Mogu li se mamuti još sresti u dubinama Sibira ili će se tek ponovno pojaviti u budućnosti?

Aleksej Kudenko/Sputnik
Veći dio ostataka mamuta koji su do sada pronađeni potječe iz Rusije, a svake godine pristižu novi nalazi. Međutim, neki ljudi vjeruju da nam fosili nisu ni potrebni kako bi dokazali njihovo postojanje... jer ovi vunasti surlaši još naseljavaju udaljene predjele.

U jednom od najzabačenijih dijelova Rusije, u sibirskoj tajgi, možete prijeći stotine kilometara, a da ne sretnete nikoga. Je li je moguće da negjde u ovim prostranstvima još uvijek obitavaju mamuti?

Neki ljudi u Rusiji vjeruju da je to moguće. Određeni televizijski kanali koji se bave misterijama istražili su ovo pitanje, dok stanovništvo povremeno prijavljuje susrete s ovim drevnim surlašima. Prema glasinama iz 40-ih godina, vojni piloti su leteći iznad guste tajge u Jakutiji primijetili malo krdo životinja koje su jako podsjećale na vunaste mamute. 1978. godine nešto slično se navodno dogodilo grupi ljudi na rijeci Indigirka u Jakutiji. Oni su tvrdili da su jednog ranog jutra vidjeli desetak mamuta kako mirno piju vodu iz rijeke.

Međutim, ova svjedočenja su samo legende kao ona o sniježnom čovjeku ili o čudovištu iz Loch Nessa, smatra Nikita Zimov, ruski ekolog i direktor Pleistocenskog parka u Jakutiji, projekta koji je posvećen obnovi prirodnog staništa mamuta: ekosustava sjevernih subpolarnih stepa koje su se tu nalazile prije više tisuća godina. Njihov san je da mamuti ponovo šetaju Zemljom. (Što znači da bi Zimov najradije podržao teoriju o živim mamutima, kada bi ona uopće bila moguća.)

"To je potpuna besmislica. Mamuti u unutrašnjosti Euroazije su izumrli ili ih je čovjek istrijebio prije 9000 godina. Posljednji mamut je živio na Vrangelovom otoku sve do prije 3380 godina”, objašnjava. "Osim toga, više ne postoji neistražena sibirska tajga, tokom posljednjih 200-300 godina ljudi su je prešli uzduž i popreko nebrojeno puta."

Postojbina mamuta?

Ako želite vidjeti najbolje očuvane fosile mamuta, Rusija je mjesto za vas!

Ali zašto je tako? Jer se vječni snijeg i led u najsjevernijim dijelovima Rusije pokazao kao posebno dobar za očuvanje fosila, a kako se on postepeno topi, erozija riječnih obala i drugi prirodni faktori otkrivaju ostatke izumrlih životinja prvo lokalnim stanovnicima, a zatim i znanstvenicima.

Prema podacima iz Muzeja mamuta u Jakutsku, 75% nalaza ostataka mamuta i drugih životinja iz tog razdoblja s očuvanim mekim tkivom nalaze se u Jakutiji.

"Mamuti su naseljavali pojas od suvremene Španjolske do Kanade [tada su Euroazija i Sjeverna Amerika bile povezane]. Ne možemo reći gdje su nastali kao vrsta, ali veći dio njihovog staništa nalazio se na teritoriju današnje Rusije. Zato ne bi bilo pogrešno Rusiju nazvati postojbinom mamuta", smatra Zimov.

Međutim, po njegovom mišljenju, broj nalaza u Rusiji ne ukazuje na to da se tu nalazila najveća populacija mamuta na planetu. To samo znači da su na tom mjestu njihovi ostaci puno bolje očuvani zahvaljujući vječnom snijegu i ledu. "Gustoća populacije mamuta možda je, npr., bila veća na teritoriju današnje Španjolske”, vjeruje ovaj stručnjak.

Kloniranje mamuta

Ideja da se mamuti povrate iz mrtvih izgleda vrlo primamljivo, ali izgleda da ruski znanstvenici nisu posebno uključeni u ovu sferu genetskih istraživanja, usprkos tolikom broju zamrznutih DNK uzoraka koji su pronađeni u Rusiji. 

Prema mišljenju Zimova, postoje tri glavna tima koja se trenutno najviše bave ovim pitanjem: jedan predvodi George Church na Harvardu, a druga dva su iz Japana i Južne Koreje. Svi oni istražuju ovaj problem od sredine 90-ih.

"Naši znanstvenici iz Muzeja mamuta u Jakutsku također sudjeluju u ovim istraživanjima, ali njihov dio posla je uglavnom pronalaženje genetskog materijala i njegovo prebacivanje u laboratorije u Japanu i Koreji", objašnjava Zimov, dodajući da se ruska genetika kao znanost nije razvijala tako brzo kao u nekim drugim zemljama.

On dodaje da se u medijima puno više govori o kloniranju mamuta nego što se može potkrijepiti dokazima o učinkovitosti ovih poduhvata. "Osobno bi mi bilo vrlo drago vidjeti mamute u Pleistocenskom parku. Ali zasad se to može usporediti s čudom”, zaključuje Zimov.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće