Sumorni tamni brežuljak se nadvija nad jarko zelenim krajolikom guste ruske tajge. Izgleda kao divovski zvučnik - visok 40 i širok 100 metara - i zaista nije nešto što biste očekivali vidjeti u udaljenom području na sjeveru Irkutske oblasti, oko 210 kilometara sjeverno od grada Bodajba.
Do 1949. godine za njega je znala tek nekolicina lokalnih stanovnika. Oni ga zovu "Gnijezdo vatrenog orla" i nekoć su ga smatrali lošim mjestom koje su izbjegavale čak i životinje. Neki koji su posjetili ovo mjesto umrli su neobičnom smrću, a kućni ljubimci ovdje nestaju bez traga. Koja se tajna krije iza ovog kratera i postoji li racionalno objašnjenje za sve te zagonetne aktivnosti?
Neobično otkriće
Znanstvenik koji je prvi slučajno naišao na ovu jedinstvenu formaciju bio je ruski geolog Vadim Kolpakov. On je 1949. došao u ovaj kraj kako bi proveo jedno istraživanje, i nije mogao vjerovati svojim očima kada je ugledao krater.
Dmitrij Demežko
"Mislio sam da sam poludio", prisjetio se Kolpakov. "Iz daljine me podsjetio na divovski površinski kop, čak sam se zapitao ima li tamo ljudi. Zašto bi ih bilo? Ovo je gusto područje tajge. Osim toga, ovdje nije bilo radnih logora NKVD-a - bio sam siguran u to. Zatim sam pomislio da bi to mogao biti nekakav arheološki artefakt, ali lokalni Evenki i Jakuti, uz svo dužno poštovanje, nisu bili drevni Egipćani. Oni ne znaju graditi kamene piramide."
Detaljnije ispitivanje je pokazalo da je krater veliki brežuljak od razmrskanih blokova vapnenca promjera oko 160 metara, prema procjenama težak oko milijun tona. Krater je dobio ime "Patomski" (po imenu obližnje rijeke), no detaljnu analizu nije doživio sve do 2000-ih zbog nedostatka financijskih sredstava.
Teorije
Misterij "Gnijezda vatrenog orla" je bio dobar materijal za razne teorije, od slijetanja izvanzemaljskog broda do podzemne nuklearne reakcije. Neki su, uključujući i samog Kolpakova, poduprli ideju da je krater formirao meteorit koji je 1908. godine pao u sibirsku tajgu. Drugi su smatrali da je krater vulkanska struktura nastala djelovanjem plina iz velikih dubina.
Prva složena znanstvena ekspedicija koja je posjetila krater 2005. nije dala nikakve odgovore. Vođa ekspedicije je umro od srčanog udara. Neki su vjerovali da je ta tragedija loš znak.
Ipak, znanstvenici su nastavili s istraživanjem ovog područja. Naknadne ekspedicije u godinama koje su uslijedile (2006., 2008., 2010.) bile su uspješnije. Prikupljeni materijal s lokacije je pokazao da je krater nastao prije otprilike 500 godina (puno ranije od tunguskog meteorita) i da ima zonalnu prstenastu strukturu s pojedinim zonama koje su formirane u različito vrijeme.
Znanstvenici su naposljetku odbacili meteoritsku teoriju i hipotezu o kriogenoj formaciji (koja je sugerirala da je konus formiran zamrzavanjem vodonosnika) te su došli do zaključka da je krater formiran prilikom freatske eksplozije koja se dogodila zbog utiskivanja magme u hidratizirane stijene ili zbog rasjeda i dekompresije zagrijanih hidratiziranih stijena.
Unatoč tome, neki preferiraju vjerovati u uzbudljivija i prilično nevjerojatna objašnjenja, poput onog da se radi o sićušnom komadiću neutronske zvijezde koji je pao na Zemlju i koji je bio toliko masivan da je pri padu probio Zemlju i izašao na drugu stranu, kroz naš krater. To nije sasvim nerealistično - dva slična događaja su se dogodila 1993. godine na različitim dijelovima planeta, i to unutar mjesec dana.
Još uvijek nema objašnjenja za čudne događaje koji se navodno događaju u blizini kratera. Osim magnetske anomalije koja je otkrivena tijekom jedne od prvih ekspedicija, nema potvrđenih dokaza da je nešto veliko zakopano u središtu kratera.
Bez obzira na to kojoj teoriji odlučite vjerovati, krater će najvjerojatnije ostati jedno od najtajnovitijih mjesta u Sibiru.