Je li Pluton manji od Rusije? 5 zanimljivih činjenica o Rusiji i svemiru

1. Pluton stane u Rusiju, ali je od nje veći

NASA

Ovo je pitanje bilo predmet rasprave sve dok nije konačno riješeno u srpnju 2015. Ranije je veličina ovog patuljastog planeta bila procijenjena na 16 647 940 četvornih kilometara. Rusija, za usporedbu, ima površinu od 17 125 191 četvorni kilometar. Jasno, bila je prihvaćena činjenica da je površina Rusije doista veća od površine Plutona.

NASA-ina misija New Horizons je 14. srpnja 2015. proletjela pored Plutona i prilagodila prethodne procjene: promjer patuljastog planeta je s visokom preciznošću izmjeren na 2370 kilometara. Ispostavilo se da će Pluton lako stati unutar Rusije po širini od istoka prema zapadu, koja iznosi približno 6000 kilometara. Iznenađujuće, stao bi u Rusiju i po znatno užoj visini od otprilike 3000 kilometara.

Ipak, u pogledu površine, patuljasti planet se pokazao većim od Rusije. NASA-ina misija New Horizons je ispravila ranije procjene i odredila površinu Plutona na 17 646 012 četvornih kilometara. To čini površinu patuljastog planeta tek neznatno većom od površine Rusije.

Ukratko, iako Pluton može stati unutar granica Rusije, njegova je površina ipak nešto veća od površine Rusije.

2. Rusi su sudjelovali u utrci za Mjesec

Shema automatske stanice Luna-1.

Aleksandar Moklecov/Sputnik

Američki astronauti su 20. srpnja 1969. stupili na Mjesec (činjenica koju neki Rusi odbijaju prihvatiti do današnjeg dana). Međutim, 11 godina ranije, u rujnu 1958. godine, Sovjeti su se prvi put okušali u osvajanju Zemljinog satelita. Misija Luna-1A je za cilj imala spustiti na površinu Mjeseca svemirsku postaju bez posade. Misija nije uspjela kada je letjelica Luna-1A izgubljena nakon što raketni nosač nije uspio ući u Zemljinu orbitu. 

Otad su Sovjeti poduzeli nekoliko misija koje su bacile novo svjetlo na Zemljin satelit. Luna-2 je 1959. godine postala prva svemirska letjelica sa Zemlje koja je stigla do površine Mjeseca; Sovjeti su napravili prvu fotografiju tamne strane Mjeseca, lansirali prvi umjetni satelit u Mjesečevu orbitu, poslali prvi rover na Mjesec, i uspjeli dopremiti svoje uzorke s Mjeseca na Zemlju, iako godinu dana nakon što su Amerikanci to uradili u misiji Apollo 11. Sve u svemu, sovjetski znanstvenici su bili u tijesnoj utrci s kolegama iz NASA-e, zaslužnima za povijesni proboj Apolla 11.

3. Rusi su prokrijumčarili alkohol u svemir

Roskosmos

Kozmonautima je strogo zabranjeno nositi alkohol u svemir. Ipak, mnogi ruski kozmonauti pokazuju nevjerojatnu kreativnost da bi prokrijumčarili piće na svoje misije.

Prva poznata krijumčarena roba - boca armenskog konjaka - u svemir je otputovala 1971. godine, kao poklon sa Zemlje kozmonautu koji je bio u orbiti. Piće je bilo skriveno u manžetnu aparata za mjerenje tlaka. Inspekcije su otad otkrile mnoge zalihe ruskih kozmonauta.

4. Sovjetski program Saljut utro je put Međunarodnoj svemirskoj postaji

Građani SSSR-a čitaju vijesti o smrti posade Sojuza 11 1. srpnja 1971. godine.

TASS

Program Saljut je bio prvi uspješni sovjetski (i svjetski) pokušaj lansiranja i održavanja svemirske postaje. Bila je to prva orbitalna stanica koju je jedna posada predala drugoj te se pokazala vitalnom za razvoj narednih i poznatijih programa MIR i ISS.

Iako je utrlo put drugim programima svemirskih postaja, prvo je lansiranje imalo smrtni ishod. Sustav za navigaciju se pokvario tako da je kozmonaut Vladimir Komarov morao ručno upravljati brodom. Uspio je započeti spuštanje pravilnom putanjom i već su svi pomislili da je najgore prošlo. Međutim, nije se otvorio glavni padobran koji usporava pad kapsule. Komarov je poginuo prilikom udarca kapsule o zemlju.

Bio je to prvi svemirski let sa smrtnim ishodom. Program se nastavio, ali je obustavljen 1986. godine, kada je svemirska postaja MIR lansirana u nisku orbitu Zemlje.

5. Rusi su prvi spustili svemirsku letjelicu na Veneru

Vozilo za spuštanje automatizirane međuplanetarne postaje Venera-13. Kozmodrom Bajkonur.

Aleksandar Moklecov/Sputnik

Sovjetski istraživači svemira su nastojali istražiti Veneru od 1961. godine, kada je sovjetska svemirska letjelica proletjela pokraj drugog po udaljenosti planeta od Sunca.

Trebalo je proći još devet godina da se ostvari prva misija spuštanja letjelice na planet. Venera 7 je na površinu Venere sletjela 1970. godine te je od tamo odaslala podatke nazad na Zemlju; misija je bila prilično zahtjevna zbog iznimno visokih temperatura, visokog atmosferskog tlaka i općenito "paklene" okoline na površini Venere. Letjelica je odašiljala podatke samo 23 minute prije nego što je podlegla ekstremnoj vrućini i tlaku, no bio je to veliki napredak u istraživanju svemira.