Ruske megatvornice: Kako se sklapaju tenkovi T-80 za Arktik

Naselje Streljna, trideset kilometara od Sankt-Peterburga. Stotine ljudi bez žurbe idu sa stanice i iz obližnjih zgrada u pogone 61. oklopno-tenkovske remontne tvornice, gdje sklapaju novu isporuku tenkova T-80 koji će biti upućeni u najhladnije regije zemlje.

Radni dan počinje u 8 sati posjetom pogonu s metalnim stalažama visokim sedam metara i punim dijelova za sve modele tenkova. Jedino što se ovdje ne može naći su dijelovi za tenk na novoj platformi "Armata", i to samo zbog toga što još nijednom nije bilo potrebe za popravkom tih tenkova.

Nekoliko brigada od četiri do devet muškaraca starih 40-tak godina odlaze kod šefice nabave s popisima svega što je neophodno, poslije čega idu ka stalažama i pakiraju dijelove u hrastove sanduke. Zatim tovare ono što im je potrebno na kolica i odlaze u pogon gdje je poredano 150 tenkova T-80 s mlaznim motorima sovjetske proizvodnje.

Njihov zadatak je poboljšati tenkove T-80. U svijetu oklopne tehnike to su svojevrsni Ferrariji i Lamborghiniji, samo što će umjesto autocesta te zvijeri na gusjenicama urlati po poligonima i neprohodnom terenu.

Još sredinom 1970-ih sovjetski konstruktori su uspjeli napraviti metalnu grdosiju tešku 46 tona koja može juriti po nepristupačnom terenu brzinom od 70 kilometara na sat. Takve pokazatelje danas ima samo novi tenk "Armata".

Međutim, kao i luksuzni automobili, tenk T-80 je bio "skupo zadovoljstvo". Na najneprohodnijem terenu je trošio 8 litara goriva po kilometru. Prije nekoliko godina je tvornica "Uralvagonzavod" riješila ovaj problem i modernizirala tenk.

U procesu cjelokupnog ciklusa modernizacije svaki tenk se rasklapa na najsitnije sastavne dijelove. Zanimljivo je da je za rasklapanje tenka teškog 46 tona potrebno samo pet osoba, jedna dizalica i četiri dana rada.

Poslije toga posao preuzimaju bravari, montažeri, "optičari" i električari.

Jedan dio brigade se bavi modernizacijom motora. Za razliku od drugih tenkova s motorom na dizel gorivo, tenkovi T-80 imaju turbomlazni pogon. U tehničkom smislu oni podsjećaju na avionske motore. Čak je i zvuk tenka T-80 sličan zvuku aviona koji se zalijeće na pisti.

Prva skupina radnika ima zadatak osigurati "prazan hod" motora. Ovi motori su od sredine 1970-ih radili isključivo na maksimalnom broju okretaja, neovisno o tome da li je tenk probijao zidove od cigala ili se kretao po ravnom poligonu bez prepreka.

Cijeli ciklus radova sa svakim tenkom traje 60 dana.

To vrijeme je potrebno da se zamijene stari dijelovi i da se motor postavi na postolje gdje se njegov rad provjerava izvan metalne grdosije.

Ujedno se vade svi kablovi, i sva elektronika na tenku T-80 se skida i ponovno lemi. Prije dolaska u tvornicu svi ti dijelovi su u hangarima skupljali prašinu skoro 30 godina, koliko je prošlo od raspada Sovjetskog Saveza (jer je novoj državi korištenje takvih brzih tenkova bilo suviše skupo). Mladići (u ovom odjelu nema djevojaka) pregledavaju kilometre kablova, nešto leme, a na pojedinim mjestima nadovezuju nove kabele. Gotovi elektronički sklopovi se pakiraju na kolica i spuštaju u pogone gdje ih kolege razvlače unutar tenkova.

Blizu njih s lupama radi oniži muškarac srednjih godina. On sklapa mehanizme koji će zatim služiti kao noćni, laserski i optički nišani.

Mehaničari i bravari također trebaju provjeriti sve sustave tenka T-80 vezane za paljbu. Sa svake kupole se skida top kalibra 125 mm, a zatim se usred pogona iz njega puca školskim projektilima kako bi se provjerili mehanizmi. Pucnjevi su toliko snažni da prozori i zidovi jedva ostaju cijeli.

Kada su svi dijelovi zamijenjeni, sustavi dotjerani, kablovi provedeni i motor usavršen, tenk počinje sklapati brigada od devetero ljudi. Sklopljeni primjerak se šalje na poligon gdje prije primopredaje treba prijeći oko 100 kilometara i, kao u tenkovskom biatlonu, "skakati" preko oborenog drveća, rovova i kanala.

Poslije svih testiranja u tvornici i na poligonu, "pomlađeni" strojevi T-80 se parkiraju pod jednim krovom i tamo čekaju dolazak vojnih osoba koja će ih osobno testirati i pojedine primjerke vratiti na doradu, a ostale preuzeti i otpremiti u vojne jedinice kako bi čuvali granice Rusije na krajnjem sjeveru.

Pročitajte i: Kako mineralna "juha" produžuje život podmornica