Šest bitaka u povijesti Rusije u kojima su sudjelovali MILIJUNI ljudi

1. Bitka za Moskvu

Okršaj za glavni grad Sovjetskog Saveza trajao je od listopada 1941. do travnja 1942. godine. U njega je s obje strane bilo uvučeno oko 7 milijuna ljudi. Jedna od najkrupnijih bitaka u povijesti čovječanstva počela je teškim porazima Crvene armije na prilazima prijestolnici. Samo u "Vjazemskom kotlu" sovjetske su trupe imale oko 900 000 ubijenih, ranjenih, nestalih i zarobljenih.

Početkom prosinca, u najkritičnijem trenutku bitke, Wehrmacht je prišao Moskvi na svega nekoliko desetaka kilometara i pripremao se za odlučujući napad. "Može se pretpostaviti da u ovom trenutku neprijatelj ne posjeduje značajnije jedinice s kompletnim ljudstvom koje bi mogao iskoristiti kao rezervu", zaključilo je 3. prosinca Vrhovno zapovjedništvo kopnenih trupa Wehrmachta.

Ubrzo se ispostavilo da su Nijemci podcijenili mogućnosti Crvene armije. Sovjetske su trupe u glavnom gradu pripremile dosta rezervnih snaga i već su 5. i 6. prosinca prešle u veliku kontraofenzivu. Izmrcvarena žestokim otporom na koji je naišla, njemačka se vojska uspaničila i počela velikom brzinom odstupati od Moskve. Crvena armija oslobodila je nekoliko oblasti i odbacila Nijemce 150-250 kilometara od glavnog grada. Njezino napredovanje zaustavljeno je tek u proljeće 1942. godine.

2. Staljingradska bitka

Najvažnija bitka Drugog svjetskog rata bila je jedan od najkrvavijih okršaja u povijesti čovječanstva. U njoj je s obje strane sudjelovalo preko dva milijuna vojnika, od toga je oko milijun ljudi poginulo u borbama, umrlo od rana u bolnicama i nestalo bez traga.

Gubitak grada na Volgi mogao je biti katastrofalan po Sovjetski Savez. Wehrmacht bi dobio mogućnost osloboditi velike rezerve i usmjeriti ih na Moskvu s juga, a ujedno nastaviti svoj "pohod na naftu" na Kavkazu, gdje se u to vrijeme proizvodilo preko 70% "ratne krvi" u Sovjetskom Savezu.

Sredinom studenog sovjetske su trupe bile pritisnute uz Volgu i držale su samo nekoliko manjih enklava na obali. Nijemci su već bili nadomak pobjede, ali je 19. studenog 1942. godine Crvena armija u operaciji "Uran" napala slabe rumunjske divizije, koje su pokrivale krila dok su Šesta i Četvrta tenkovska armija vodile ulične borbe u gradu. Tako se 300 000 njemačkih vojnika našlo u klopci. Te su trupe uništene početkom 1943. godine. Trijumf u Staljingradu bio je početak korjenitog preokreta u Drugom svjetskom ratu.

3. Kurska bitka

U ljeto 1943. godine njemačke su trupe pokušale povratiti stratešku inicijativu u ratu, izgubljenu poslije Staljingrada. U krvavim borbama na Kurskom frontu s obje je strane sudjelovalo oko četiri milijuna ljudi, preko 13 000 tenkova i samohodnih artiljerijskih oruđa, a također 12 000 aviona.

Nijemci su napali s dvije strane prema centru u namjeri da opkole i unište snage Crvene armije na području Kurske izbočine, ali su naišli na uporan i žestok otpor sovjetskih snaga. "Bio je to pravi košmar i pakao", napisao je kasnije tenkist Vladimir Tolstikov, govoreći o tenkovskom okršaju kod Prohorovke. "Toliko smo se približili fašističkim tenkovima da više nije bilo moguće otvarati paljbu iz topova pa smo iskakali vani i borili se s neprijateljem prsa o prsa. Svatko je dohvatio što mu se našlo pri ruci – malj, nož, pištolj... Bog je mene poštedio i u tom teškom okršaju..."

Nijemci su uz velike gubitke uspjeli napredovati samo nekoliko destaka kilometara. Uskoro su zaustavili ofenzivu i bili su prisiljeni prijeći na obranu. "S prekidom operacije ’Citadela’ inicijativa na Istočnom ratištu konačno je prešla u sovjetske ruke", konstatirao je general-feldmaršal Erich von Manstein.

4. Bitka za Dnjepar

Povlačeći se pod pritiskom Crvene armije, njemačke su se trupe kretale prema Dnjepru, jer je on imao moćnu liniju obrambenih utvrđenih položaja koja se zvala Istočni bedem (Vostočnij val). Zadatak sovjetskog zapovjedništva bio je da se neprijatelju ne dozvoli zadržavanje na toj važnoj strateškoj liniji.

U borbama za Dnjepar sudjelovalo je četiri milijuna vojnika s obje strane. Čim bi stigle do obale, sovjetske divizije nisu čekale opće naređenje i istog su trenutka forsirale rijeku. "Zahvaljujući upornosti, smjelosti i herojstvu sovjetskih trupa, kao i visokoj operativnoj vještini zapovjednika na svim nivoima postignut je sjajan uspjeh u forsiranju rijeke i zauzimanju mostobrana na desnoj obali rijeke", napisao je kasnije maršal Ivan Konjev, koji je u to vrijeme zapovijedao Stepskim frontom: "Trupe našeg fronta u žestokim su borbama uspjele zadržati, pa čak i uspješno proširiti sve zauzete enklave, napravivši od njih strateške položaje."

Takvih enklava nije bilo mnogo, ali su one 1944. godine odigrale ključnu ulogu u oslobađanju teritorija Ukrajine zapadno od Dnjepra. Cjelovitost Istočnog bedema narušena je, poslije čega je Treći Reich izgubio svaku šansu da vodi dogotrajni rat na teritoriju Sovjetskog Saveza.

5. Operacija "Bagration"

U ljeto 1944. godine Crvena armija pokazala je Wehrmachtu kako izgleda blickrig na sovjetski način. U Bjelorusiji je 23. lipnja počela sveobuhvatna operacija "Bagration", u kojoj se preko 1,5 milijuna sovjetskih vojnika sudarilo s 800 000 vojnika njemačke Grupe armija "Centar".

Moćna neprijateljska obrana probijena je zahvaljujući sinkroniziranim djelovanjima četiri sovjetska fronta, pametno primijenjenoj avijaciji i artiljeriji, i vještom korištenju krupnih tenkovskih formacija i jedinica. Za dva mjeseca borbe Crvena je armija napredovala 600 kilometara na zapad, oslobodila teritorij Bjelorusije i dio Poljske, i stigla do prilaza Varšavi i Istočnoj Pruskoj. "Munjevitost napredovanja vaših armija fantastična je", napisao je predsjednik SAD-a Franklin Roosevelt Staljinu 21. srpnja 1944. godine.

Grupa armija "Centar" doživjela je potpuni slom – imala je pola milijuna ubijenih, ranjenih ili nestalih bez traga. Međutim, i Crvena armija skupo je platila tu pobjedu. U jurišima na neprijateljske obrambene položaje izginulo je 178 000 sovjetskih vojnika, a 587 000 je ranjeno.

6. Bitka za Berlin

U proljeće 1945. godine Treći Reich odbrojavao je svoje posljednje dane, ali su Nijemci i pored toga uspjeli radi obrane svoje prijestolice koncentrirati snage koje su brojale između 800 000 i milijun vojnika. Trupe Crvene armije koje su se namjeravale probiti u "jazbinu zvijeri" brojale su nešto preko dva milijuna vojnika.

Probijajući duboko ešaloniranu njemačku obranu i odbijajući mnogobrojne neprijateljske kontranapade, sovjetske su trupe 25. travnja stegle obruč oko grada. "Juriš na Berlin bio je praćen teškim uličnim borbama", sjećao se kasnije Vladimir Antonov, koji je služio u 301. streljačkoj diviziji: "Vidjeli smo kako streljački vodovi, pokriveni iz svih vrsta oružja, jurišaju na podrume, prozore i vrata okolnih zgrada. Borba se vodila za svaki podrum i svaki kat, za svaku zgradu i svako naselje. Svi su nestrpljivo čekali da se na prozoru najvišeg kata ili na krovu pojavi crvena zastava, što je značilo da je zgrada zauzeta..."

Opkoljeni berlinski garnizon kapitulirao je 2. svibnja. Pojedine jedinice nisu htjele položiti oružje i pokušale su se probiti na zapad, ali su i one uništene ili rastjerane. U Berlinskoj operaciji izginulo je preko 80 000 sovjetskih vojnika.