Oba automata (pištolja-mitraljeza) napravljena su neposredno pred Drugi svjetski rat. I jedan i drugi su postali simbol sovjetske i njemačke škole u proizvodnji oružja.
Svaki ima svoje prednosti i mane, a mi smo pokušali sagledati po čemu su ovi modeli bolji jedan od drugoga.
Usporedba
Njemački MP-40 je automat ili pištolj-mitraljez standardnog kalibra 9x19 mm s 32 metka u spremniku. To je prilično zgodno jer se municija može unaprijed staviti unutra, tako da se oružje puni tokom paljbe.
Quickload (CC BY-SA 1.0)
"S druge strane sovjetski PPŠ je imao kalibar 7,62x25 mm i 72 metka u bubnju. Trebalo je daleko više vremena da se bubanj napuni prije borbe. On je bio teži i nije bio tako zgodan za nošenje kao spremnici MP-40, ali je zato u svakom bubnju bilo dva puta više metaka i ta prednost bi mogla kompenzirati spomenute nedostatke", rekao je za portal Russia Beyond, Vadim Kozjuljin, profesor Akademije vojnih znanosti.
Njemački MP-40 je bio lakši, ali nije bio dobar za preciznu paljbu.
"Ako bi mi bila potrebna precizna paljba izabrao bih PPŠ prije nego MP-40. Drveni kundak ruskog automata je bolji od njemačkog koji je cijeli od metala. Ruski kundak je gladak i idealno legne na rame za razliku od kundaka MP-40. Prema tome, PPŠ je precizniji", rekao je za portal Russia Beyond, Aleksandar Borisov, bojnik u rezervi.
Javno vlasništvo
On je istaknuo da su se obje "puške" dobro pokazale kada je riječ o brzoj automatskoj paljbi. U automatskoj paljbi je njemački MP-40 bolji od PPŠ. "S druge strane, MP-40 ispaljuje 600 metaka u minuti, a PPŠ dvostruko više, tj. 1.200 metaka u minuti. To znači da će u borbenim djelovanjima MP-40 svake sekunde ispaliti na neprijatelja deset metaka, a PPŠ dvadeset. U tome je ogromna razlika između ova dva modela", rekao je Borisov.
Metak PPŠ kalibra 7,62x 25 mm puno je moćniji od njemačkog metka 9x19 mm. "Pre par godina smo testirali njihovu probojnu moć na betonskim blokovima. Pojedina zrna ispaljena iz PPŠ probijaju dva takva bloka, dok zrno iz MP-40 efikasno probija samo jedan", rekao je bojnik.
PPŠ ima jedan tehnički nedostatak. Među dijelovima ima "lufta", pa kada se PPŠ trese čuje se kako dijelovi udaraju jedni o druge. Ako automat padne s male visine često se dogodi da sam opali. Pojednostavljeni mehanizam za okidanje je omogućavao samo automatsku paljbu tako da paljba traje dokle god u spremniku ima metaka.
"Međutim, glavni problem modela PPŠ je paljba u noćnim uvjetima. Ovaj model se može nepogrešivo prepoznati po tri jezička plamena koji izlaze iz sanduka s rukohvatom. Pomoću njih je neprijatelj noću uvijek mogao otkriti naše položaje", zaključio je Borisov.