KGB objašnjava kako prepoznati stranog špijuna

U jeku hladnog rata službe državne sigurnosti s obje strane "željezne zavjese" imale su zadatak budno motriti na sve strance i među njima otkrivati agente koje je neprijatelj poslao na špijunski zadatak. KGB je bio poznat po beskompromisnoj borbi sa špijunima CIA-je na teritoriju Sovjetskog Saveza.

Sovjetska državna sigurnost sastavila je čak i dokument pod nazivom "Kako otkriti stranog špijuna". To je bio priručnik sovjetskim agentima za otkrivanje špijuna među strancima koji su legalno boravili u SSSR-u.

Ovaj priručnik danas se može pronaći na internetu. U njemu su nabrojane karakteristike za koje je KGB smatrao da su svojstvene strancima na špijunskom zadatku u SSSR-u. Pojedini opisi zvuče logično, ali ima i detalja koji kao da su preuzeti iz knjige o Jamesu Bondu.

"Votka martini. Protresena, ne promiješana"

Arhivska fotografija

Priručnik KGB-a podijeljen je na točke, i svaka je točka posvećena različitim aspektima života u Sovjetskom Savezu. U pojedinim se točkama detaljno opisuje koje dokumente i isprave posjeduje strani špijun, a u drugima se sovjetskim kontraobavještajcima savjetuje kako da pronalaze propuste u biografiji osumnjičenog.

Najzanimljiviji su oni dijelovi priručnika gdje se opisuje kako strani špijun izgleda i kakav je njegov odnos prema alkoholu i ženama.

"Izgled: uvijek utegnut, dotjeran, ostavlja dojam kulturnog, neobično uljudnog čovjeka koji poštuje hijerarhiju, što nije uvijek svojstveno našem prosječnom trudbeniku. Galantan je i uviđavan, pogotovo prema ženama (ustaje kad ženska osoba uđe u prostoriju, prilikom susreta skida šešir, rijetko kad pruža ruku)", piše u priručniku.

Sudeći po opisu KGB-a, strani špijun uvijek je elegantni džentlmen s težnjom ka luksuzu.

Tipični špijun hladnog rata cijenio je rijetke specijalitete poput kamenica i paklara. Za razliku od tipičnog sovjetskog radnika, on je, kako se smatralo, jeo malo kruha i umio je praviti koktele.

Agent strane obavještajne službe "razblažuje alkoholne napitke ledom i vodom, i pije u malim gutljajima, kao da uživa u njima", piše dalje u priručniku.

"Uzoran radnik"

Legion Media

KGB polazi od toga da strani špijun ima na raspolaganju neograničene resurse i iz toga izvodi zaključak da tajni agent nije previše opterećen visinom buduće sovjetske plaće.

"On traži posao s pojednostavljenom registracijom i kliznim radnim vremenom. Ravnodušan je po pitanju visine buduće plaće", kaže priručnik.

Pored toga, KGB pretpostavlja da će špijun iskazati sklonost ka ugađanju svojim šefovima i da će biti vrjedniji od prosječnog sovjetskog radnika. Takav stav je potkrijepljen prilično ironičnim argumentom.

Špijun je "navikao raditi usrdno u proizvodnji, [jer] poslodavcima u inozemstvu ne trebaju loši radnici".

Jedina kvaka

Legion Media

Naravno, nitko nije savršen, pa čak ni strani špijuni. I KGB-u je to bilo dobro poznato. Priručnik opisuje i navike koje su u SSSR-u tretirane kao grube, ali su, kako se smatralo, bile tipične za ljude koji su odrasli na Zapadu.

"On po navici može staviti noge na uzdignutu površinu, žvakati žvaku ili pušiti u autobusu, kinu ili prodavaonici, kao što je običaj u mnogim zemljama", navodi se u priručniku za sovjetske kontraobavještajce.

Strani špijun također ima i "rđavu" naviku "da prisluškuje tuđe razgovore".

Ako se izuzme nekoliko smiješnih detalja u stilu Jamesa Bonda, priručnik KGB-a vjerodostojno opisuje čovjeka koji cijeni privatnost, traga za tajnim podacima i odaje samoga sebe time što ne odbacuje navike karakteristične za žitelje zapadnih zemalja.

Ovdje saznajte kako je funkcionirao KGB.