Tko je mogao raditi za sovjetski KGB?

Kira Lisicka (Foto: K. Kartašjan/Sputnik, Global Look Press, Nikolaj Mališev/TASS)
Nije bilo nimalo lako zaposliti se u ovoj prestižnoj i moćnoj ustanovi.

Kada je mladi Vladimir Putin, prema njegovoj službenoj biografiji, došao na javnu recepciju KGB-a da sazna na koji način može postati obavještajac, rečeno mu je da mu trebaju visoko obrazovanje ili služba u vojsci.

Mladi Vladimir Putin u uniformi KGB-a.

Sovjetski KGB aktivno je vrbovao suradnike i agente, ponekad i protiv njihove volje.

Tko je radio za KGB?

Rad u KGB-u podrazumijevao je određene beneficije, ali su u redove ovog komiteta primani ljudi iz različitih društvenih slojeva.

Obuka na poligonu s preprekama Krasnoznamenskog instututa KGB-a, SSSR.

KGB je bio složena institucija koja je obuhvaćala nekoliko uprava i svaka je od njih imala svoje profesionalne obveze. Zbog toga je postojala potreba da se zapošljavaju ljudi s različitim talentima i profesijama.

"KGB Sovjetskog Saveza bio je velika organizacija složene strukture. Na primjer, rad Prve glavne uprave (obavještajne službe) bitno se razlikovao od teritorijalnih uprava (kontraobavještajna služba, od 2. do 6. uprave). Bilo je mnogo specijaliziranih, borbenih i tehničkih odjeljenja, vojna kontraobavještajna služba, pogranične trupe (s vlastitom obavještajnom službom), specijalna uprava za komunikacije, a također 7. i 9. divizija koje su bile odgovorne za sigurnost partijskih funkcionara", kaže Andrej Milehin, bivši časnik KGB-a.

Kada je riječ o tome tko može raditi u KGB-u, Milehin objašnjava da se gubi iz vida jedan važan moment: KGB je bio velika organizacija kojoj su bili potrebni različiti ljudi.

Pripadnici Službe sigurnosti KGB-a pripremaju se preuzeti dežurstvo.

S druge strane, moćna organizacija funkcionirala je u tajnosti i bila nepovjerljiva prema nepoznatim licima i nezvanim kandidatima.

Umjesto primanja zainteresiranih kandidata, KGB je usrdno radio na prosijavanju potencijalnih kandidata na strani, tj. ljudi koji nemaju veze s tajnom policijom, a to znači na sveučilištima, u vojsci, tvornicama itd.

Časnici zaduženi za regrutaciju pratili su i ocjenjivali potencijalne kandidate na njihovom radnom mjestu. Najčešće budući KGB-ovci nisu ni podozrijevali da ih netko provjerava za buduće angažiranje u KGB-u.

Bivši časnik KGB-a Milehin kaže da su regrutirani kadrovi imali vrlo dobru i efikasnu obuku.

"Nigdje na drugom mjestu nisam vidio tako motiviranu i efikasnu obuku i organizaciju. Mislim da je KGB bio kruna ideološkog rada i upravljanja u Sovjetskom Savezu. Bila je to prava elita naše zemlje", dodaje on.

Vrbovanje za KGB bilo je vrlo selektivno, ali se događalo da ljudi budu vrbovani i protiv svoje volje.

Agenti silom prilika 

Izbor za

U svome su se radu KGB-ovci oslanjali na raširenu mrežu informatora. Često su uvjeravali i sovjetske i strane građane da rade za KGB, a ponekad su ih i prisiljavali.

Glavne mete časnika KGB-a koji su se bavili vrbovanjem u inozemstvu, i posebno u zemljama Zapadnog bloka, bili su ljudi koji su već dospjeli na određeni položaj ili funkciju u svojoj zemlji, ili oni koji su potencijalno mogli to postići u budućnosti.

U instrukcijama za KGB-ovce, koje su nekada bile tajne, a sada su objavljene na internetu, navodi se da agenti KGB-a moraju svoje napore u pogledu vrbovanja usmjeriti prije svega na institucije odgovorene za kontrolu vanjske politike u dotičnoj zemlji: "Vlada, Ministarstvo vanjskih poslova, rukovodeći centri političkih partija, veliki gradovi, itd."

Agenti KGB-a tražili su ljude razočarane u svoj posao i one koji su bili naklonjeni proklamiranim ideološkim principima Sovjetskog Saveza.

Sveučilišta u cijelom svijetu također su bila veliki rasadnik tajnih agenata KGB-a. Oni koji su tamo vrbovani iskorišteni su kasnije kada naprave određenu karijeru.

Sovjetski su građani često bili nevoljni agenti i informatori KGB-a.

"Klasična situacija je kada čovjek zna da je vrbovan. On dobijv pseudonim i često potpisuje dokument u kojem prihvaća da radi za KGB. On prođe obuku u kojoj nauči elementarne ili napredne metode konsprativnog djelovanja, komunikacije, šifre, kodove itd. A kada je, recimo, riječ o agentima koji se infiltriraju u bande, kartele, terorističko podzemlje itd., onda nam je potrebna ozbiljna priprema agenture", rekao je Gennadij Gudkov, bivši službenik KGB-a i FSB-a.

U povijesti su poznati slučajevi kada su predstavnici inteligencije: pisci, umjetnici i sportaši bili vrbovani za KGB s ciljem da šalju podatke o disidentima u njihovom okruženju.

Isključen iz KGB-a

Služba sigurnosti KGB-a SSSR-a.

KGB je vrbovao informatore i agente gotovo bez kriterija, ali je zatim pažljivo filtrirao one kojima će ponuditi službeno radno mjesto. Mrlje u biografiji ili pojedini fizički nedostaci mogli su biti nepremostiva prepreka za zaposlenje u KGB-u.

Prednost su imali kandidati koji svojim izgledom ne privlače pažnju, za razliku od onih koji su imali neke neobične fizičke osobine, na primjer, facijalne tikove, oštećenja vida i razrokost, probleme u govoru, izbačenu vilicu ili velike madeže, da i ne govorimo o očiglednim fizičkim nedostacima. Smatralo se da takve osobine mogu loše utjecati na sposobnost kandidata da izvršava svoje obveze koje su često podrazumijevale djelovanje u tajnosti. 

Materijali KGB-a. Dokumenti iz arhiva KGB-a o povolškom Nijemcu A. A. Goetheu.

Po riječima bivšeg časnika KGB-a koji je postao pisac, predstavnicima pojedinih nacionalnosti neslužbeno je bilo zabranjeno raditi u KGB-u. Na primjer, časnici zaduženi za vrbovanje izbjegavali su Židove, Krimske Tatare, Karačajevce, Kalmike, Čečene, Inguše, Grke, Nijemce, Korejce i Fince, jer se smatralo da su ove nacionalnosti "nepouzdane". Ovo je zanimljiv podatak, s obzirom na to da je Sovjetski Savez ponekad (s punim pravom) držao Americi predavanja o rasnoj jednakosti.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće