"Luna 15" - sovjetska tajna misija na Mjesecu za vrijeme slijetanja "Apolla 11"

Prikaz sovjetske automatske međuplanetarne stanice "Luna 16" (ekvivalent stanice "Luna 15").

B. Borisov/Sputnik
U trenutku kada su Amerikanci šetali po Mjesecu iznad njihovih je glava kružio ruski svemirski brod. Bio je to posljednji sovjetski trzaj u "utrci za Mjesec" tijekom 1960-ih, a završio je potpunim neuspjehom.

Jeste li znali da Neil Armstrong, Buzz Aldrin i Michael Collins nisu bili sami na Mjesecu? Možda i niste, jer je vijest o prvim ljudima na Zemljinom satelitu potpuno zasjenila priču o neuspjehu Sovjetskog Saveza. Čak i u ono vrijeme su za sovjetsku misiju "Luna 15" znali samo ljudi odgovorni za taj projekt. To je praktički bio "posljednji vlak na Mjesec" u koji je SSSR pokušao uskočiti.

Što je to "Luna 15"?

Međuplanetarna stanica

Sovjetski Savez je imao grandiozne planove vezane za odlazak na Mjesec i proučavanje ovog Zemljinog satelita na licu mjesta. Svemirski program "Luna" je podrazumijevao lansiranje međuplanetarnih svemirskih aparata u pravcu Mjeseca, a pojavio se 1958. godine, u vrijeme kada NASA još nije pristupila programu "Apollo". Prvi čovjekov let u svemir 1961. godine samo je učvrstio samouvjerenost Sovjetskog Saveza i uvjerenje da on mora biti prvi i u svemu ostalom. Neko vrijeme se sve i odvijalo u tom pravcu.

U četvrtom pokušaju je lansirana stanica "Luna 1". Bio je to prvi svemirski brod koji je napustio Zemljinu orbitu (doduše, proletio je pored Mjeseca). "Luna 3" je 1959. godine napravila prvu fotografiju tamne strane Mjeseca. U okviru ovog programa je bilo i drugih uspjeha - prvi umjetni objekt je stigao na Mjesec i prva sonda se uspješno spustila na Mjesečevu površinu.

"Luna 15" je bila petnaesta službena misija, premda je to zapravo bilo trideset i prvo lansiranje. Mnogi aparati nisu ni stigli do Zemljine orbite, a pojedini su stigli, ali su u njoj i ostali. Sovjetsko rukovodstvo nije nikada žurilo s iznošenjem svojih neuspjeha. Bilo je jasno da još mnogo toga treba usavršiti. Međutim, kada je 16. srpnja 1969. godine najavljeno da američki "Apollo 11" nosi ljude na Mjesec, Sovjetski Savez je odlučio djelovati bez odlaganja.

Nije bilo govora o slanju ljudi, ali je postojao način da se čaša žuči ublaži žličicom meda. Aparat "Luna 15" je trebao prvi uzeti uzorke Mjesečevog tla i donijeti ih na Zemlju. Taj cilj se držao u strogoj tajnosti, a start "Lune 15" je specijalno pomaknut za tri dana ranije kako bi sovjetski svemirski brod krenuo prije Amerikanaca.

Sad ili nikad

Kozmonaut SSSR-a German Stepanovič Titov (desno) i američki astronaut Frank Borman (u sredini) u kabinetu Jurija Gagarina pretvorenom u muzej. Centar za obuku kozmonauta

NASA je ovu sovjetsku misiju tretirala kao vrlo čudan pothvat, s obzirom na to da bi se u isto vrijeme blizu Mjeseca našla dva objekta koji prenose radiosignale na Zemlju. Pogotovo je bilo zabrinjavajuće što Amerikanci nisu znali nikakve detalje leta "Lune 15". NASA se pribojavala neželjenih smetnji, pa je čak uputila u Sovjetski Savez zapovjednika "Apolla 8" Franka Bormana. On je bio naklonjen SSSR-u i bio prvi je američki astronaut koji je posjetio Sovjetski Savez. Borman je kući donio informaciju da neće biti problema.

U početku je zaista sve išlo po planu. Sovjetska stanica teška pet tona (tada su one bile vrlo glomazne) približila se Zemljinom satelitu 17. srpnja, tri dana prije konkurencije, i ušla u Mjesečevu orbitu. Tada su, međutim, počeli problemi. Iz nekog se razloga svemirski brod zadržao u Mjesečevoj orbiti dok "Apollo 11" nije pristigao. Postoji nekoliko mogućih objašnjenja, od kvarova na brodu do gravitacijskog polja Mjeseca i njegove površine koja još uvijek nije bila dobro proučena. Sovjetski stručnjaci su grozničavo tražili optimalno rješenje za što bolje spuštanje broda na Mjesečevo tlo.

U tome ih je zatekla vijest da su se američki astronauti spustili na Mjesec. Dok su Amerikanci šetali po Mjesecu i skupljali uzorke njegovog tla, "Luna 15" je 52 puta obletjela oko Zemljinog satelita. Dva sata prije polijetanja "Apolla 11" s Mjeseca sovjetsko rukovodstvo je odlučilo: sad ili nikad. I naređeno je da se sovjetski brod spusti na Mjesec.

Prava drama

Apollo 11, Buzz Aldrin pored ekrana solarnog kolektora.

Cijelu tu dramu su pratili britanski znanstvenici iz opservatorija Jodrell Bank. Oni su pomoću radioteleskopa slušali razgovore obiju misija - i američke i sovjetske. Audiosnimka tih razgovora je objavljena 2009. godine povodom 40. godišnjice spuštanja na Mjesec.

U jednom trenutku su stručnjaci britanskog opservatorija shvatili da "Luna 15" nema namjeru samo fotografirati površinu Zemljinog satelita, nego se sprema za spuštanje na Mjesec. Neki su tada uzviknuli: "Spušta se!" Posljednje riječi na audiosnimci su: "Ovo je prava drama najvišeg stupnja".

Svemirski brod "Luna 15" se krenuo spuštati. Nakon četiri minute je udario o padinu jednog uzvišenja Mjesečeve površine i raspao se (njegovi ostaci su ostali tu gdje je pao). Kasnije je povjesničar svemira Asif Siddiqi u svojoj knjizi "Izazov za Apollo" napisao:

"Postoji izvjesna doza ironije u cijeloj toj misiji. Čak i da nije bilo kritične zadrške u pokušaju spuštanja na Mjesec, koja je trajala osamnaest sati, i da se čak 'Luna 15' sretno spustila i uzela uzorke tla, a zatim sigurno vratila na Zemlju, njezina mala kapsula bi se prizemljila na sovjetski teritorij dva sata i četiri minute nakon povratka 'Apolla 11'. U biti je ta utrka bila izgubljena prije nego što je i počela."

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće