podzemnih bunkera, zapovjednih mjesta i raketnih bacača u rudnicima. No bilo je zamišljeno da "krtice" izvrše posebnu misiju.

U slučaju pogoršavanja odnosa sa Sjedinjenim Državama, vojno je zapovjedništvo SSSR-a razmatralo upotrebu ovih samohodnih aparata za podzemni napad na Sjevernu Ameriku. "Borbene krtice" mogle bi se podmornicom prevesti do obalnih voda Kalifornije, vrlo nestabilno područje zbog seizmičke aktivnosti.

Tu bi se, na područjima gdje su se nalazili američki strateški objekti, postavili podzemni nuklearni naboji. Aktiviranje nuklearnih mina izazvalo bi snažne potrese i tsunamije, koji bi se smatrali prirodnim katastrofama.

Postoje podaci da su se "krtice" testirale u različitim geološkim uvjetima. Iznimno je uspješno testiranje provedeno na Uralu. Stroj je prošao kroz planinu kao nož i uništio zamišljeni neprijateljski bunker.  Nažalost, u drugom testiranju je nešto krenulo naopako - "krtica" je eksplodirala i svi članovi posade su poginuli. Nakon toga je projekt trajno obustavljen.