Stanislav Kislov je nizak i nabijen muškarac kojeg krasi zarazan, gotovo dječački smijeh. 2005. godine je osnovao tvrtku Geoenergetika, koja je pet godina kasnije proglašena najboljim ruskim inovativnim poduzećem. Tvrtka klijentima nudi jedinstvenu tehnologiju, koju je razvio njegov otac, koja se koristi za oblaganje metalnih površina, čime se životni vijek dijelova povećava za deset puta.
Kislov Stariji je cijeli život proveo u Kaluškoj tvornici turbina (KTP), koja je danas podružnica holdinga Silovie mašini, vodećeg ruskog proizvođača turbina za civilne elektrane i mornaričke brodove.
KTP je, nakon što se raspao Sovjetski Savez a zemlja krenula prema tržišnom gospodarstvu, prestao primati državne narudžbe te se našao na rubu bankrota. Do 2000. je ukupna industrijska proizvodnja Rusije pala za 20-25 posto u odnosu na 1989. godinu.
Iako zaposlenici postrojenja šest mjeseci nisu dobili plaću, nitko od njih nije napustio posao te su ljudi nastavili raditi bez plaće, vjerujući da će doći vrijeme kada će zemlji opet biti potrebne turbine.
Rusi možda mogu raditi bez plaće, no ne mogu živjeti bez svrhe i cilja. Zato su u devedesetima inženjeri KTP-a sami sebi stvarali posao, i tada je Kislov Stariji osmislio svoju jedinstvenu tehnologiju.
Ideja o tekućem premazu na bazi minerala potječe od poznatog ruskog znanstvenika Vladimira Vernadskog. Vernadski je jednom prilikom istraživanja primijetio da određeni minerali imaju svojstva koja se ne mogu reproducirati u laboratoriju. Međutim, pretpostavio je da se ta svojstva mogu prenijeti na metal. To je teoretski izgledalo jednostavno: uzmite kamen, slomite ga na komadiće i nanesite na metalne površine.
"Kažu da je Mendeljejev svoju tablicu vidio u snu", kaže Kislov. "No, da biste imali takve snove, morate biti genijalan kemičar. Moj otac je bio rođeni inženjer i o ovim je tehnologijama sanjao. Jednog mu je dana sinula ideja kako da minerale nanese na metal."
Metoda Kislova Starijeg je bila radikalno drugačija od onih ranijih. Tehnologija je koristila difuziju, prodiranje mineralne mase u strukturu metala, što je rezultiralo time da je metal dobio svojstva koja su metalurgiji ponudila revoluciju. Deset puta veću otpornost na koroziju, abraziju i bilo kakav fizički udar.
Kislov Stariji nije bio u mogućnosti ovu tehnologiju komercijalizirati. KTP je bio na rubu bankrota, a tek je početkom 2000-ih, kada se gospodarstvo poboljšalo, bilo nade da će doći do potražnje za ovom tehnologijom. Tako je Kislov Stariji, kada je 2004. godine otišao u mirovinu, ponudio svome sinu da nastavi obiteljski posao.
Kislov Mlađi je studirao inženjering i gospodarstvo. Njegov je otac razvio ovu jedinstvenu tehnologiju, a Kislov Mlađi je znao kako je prodati. 2005. godine je pokrenuo vlastitu tvrtku.
Geoenergetika se smjestila na brdašcu u središtu Kaluge, srednjovjekovnog ruskog grada koji se nalazi 180 km jugozapadno od Moskve. S brežuljka se pruža pogled na brezike, umjetno jezero Jačensko i zlatne kupole pravoslavnih crkava. Proizvodna jedinica tvrtke je mala dvoetažna zgrada od svjetloplavih ploča. Pored zgrade se nalazi jabučnjak koji skriva nedavno izgrađenu kupelj.
"Ako klijenta odvedete u kupelj gdje će se dobro 'ispariti' s hrastovom metlicom, pregovori će ići puno glađe", kaže Kislov, koji se zalaže za ljudski pristup klijentima, dok objašnjava osobitosti ruskog marketinga.
Uz dvije radionice i oko 30 zaposlenika, uza zidove radionice stoje i drvene kutije. To su Kislovljevi klijenti - metalni dijelovi na kojima mora primijeniti svoju tehnologiju.
"Uzmite, primjerice, ove osovine koje se koriste u metalurgiji", pokazuje Kislov na tri otvorene kutije iz kojih vire sjajni metalni dijelovi. "Svaka košta 10 tisuća eura, no one već dvije godine ne rade. Mi ih tretiramo sa svojim mineralnim premazom i njihova dugovječnost raste za pet puta. Zamislite kolika je to ušteda!"
Svaki rubalj potrošen na mineralni premaz klijentu donosi pet rubalja prihoda. Tehnologija se prilikom demonstracije činila sumnjivo jednostavna. Nije promijenila geometriju dijelova niti je zahtijevala veliku opremu i logističke izračune. Stručnjaci Geoenergetike su sve to mogli napraviti na licu mjesta. Nadalje, tehnologija se lako prilagodila potrebama betonskim proizvoda te je mogla zadovoljiti gotovo sve uvjete koje bi postavio klijent.
"Našu tvrtku uspoređujem s kuharom koji juhu može po potrebi više zasoliti ili zaljutiti", napominje Kislov. "Mijenjajući osobine minerala možemo postići različite tehničke parametre. Sve ovisi o tome što klijent želi. Ako mu je potrebna otpornost na koroziju, radimo jednu vrstu premaza. Ako mu je potrebna otpornost na abraziju, radimo drugu vrstu premaza."
Geoenergetika je stekla tržišnu prepoznatljivost zahvaljujući testovima koje je proveo Berlinski savezni institut za istraživanje i testiranje materijala (BAM), čiji su stručnjaci svjetski autoriteti u materijalnoj znanosti.
"Ovo je ono što naša tehnologija može učiniti", kaže Kislov, pokazujući tablice njemačkih stručnjaka. "Trošenja praktički nema, i naš je kurator rekao: 'Da ovo nisam vidio vlastitim očima, nikad u to ne bih povjerovao.'"
Povećana otpornost dijelova na trošenje drastično smanjuje troškove proizvodnje i proizvođačima daje ozbiljnu prednost, što je upravo ono što je danas potrebno ruskom gospodarstvu dok nastoji povećati produktivnost. Kao rezultat, troškovi proizvodnje su tri puta manji od globalnog prosjeka.
Kislovljeva tehnologija za Rusiju ima strateški značaj. Za njom potražnja postoji kad god i gdje god postoji agresivno okruženje, ili gdje metal dodiruje metal, stvarajući abrazivni par. Kislovljeva difuzijska tehnologija je potrebna kad god bi lom mogao dovesti do katastrofe. Klijenti Geoenergetike su strateške industrije, a prvi je kupac bio KTP, koji pravi turbine za nuklearne podmornice.
Geoenergetika trenutno radi s tvrtkama iz desetak industrija. Među njezinim klijentima su tri vodeća ruska metalurška postrojenja i nekoliko velikih termoelektrana i hidroelektrana. Njemačka SMS Grupa, vodeća svjetska tvrtka u proizvodnji metalurške opreme, jedan je od najvećih inozemnih klijenata Geoenergetike.
Sve više Kislovljevih klijenata od njega traži da razvije mobilnu verziju opreme ili da im proda licencu za proizvodnju. Kislov je uvjeren da će za godinu dana klijeniti dobiti prvi mobilni modul za nanošenje premaza.
"Zasad premaz nanosimo sami. To je logično i ekonomski opravdano na radijusu od 1000 kilometara. No kako ovaj premaz možemo nanijeti u Brazilu ili Indiji?", pita se Kislov. "Imamo narudžbe iz cijelog svijeta i naš će se poslovni model uskoro razviti."
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
