Tri nevjerojatne pobjede tenka T-34 i njegovih posada

Getty Images
T-34 je bio jedan od najboljih tenkova u Drugom svjetskom ratu, ne samo zbog izuzetnih tehničkih karakteristika, nego i zbog izuzetne hrabrosti posada, zahvaljujući čemu su ovi sovjetski tenkovi činili i ono što je izgledalo kao da nije moguće. Primjerice, jedan ovakav tenk se sam suprotstavio čitavoj njemačkoj diviziji, pa čak i odnio pobjedu.

1. Drski prodor u neprijateljsku pozadinu

Na periferiji Kalinjina (Tver), koji je bio pod njemačkom okupacijom, 17. listopada 1941. godine pojavila se 21. sovjetska tenkovska brigada. Tenkovi su imali zadatak izvršiti prodor u neprijateljsku pozadinu, zaobići grad i stići do sovjetskih trupa.

Tijekom ove je akcije jedan tenk T-34 pod zapovjedništvom vodnika Stepana Gorobeca izgubio svoju grupu i ostao sam. Zbog smetnji na radio-vezama posada tenka nije znala da je njihova brigada zaustavljena napadom iz zraka i da se Gorobec s posadom tenka potpuno sam približavao neprijateljskim položajima.

Stepanov tenk je najprije uništio kolonu njemačkih vojnika na motociklima na koju je naišao, a zatim se pojavio na njemačkom aerodromu. Nijemci su bili zapanjeni drskošću sovjetskog tenka i kao začarani su promatrali kako T-34 uništava dva zrakoplova Junkers 87 i rezerve goriva, a zatim odlazi u pravcu Kalinjina.

Tada je zapovjednik posade shvatio da je njegov tenk usamljen i da neće biti nikakve potpore drugih tenkova. Da bi stigao do svojih trupa on je usmjerio T-34 ravno kroz centar grada gdje je bilo mnogo Nijemaca i pod teškom je paljbom usput rasturio jedno artiljerijsko oruđe i udario drugi neprijateljski tenk.

Najzad je T-34 u plamenu s mnogo rupa od neprijateljskih projektila i polomljenim topom stigao na položaje začuđenih sovjetskih vojnika, koji su dočekali posadu kao prave heroje.

2. Neočekivani proboj

Bilo je vrlo hladno u zimu 1942. kada se T-34 na čelu s kapetanom Gavrilom Polovčenjom zaglavio u rijeci blizu grada Adreapolja. Posada je čekala da stigne pomoć, no Nijemci su otkrili tenk.

Polovčenja je naredio posadi da nitko ne šušne i da bude potpuna tišina, premda je to bilo vrlo teško na hladnoći, u potpuno zamrznutom tenku T-34.

Nijemci nisu uspjeli otvoriti poklopac, pa su pomislili da je tenk napušten i izvukli ga iz vode, da bi ga 15. siječnja transportirali u Adreapolj, dok je posada unutra i dalje šutjela i sjedila tiho bez ikakvog šuma.

Tako je protekla noć, a u 5 sati ujutro sovjetski tenk je krenuo u proboj. Kretao se gradskim ulicama, otvarao paljbu i uništavao uspaničenog i dezorijentiranog neprijatelja. Tenk se uspio dokopati položaja sovjetskih trupa, a usput je likvidirao preko 20 njemačkih vojnika, uništio 30 vojnih kamiona i vozila i 10 artiljerijskih oruđa.

Štoviše, Nijemci su bili toliko zapanjeni da nisu mogli pružiti odgovarajući otpor sovjetskim trupama koje su krenule u ofezivu i istoga dana lako oslobodile Adreapolj.

3. Dvotjedna borba u močvari

U prosincu 1943. godine sovjetska vojska je oslobađala sjeveroistočni dio zemlje. Tijekom ove operacije jedan se tenk T-34 pod zapovjedništvom poručnika Stepana Tkačenka zaglavio u poluzamrznutoj močvari nedaleko od Pskova.

Članovi posade su bili teško ranjeni ili pobijeni, ostao je samo radiotelegrafist Viktor Černišenko. Tijekom noći mu se pridružio Aleksej Sokolov koji je upravljao drugim tenkom. On je uspio sa sovjetskih položaja neprimjetno proći kroz močvaru i stići do zaglavljenog tenka. Međutim, ni njegovi pokušaji da izvuče tenk nisu urodili plodom.

Černišenko i Sokolov su odlučili ne napuštati T-34. Trinaest dana su pružali otpor upornim napadima njemačkog pješaštva. Imali su samo nekoliko konzervi mesa, malo šećera, nešto suhih keksa, a pili su vodu koja je iz močvare prodrla u tenk.

Potpuno promrzli, gladni i neispavani, Černišenko i Sokolov su pružali otpor neprekidnim napadima njemačkih vojnika sve dok sovjetske trupe 30. prosinca nisu probile neprijateljski obruč i stigle do usamljenog tenka T-34.

Aleksej Sokolov je sutradan podlegao ranama, a Černišenko je uspio preživjeti, ali su mu, nažalost, obje noge amputirane.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće