MURMANSK REGION, RUSSIA - MARCH 16, 2017: The Commander of the Yury Dolgoruky nuclear-powered ballistic missile submarine, Russian Navy Captain, 1st Class, Vladimir Shirin seen at the Russian Northern Fleet base in the town of Gadzhiyevo ahead of a mission.
Lev Fedoseyev/TASSPolitika odvraćanja podrazumijeva da u slučaju nuklearnog napada bude nanesen i uzvratni udarac, što isključuje mogućnost da jedna strana pobijedi u globalnoj konfrontaciji s primjenom nuklearnog oružja. Američki vojni vrh se strogo pridržava teze da je "stvaranje nuklearnog oružja doprinijelo da poslije 1945. godine bude isključena mogućnost globalnih konflikata". Međutim, daleko prije okončanja Hladnog rata arsenal glavnih članica "nuklearnog kluba" toliko je uvećan da bi u slučaju nuklearnog rata došao u pitanje i opstanak čovječanstva. I pored toga, Moskva, Washington i Peking razvijaju i moderniziraju svoje nuklearne potencijale, i to obrazlažu, između ostalog, razvojem sustava proturaketne obrane, zbog kojeg može biti potrebno više raketa za garantirano uništavanje neprijatelja.
U ovom trenutku Rusija u izvjesnoj mjeri zaostaje od SAD po broju nuklearnih bojevih glava i raketa-nosača. Sa druge strane, mnoge ruske tehnologije u vojnoj sferi nisu dostupne Americi.
Količina ili učinkovitost?
Dugi niz godina nakon raspada Sovjetskog Saveza nije bilo nikakve sumnje da SAD imaju najmoćniji nuklearni arsenal. Sa druge strane, postupna modernizacija koju provode Rusija i Kina, kao i raketne probe u ovim zemljama, dovele su do toga da se Washington zabrinuo za najslabije mjesto u svojoj nuklearnoj trijadi, a to su zastarjele rakete "Minuteman III" koje se lansiraju iz ukopanih silosa i napravljene su još tijekom 1970-ih.
Pentagon planira do 2030. godine uvesti u eksploataciju 400 raketa s nuklearnim bojevim glavama nove modifikacije i lansiranjem iz ukopanih silosa. Ukupna vrijednost modernizacije samo ove komponenete nuklearnog parka SAD, uključujući troškove za infrastrukturu, sustave upravljanja i same rakete-nosače, koštaće porezne obveznike preko 63 milijarde dolara. Kremlj očigledno izbjegava utrku u naoružavanju i nije spreman da u svoje strateško naoružanje ulaže sredstva koja su ravna američkim troškovima, kao što je bio slučaj u vrijeme Hladnog rata kada je slična politika Moskve bila pogubna jer je dovela do prevelikog opterećenja sovjetske ekonomije. "U našoj obrambenoj doktrini mi najviše pažnje posvećujemo učinkovitosti. Ono što se dogodilo krajem 1980-ih i u dva desetljeća nakon raspada Sovjetskog Saveza naučilo nas je da štedimo", kaže za RBTH izvor u Strateškim raketnim postrojbama. "U nuklearnom odvraćanju je najvažnija neizbježnost uzvratnog napada koji potencijalnom neprijatelju nanosi neprihvatljive gubitke, a za takav napad nije potreban veliki broj skupih stacionarnih ukopanih lansera, nego su potrebni mobilni sustavi koji se teško otkrivaju".
Po mišljenju umirovljenog pukovnika Viktora Kuznjecova, upravo je želja da se postigne maksimalna učinkovitost ruske nuklearne trijade nedavno pobudila Kremlj da planira obnavljanje projekata "nuklearnih vlakova", tj. željezničkih borbenih sustava maskiranih u obične teretne kompozicije. Kina i Amerika nemaju ništa slično. Za razliku od raketa koje se lansiraju iz ukopanih šahti, i čije mjesto prije ili kasnije postaje poznato vojnim obavještajnim službama potencijalnih neprijatelja, željeznički borbeni sustav "Barguzin" praktički je neuhvatljiv i veoma je pokretan.
Pored toga, u Ruskoj Federaciji su, kada je riječ o nuklearnom odvraćanju, daleko aktualnije su raketne podmornice nego stacionarni lanseri na kopnu. Podmornice uvijek mogu ugroziti gusto naseljene obale potencijalnog neprijatelja gdje je koncentriran značajan dio stanovništva i industrijskih objekata, a minimalno vrijeme doletanja krstarećih i balističkih raketa praktično onemogućava njihovo presretanje. Sa druge strane, pojedina industrijska područja kontinentalne Rusije su, za razliku od SAD, zaštićeni su jer rakete lansirane s podmornica teško mogu stići do njih. Zbog toga je Amerikancima i potrebno da imaju nuklearni arsenal svugdje oko zemalja koje mogu biti potencijalni neprijatelji, ili da imaju mogućnost masovnog lansiranja balističkih raketa koje bi isključile presretanje i obaranje većine njih.
Utrka bez pobjednika
Po riječima izvora RBTH u Strateškim raketnim postrojbama, Rusija je, za razliku od SAD, izabrala put razvoja novih vojnih tehnologija kojima će osigurati učinkovito nuklearno odvraćanje. Taj put može omogućiti Moskvi da izbjegne novi krug skupe utrke u naoružavanju. Ruski vojni vrh najviše pažnje posvećuje mobilnosti nuklearnog oružja i razvoju podvodne flote, što će ruskoj vojsci omogućiti da nanese uzvratni udarac u svim okolnostima.
Međutim, Viktor Kuznjecov smatra da najveću prijetnju međunarodnoj sigurnosti ne predstavlja uvećanje nuklearnog potencijala SAD i RF samo po sebi, nego novi pristup Bijele kuće ovom problemu. Još je Obamina administracija razmatrala strategiju "ograničenog nuklearnog rata" i realizaciju inicijativa pojedinih američkih "jastreba" vezanih za primjenu nuklearnih bojevih glava male snage u borbenim djelovanjima na Bliskom istoku. Takav potez bi mogao izazvati lančanu reakciju.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
