Kod američkog lovca F-22 Raptor maksimalno je primijenjena stealth-tehnologija, koja mu omogućava da bude "nevidljiv" za protivničke radare. Autori ovog teksta hvale njegove izuzetne manevarske sposobnosti, kao i kvalitetu vizualne preglednosti iz kabine pilota. Ovo mu omogućuje da brzo otkrije svaku opasnost koja se nalazi u vidljivom spektru, i da momentalno reagira na nju.
Kod zrakoplova F-22 Raptor su primijenjeni snažniji motori (mod. Pratt & Whitney F119-PW-100) nego kod npr. zrakoplova F-15 Eagle, a također mu je moćniji i radar AN/APG-77v1 koji ima takva svojstva da može primijetiti i klasificirati neprijatelja prije nego što on otkrije njega.
Kod Raptora postoje tri odsjeka za smještaj ubojnih sredstava. U njima se nalaze rakete kratkog dometa klase zrak-zrak, opremljene infracrvenim bojevim glavama za samonavođenje. Radi se o raketama AIM-9M/X Sidewinder. Također, ovaj zrakoplov može ponijeti do šest navođenih raketa srednjeg dometa klase zrak-zrak AIM-120 AMRAAM ("Slammer"), kao i upravljive bombe JDAM. Naoružan je rotacijskim topom kal. 20mm M61A2 Vulcan s borbenim kompletom od 480 granata.
Kada se govori o ruskom pandanu Su-57, autori napominju da se, za razliku od američkog lovca F-22 Raptor, još puno ne zna o novom ruskom avionu. Ipak, američki stručnjaci smatraju da se radi o fundamentalno različitim letjelicama, gdje je kod konstruiranja zrakoplova F-22 Raptor više pažnje fokusirano na njegovu manevarbilnost i posebice "nevidljivost", dok je kod Su-57 favorizirana maksimalna brzina i agilnost. Teško da se itko može mjeriti s manevarskim sposobnostima ovog zrakoplova, posebice kada se bitka izvodi u zoni nadzvučnih brzina.
Zahvaljujući najnovijem radaru N036 "Belka", Su-57 je sposoban otkriti avione koji imaju stealth karakteristike. Pored toga, pilot na ovom stroju raspolaže i naprednim sustavom infracrvene detekcije cilja i njegovog praćenja, što predstavlja posebno polje zanimanja američkih vojnih stručnjaka.
Ovo izdanje dalje navodi da ovaj zrakoplov raspolaže s dva unutarnja borbena spremnika u kojima mogu biti razmještene četiri rakete srednjeg dometa klase zrak-zrak K-77M (duboko modernizirana rakete R-77/RVV-AE). Pretpostavka je da ove rakete mogu pogoditi cilj na daljinama većim od 160 km. Pored ovih raketa avion može nositi i projektile kratkog dometa zrak-zrak K-74M2 opremljeni infracrvenim glavama za samonavođenje.
Glavni zadatak Su-57 je, po riječima autora ovog teksta, detektiranje i eliminacija prijetnji na velikim daljinama. Pri tome ovaj zrakoplov, zahvaljujući svojim odličnim brzinskim svojstvima, može munjevito odreagirati na eventualnu opasnost i napustiti polje bitke ukoliko njegov pilot procijeni da u njemu ne može izaći kao pobjednik.
Međutim, to još nije sve...
"Kombinacija manevarbilnosti i kompleksa infracrvenog pretraživanja prostora na kojem se izvodi zračna bitka može biti smrtno opasna za američke zrakoplove", priznaju autori ovog teksta.
S druge strane, američki F-22 se prije svega uzda u svoju nevidljivost i sposobnost manevra, kao i u mogućnosti radara da otkrije protivnika na velikim udaljenostima.
Dakle, kombinacija snažnog radara i kvalitetnije urađenih stealth karakteristika zrakoplova predstavlja manevarski prostor gdje F-22 ima svoju šansu. Ovo je od posebne važnosti u prvoj fazi eventualne zračne bitke, napominju američki stručnjaci. Kada bi se ušlo u zonu bliske bitke, tzv. "dogfighta", najvjerojatnije da bi u tom slučaju veće šanse bile na strani Su-57.
U svakom slučaju, jako je nezahvalno govoriti o eventualnim rezultatima izravnog sudara između ova dva zrakoplova, pa ni u teorijskim analizama, jer je i dalje za veliki broj ljudi ruski zrakoplov misterij.