Zbog čega Amerika nije zbrisala SSSR s lica zemlje kada je to "mogla"?

Dmitrij Baljtermanc, MAMM / MDF
Iako je takva ideja postojala u glavama vođa Amerike i Velike Britanije, zapadni saveznici se nisu usudili krenuti na SSSR kada su imali prednost nuklearnog naoružanja. Kako je Sovjetski Savez kupio vrijeme do stvaranja vlastitog nuklearnog oružja?

Neki povjesničari smatraju da je pravi pobjednik Drugog svjetskog rata Amerika i za to postoji dobar razlog. Amerika je izašla iz rata kao najbogatija država svijeta s minimalnim gubicima i nuklearnim naoružanjem. Njen budući suparnik, Sovjetski Savez, izašao je iz rata ovjenčan slavom, ali s užasnim gubicima i bez nuklearnog oružja. Nakon rata mnogi su razmišljali zašto Amerikanci nisu iskoristili stratešku prednost da "zbrišu SSSR s lica zemlje". Razloga je nekoliko.

Sjevernoatlantski blok se bojao tenkovske armade SSSR koja je mogla čak i u slučaju nuklearnog rata osvojiti cijelu Zapadnu Europu. Amerika u to vrijeme nije raspolagala velikim količinama nuklearnih bombi, a te koje je imala bile su manje snage, od "svega" nekoliko kilotona. Čak i neka konvencionalna masovna strateška bombardiranja rezultirala su većim žrtvama od udara na Hirošimu i Nagasaki (npr., Dresden i Tokio).

Bivši neprijatelj SSSR-a, njemački general Melentin pisao je: "Tenkisti Crvene vojske očvrsnuli su u ratu, njihovo iskustvo neizmjerno je poraslo. Za takvu transformaciju potrebna je visoka organizacija, neobično iskustvo planiranja i rukovođenja... U sadašnjem trenutku bilo kakav realni plan obrane Europe treba proishoditi iz toga da se zračne i tenkovske vojske SSSR-a mogu obrušiti na nas s takom brzinom i bijesom, u usporedbi s kojima bi sve operacije "blitzkriega" Drugog svjetskog rata izblijedile. Mi moramo očekivati duboke udare, nanošene munjevitom brzinom."

Kada je oružanim snagama NATO-a u Europi zapovijedao general Alfred Gruenter, atlantske snage imale su svega 17 divizija. S druge strane Sovjetski Savez je mogao baciti u napad od 80 do 100 prvoklasnih divizija. Istaknuti američki general Drugog svjetskog i Korejskog rata Matthew Ridgeway, u svojim memoarima priznao je da ako bi Rusi počeli napad na cijelom frontu od Norveške do Kavkaza, NATO bi se našao u teškom položaju.

Staljingrad, 1942.

Američki general je pisao, da su sovjetske oružane snage modernizirane, aerodromi dobri, a zrakoplovstvo na visokom nivou. Rezerve nuklearnog oružja Amerike su bile ograničene, također njihovo baziranje je bilo podložno diverzijskim napadima. Tako da u ranoj fazi Hladnog rata Amerika nije imala perspektivu sigurne pobjede ili makar jeftine pobjede u ratu protiv SSSR-a.

Mir na planetu i paritet u razdoblju od 1945.-1950. čuvala je sovjetska kopnena vojska čije su prednosti bile masovne tenkovske vojske, jurišno i lovačko zrakoplovstvo. Zapad u to vrijeme nije imao snage zaustaviti sovjetski prodor. Snage koje su se u tom trenutku nalazile u Europi nakon demobilizacije imale su nisku borbenu vrijednost ako se usporede sa sovjetskim snagama. Njemačka vojska koja je mogla ratovati protiv Sovjeta, uništena je u ognju rata, druga učinkovita njemačka vojska još nije bila stvorena.

MiG-15

Sovjetski stručnjaci su za to vrijeme razvili mlazne zrakoplove MiG-15, rakete zemlja-zemlja, nuklearno oružje i učinkovita sredstva PZO. Paritet koji je držala masovna kopnena vojska SSSR-a nije mogao vječno trajati, ali je kupio vrijeme neophodno da SSSR dostigne ravnotežu snaga u ključnim segmentima obrane. Čim su nova oružja razvijena, SSSR je ponovo napravio "ofanzivni" iskorak, pomažući svog ideološkog saveznika u Koreji zajedno s Kinom. Strateško zrakoplovstvo SAD-a koja je predstavljalo najstrašnije oružje zapadnih sila dobila je dostojan odgovor u sovjetskom lovcu MiG-15 koji je akcijama iznad Koreje pokazao da je i ta prednost Amerike dovedena u pitanje.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće