MiG-29 ruskog zrakoplovstva.
Mil.ru (CC BY 4.0)Su-27
Fjodor Leuhin (CC BY-SA 2.0)Su-27 "Suhoj" bio je sovjetski pandan američkim lovcima četvrte generacije F-15 i F-16, koji su proizvedeni tijekom 1970-ih. Kada se saznalo za američki program stvaranja novog superiornog lovačkog aviona, sovjetskom rukovodstvu je postalo jasno da je ugrožena nacionalna sigurnost SSSR-a, jer je hladni rat bio u punom jeku.
Sovjetski Glavni stožer postavio je ambiciozne zahtjeve i neophodne tehničke uvjete koje će morati ispuniti perspektivni model novog sovjetskog lovca. Novi avion je morao imati veliki dolet, ali i sposobnost polijetanja i slijetanja s kratkih nepripremljenih terena, brzinu od dva maha (dvostruko veću od brzine zvuka) i mogućnost da nosi teško naoružanje.
Zahtjevi u pogledu tehničkih karakteristika bili su suviše ambiciozni da bi se mogli realizirati u okviru jednog projekta i zato su se pojavila dva lovca. Jedan od njih je bio "Suhoj" Su-27.
Su-27 je prvi put poletio 20. svibnja 1977. godine, a u serijsku proizvodnju je pušten 1982. Borbeni radijus mu je bio 750 kilometara, i po tom je parametru bio lošiji od F-16, ali je zato bio brži. Mogao je razviti brzinu od 2525 km/h.
Imao je top kalibra 30 mm i rakete R-27 klase "zrak-zrak". Namijenjen je za uspostavljanje dominacije u zraku i za druge zračne ratne operacije. Ruska vojna industrija je tijekom 1980-ih napravila nekoliko modifikacija ovog lovca. Dodane su mu rakete "zrak-površina". Danas avion Su-27 koriste ratna zrakoplovstva Kine, Indije, Indonezije, Vijetnama i nekolicine postsovjetskih zemalja.
MiG-29S (9.13S)
Vadim Savicki/Global Look PressMikojanov MiG-29 bio je drugi lovac koji se pojavio kao rezultat sovjetskih napora usmjerenih na dostizanje pariteta s američkim modelima F-15 i F-16. MiG-29 ne može se usporediti s modelom Su-27 po brzini i borbenom radijusu, ali je zato bolji po svojim čuvenim manevarskim mogućnostima. Testiranja koja je izvršila njemačka vojska po okončanju hladnog rata pokazala su da je sovjetski MiG-29 imao bolje manevarske mogućnosti od američkog F-16.
Ovaj lovac može nositi rakete klase "zrak-zrak" i "zrak-zemlja". Prvi primjerci napravljeni su početkom 1980-ih. MiG-29 je još uvijek u arsenalu Rusije i niza drugih zemalja, uključujući Indiju, Srbiju, Peru, Poljsku i druge.
Sada Rusija namjerava umjesto modela Su-27 i MiG-29 uvesti lovački avion pete generacije Su-57.
Jak-9
46aviation (CC BY-SA 4)Jak-9 Jakovljeva pojavio se 1942. godine, kada je bio najpotrebniji Sovjetskom Savezu u ratu protiv Njemačke. Ovaj jednosjed s jednim motorom i propelerom na kljunu odigrao je fundamentalnu ulogu u suzbijanju dominacije njemačkog Luftwaffea u zraku za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Zahvaljujući metalnim dijelovima u izgradnji konstrukcije povećana je količina goriva i naoružanja, tako da se Jak-9 mogao uspješno boriti protiv njemačkih lovaca Focke-Wulf Fw 190 i Messerschmitt Bf 109G.
Ispostavilo se da je Jak-9 idealna platforma za izvršavanje različitih vrsta zračnih zadataka, uključujući borbene, vježbovne, opažačke i putničke letove.
An-2
V. Jakovljev/SputnikAntonov An-2 je zaista legendaran avion. Ovaj dvokrilac s jednim motorom i nadimkom "kukuruznik" bio je namijenjen za korištenje u poljoprivredi i šumarstvu, ali se brzo ispostavilo da on može još mnogo toga.
Pokazalo se, naime, da je neobično otporan i vrlo pouzdan, a njegova najvažnija karakteristika je bila velika nosivost i mogućnost da sleti na bilo koju nepripremljenu ravnu površinu, i da s nje uzleti. Zahvaljujući toj nevjerojatnoj mogućnosti An-2 je primijenjen i tamo gdje drugi avioni nisu mogli biti korišteni iz tehničkih ili ekonomskih razloga.
Dugi niz godina je ovaj jednostavni i genijalni avion korišten u različitim misijama, kao što je oprašivanje poljoprivrednih kultura, "bombardiranje" vodom, uzimanje uzoraka atmosfere, itd. Služio je i kao leteća hitna pomoć u dalekim regijama Rusije. Druge njegove modifikacije korištene su za desantiranje padobranaca.
Prvi An-2 pojavio se davne 1947. godine, ali ovi avioni još uvijek čine oko 90% male avijacije u Rusiji, zbog čega je model dobio epitet "vječni avion".
Tu-154M, Specijalna letačka eskadrila "Rusija"
Papas Dos (CC BY 2.0)Tupoljev Tu-154 bio je glavni sovjetski putnički avion. Ovaj uskotrupni putnički avion s tri mlazna motora prvi je put poletio 1968. godine i ubrzo je postao glavni adut sovjetskih, a zatim i ruskih aviokompanija, i služio im nekoliko desetljeća.
U svojim "najboljim godinama" Tu-154 je prevozio polovicu svih putnika kompanije "Aeroflot", koja je držala monopol u oblasti avionskog prometa i eksploatirala praktički sve avione u SSSR-u.
Jedna od najzanimljivijih karakteristika ovog aviona je njegova mogućnost da slijeće na zemljane i šljunkovite piste, što je nevjerojatna fleksibilnost za putnički avion takvih gabarita. Intenzivno je korišten na Arktiku i u drugim regijama Rusije gdje vladaju ekstremni klimatski i drugi uvjeti.
Avion ima brzinu krstarenja 850 km/h i može preletjeti 5280 kilometara. Mnoge zemlje su uvozile Tu-154, a pojedini šefovi država su ga čak koristili kao svoj službeni avion.
Nažalost, a ovim avionom su se događale i tragedije. Tu-154 u kojem su se nalazili tadašnji predsjednik Poljske Lech Kaczyński i rukovodstvo zemlje srušio se blizu Smolenska.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu