12. listopada 1957. godine Lav Rebet, jedna od ključnih ličnosti ukrajinskog nacionalističkog pokreta u progonstvu, došao je na radno mjesto u Münchenu. Dok se penjao uz stepenice ugledao je jednog mladića. Kada je ovaj prišao Rebetu, podigao je ruku, ispalio mu otrovnu paru u lice i brzo napustio zgradu. Rebet je umro na licu mjesta od srčanog udara ili je tako izgledalo.
Vješti ubojica bio je Bogdan Stašinski. Regrutirao ga je KGB i poslao da eliminira neprijatelje sovjetske države u inozemstvu. Tada nije ni slutio da će zbog ljubavi prema jednoj Nijemici pasti u nemilost kod svojih šefova.
Bogdan Stašinski
Vanjska obavještajna služba UkrajineStašinski je svoj neobičan poziv stekao slučajno ubrzo nakon Drugog svjetskog rata. Kada je uhvaćen u vlaku bez karte, siromašnog studenta Lavovskog pedagoškog instituta na licu je mjesta regrutirala sovjetska obavještajna služba.
Mladić je bio zanimljiv za sovjetsku sigurnosnu službu, jer je dolazio iz obitelji koja je imala bliske veze s ukrajinskim nacionalističkim pokretom na čelu s kontroverznim Stepanom Banderom, vatrenim antikomunistom, koji se zakleo na vjernost Adolfu Hitleru kada su nacističke trupe napale Sovjetski Savez. Bandera se nalazio na čelu organizacije odgovorne za brojne zločine, među kojima su ubojistva i otmice.
"Kada je regrutiran, prihvatio je kao samoopravdanje mnoge principe komunističke ideologije. Uvjerio je sebe da je oružani ilegalni pokret osuđen na propast i da komunistički režim nosi nešto pozitivno za Ukrajinu i za zemlju u cjelini", rekao je u intervjuu Serhij Plohij, profesor ukrajinske povijesti na Sveučilištu Harvard.
Tijekom nekoliko godina Stašinski je usavršavao svoje vještine kao tajni agent ubačen u ilegalne krugove ukrajinskih nacionalista, hapseći ih sa svojim kolegama iz KGB-a. Ali njegov talent za jezike, odlučnost i, prije svega, njegova lukavost učinili su ga savršenim kandidatom za "prljavi" posao planiran u najvišim krugovima sovjetske vlasti. Stašinski je poslan u poslijeratnu Njemačku sa zadatkom da ubije čovjeka kojeg je njegova obitelj obožavala, a Moskva prezirala: Stepana Banderu.
1957. godine Stašinski se nastanio u Berlinu pod novim identitetom Josefa Lehmanna. Nakon što je na svojoj prvoj žrtvi Lavu Rebetu uspejšno testirao pištolj s otrovnim plinom, koji nije ostavljao nikakav trag nasilne smrti, šefovi su Stašinskom dali zeleno svjetlo za smaknuće Bandere koji je živio u Münchenu, također pod lažnim identitetom.
5. listopada 1959. godine Stašinski je svoju metu pratio do ulaza njegove kuće. Prilazeći Banderi, koji je pokušavao otključati bravu, ubojica ga je pitao ima li dobar ključ. Kada je Bandera podigao glavu da mu odgovori, Stašinski mu je ispalio otrovnu paru u lice. Ovaj se odmah srušio i ubrzo preminuo.
Oružje Bogdana Stašinskog
Kira Lisicka (Foto: Vanjska obavještajna služba Ukrajine)Zadatak je bio obavljen i Stašinski je nadalje trebao uživati u odlikovanjima i počastima u Moskvi. Međutim, ovaj je uspjeh brzo izgubljen iz vida zbog njegovih osobnih, vrlo intimnih razloga. Naime, za vrijeme boravka u Berlinu sovjetski se špijun zaljubio u jednu Nijemicu koja je, ironijom sudbine, bila vatrena antikomunistica.
"[…] Unatoč zabrani svojih šefova u KGB-u, na sastanku sa Šeljepinom [tadašnjim direktorom KGB-a] Stašinski je inzistirao da mu se dozvoli da se oženi Ingom Pohl, Nijemicom iz Istočne Njemačke, koja je bila vrlo antiruski i antisovjetski nastrojena", kaže Plohij.
Ljubavnica agenta KGB-a nije znala njegovo pravo zanimanje. Kada joj je Stašinski to otkrio, bila je šokirana, ali nije se odrekla svoje ljubavi.
Začudo, KGB je dozvolio Stašinskom da se oženi svojom izabranicom i njih su se dvoje preselili u Moskvu. Kada je došlo vrijeme da im se rodi sin, Ingi je dozvoljeno da ode u rodnu Njemačku. Ali agent koji se kompromitirao oženivši se ženom očigledno antisovjetskih uvjerenja, kako se ispostavilo tijekom njihovog boravka u Moskvi, morao je ostati u SSSR-u.
"Ne mislim da je bio fanatik, ali prihvatio je propagandu koja mu je ponuđena kao opravdanje za svoju djelatnost i ona je postala dio njegovog identiteta. […] Njegova želja da se oženi Ingom i izvjesne sumnje prema komunističkoj ideologiji, zbog njegovog religijskog odgoja, sugeriraju da se u njemu vodila borba između dva načela: obiteljskog odgoja i službe KGB-u. Na kraju je ovaj konflikt kulminirao njegovim bijegom na Zapad“, rekao je Plohij.
Samo četiri mjeseca poslije rođenja sin Stašinskog umro je u Njemačkoj. Agentu je bilo dozvoljeno da prisustvuje sahrani, ali ovu je priliku iskoristio da pobjegne iz Sovjetskog Saveza i detalje o svojoj operacije otkrije CIA-ji.
13. kolovoza 1961. godine Stašinski i njegova žena iskrali su se iz kuće, ostavljajući nesahranjeni kovčeg sa svojim preminulim djetetom. Stašinski se predao policiji u Zapadnoj Njemačkoj, a zatim je izručen agentima CIA-je.
Bogdan Stašinski sa suprugom
Vanjska obavještajna služba UkrajinePodaci koji je Stašinski iznio pokrenuli su sudsku istragu u kojoj su se imena Šeljepina i Hruščova dovodila u vezu s ubojstvima u Njemačkoj. Ocijenivši da se radi samo o izvršitelju politički motiviranih ubojstava, Stašinski je dobio relativno blagu kaznu od osam godina zatvora.
Inga se od sovjetskog špijuna razvela 1964. godine, prije nego što je on uvjetno pušten iz zatvora 1967. godine. Na slobodi je Stašinski majstorski sakrio sve svoje tragove. Prema različitim izvorima, otišao je u SAD ili Južnu Afriku, promijenivši izgled putem plastične operacije. Istraživači pretpostavljaju da je Stašinski i danas živ.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
