Otimači izgubljenog kovčega: Gdje je nestalo zlato Komunističke partije SSSR-a?

Pojedini bivši rukovoditelji Komunističke partije Sovjetskog Saveza danas bi mogli biti vrlo bogati ljudi.

Pojedini bivši rukovoditelji Komunističke partije Sovjetskog Saveza danas bi mogli biti vrlo bogati ljudi.

Varvara Grankova
Prilikom raspada SSSR-a 1991. godine bilo je mnogo glasina o sudbini "zlatnih rezervi" Komunističke partije. Pojedini povjesničari smatraju da su neki partijski dužnosnici skupili ogromnu sumu novca i tajno je prebacili na račune u stranim bankama.

Komunistička partija Sovjetskog Saveza (KPSS) uvijek je bila više od obične političke stranke. Ona je imala monopol na vlast do kraja 1980-ih. Centralni komitet i Politbiro (najviši organi stranke) postojali su kao država u državi. Mnogi dužnosnici iz ovih struktura uživali su u privilegijama koje nisu uvijek bile legalne.

Početkom 1990-ih, ubrzo nakon raspada Sovjetskog Saveza, pojedini izvori su tvrdili da je oko 10 milijardi dolara iz stranačke blagajne nestalo bez traga. Većina građana Rusije je bila uvjerena da je taj novac ukraden.

Bogata stranka

Bivši rukovoditelj stranačke omladinske organizacije "Komsomol" Viktor Mironjenko u intervjuu je istaknuo da je KPSS neposredno pred raspad Sovjetskog Saveza posjedovao 10 milijardi dolara.

Izvori tog bogatstva su bili različiti, počevši od mjesečnih članarina običnih članova stranke (KPSS je 1990. godine brojao oko 19,5 milijuna članova), pa sve do Državnog fonda za zaštitu mira, koji je imao oko 4,5 milijardi rubalja (2,6 milijardi dolara).

Teško je reći je li Mironjenko u pravu kada govori o ovoj sumi jer su stranački arhivi bili odvojeni od proračuna Vlade i pristup tim podacima su imali samo visoki stranački dužnosnici. Na pitanje: "Tko je ukrao taj novac?" Mironjenko je odgovorio: "Nemam pojma. Ja nisam".

Viktor Geraščenko, bivši ravnatelj Državne banke SSSR-a, potvrdio je 2011. godine da je na računima Centralnog komiteta bilo mnogo novca, ali je sav taj novac tajanstveno nestao 1991. godine.

Sumnjiva smrt

Situacija je, naravno, izgledala prilično sumnjivo, naročito poslije serije zagonetnih smrti. Naime, 26. kolovoza 1991. godine, šest mjeseci prije raspada Sovjetskog Saveza, financijski direktor KPSS-a Nikolaj Kručina, koji je bio vrlo blizak Mihailu Gorbačovu, pao je kroz prozor i poginuo.

Njegov prethodnik, Georgij Pavlov, rukovodio je stranačkim biznisom 18 godina. I on je završio na sličan način kao Kručina, samo mjesec dana poslije njega. Treći je bankar Dmitrij Lisovolik. On je rukovodio Američkim sektorom međunarodnog odjela Centralnog komiteta Komunističke partije i također je bio tijesno povezan s tijekovima novca. I on je nakon nekoliko dana pao kroz prozor.

I pored takvih neobičnih okolnosti državni dužnosnici su tvrdili da "partijsko zlato" nikada nije postojalo, i naravno, javnost je bila skeptična prema takvim tvrdnjama. Zagonetne smrti, međutim, nisu odgovorile na glavno pitanje - gdje je nestao novac?

Potraga

Znatiželja i osjećanje pravičnosti nisu bili najvažniji čimbenici koji su pobudili ruske lidere da traže "partijsko zlato". Kada je iz pepela Sovjetskog Saveza rođena nova Rusija, njoj je novac bio krajnje potreban. Komunističke milijarde bi joj tada dobro došle.

Jegor Gajdar, premijer u vladi predsjednika Borisa Jeljcina 1992. godine, čak je angažirao privatne detektive iz svjetski poznate američke agencije "Kroll" kako bi pronašli taj novac. Gajdar je pričao kako je ruska vlada obustavila potragu jer Amerikanci "nisu našli nikakve važne podatke". Na kraju ruska vlada nije ni objavila izvješće agencije "Kroll".

Azijska veza?

Što se dogodilo s novcem? Prema jednoj verziji, kradljivci su mogli prebaciti zlato na tajne račune u bankama u Hong Kongu koristeći svoje kineske veze.

Krajem 1980-ih i početkom 1990-ih hongkonške banke su anonimno upravljale mnogim računima i nisu surađivale s međunarodnim istražnim tijelima u potrazi za vlasnicima računa (za razliku od švicarskih banaka).

Novac je mogao završiti i na Cipru ili u Libanonu. Ako novac nije otišao u inozemstvo, onda je zlato odavno podijeljeno na manje sume i prebačeno u desetke banaka diljem svijeta, što znači da vjerojatno nikada neće biti pronađeno.

Svatko za sebe

Postoji pretpostavka da novac nikad nije iznesen iz Rusije. Visoki stranački dužnosnici su predvidjeli smrt socijalizma pa su prali novac kroz privatne tvrtke koje su se pojavile krajem 1980-ih, što je rezultiralo stvaranjem prvih velikih koncentracija privatnog kapitala u postsovjetskom razdoblju.

Jedino što se sada gotovo sa sigurnošću može reći jest da mi vjerojatno nikada nećemo saznati što se zapravo dogodilo s ogromnim novcem Komunističke partije. Većina stručnjaka se slaže da novac nije nestao uslijed dobro organizane zavjere starih komunista.

Svatko se brinuo samo o sebi i uzeo je koliko je mogao čim se brod socijalizma zaljuljao, i svakome je bio cilj da u novom kapitalističkom poretku osigura sebi privilegiran položaj.

Ovaj tekst je dio serije tekstova pod nazivom "Russia X-Files" koju Russia Beyond posvećuje zagonetkama, tajnama i anomalijama vezanim uz Rusiju.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće