Godine 1997. skinut je pečat tajne s nekih datoteka iz Kennedyjeve ere, uključujući dokument pod naslovom "Opravdanje za vojnu intervenciju SAD-a na Kubi". U njemu su opisane različite akcije koje su podrazumijevale simulaciju kubanskih napada na Sjedinjene Države.
Memorandum Operacije Northwoods
Javna domenaKubanska raketna kriza
Stavimo stvari u kontekst. Od 16. listopada 1962. do 28. listopada iste godine odvijalo se jedno od najnapetijih poglavlja hladnog rata, koje je dovelo svijet na rub nuklearnog istrebljenja: Kubanska raketna kriza. Ona je (navodno) počela postavljanjem nuklearnih projektila od strane Sovjetskog Saveza na Kubi, dajući komunistima mogućnost da sa zemljom sravne gradove u bilo kojoj američkoj državi, uključujući New York i Washington.
Karta Sjeverne Amerike koju je napravila CIA. Prikazuje domet nuklearnih projektila postavljenih na Kubi, korištenih tijekom tajnih sastanaka o kubanskoj krizi.
CIA/Predsjednička knjižnica i muzej Johna F. Kennedyja, BostonIpak, često se zaboravlja da je SAD prethodno razmjestio nuklearne projektile u Turskoj, na nevelikoj udaljenosti od Moskve i većeg dijela Sovjetskog Saveza.
Godine 1961. više od sto američkih projektila sposobnih pogoditi Moskvu nuklearnim bojevim glavama bilo je raspoređeno u Italiji i Turskoj.
Javna domenaAmerička vojska ponovno je odgovorila okruživši Kubu svojom mornaricom, ne puštajući ništa niti u niti iz Kube... Pa, nadamo se da znate ostatak priče. Ako ne, kliknite ovdje.
Kako maknuti Fidela Castra s puta i pritom ne djelovati kao zlikovac
Ono što se čini jasnim jest da su Sjedinjene Države odlučile ne biti te koje će započeti Treći svjetski rat. U kratkom su vremenu visoki dužnosnici Ministarstva obrane SAD-a osmislili plan, koji je 13. ožujka 1963. predstavio general Lyman Lemnitzer, prema kojem bi izgledalo kao da je Kuba udarila prva.
Poznat po svojoj ekscentričnoj osobnosti, general Lemnitzer radije je kao svoje osobno vatreno oružje koristio pušku M-16, a ne poluautomatski pištolj M1911, koji je bio standardno vatreno oružje za generale.
Od svih varijanti koje su predstavljene u već spomenutom izvješću odabrali smo one najstrašnije.
Plan 1. MiG obara civilni zrakoplov odnoseći američke živote
Jedan je od prijedloga bio da se odobri korištenje MiG-ova (boraca koje su koristile Kuba i Sovjetski Savez) kojima bi pilotirali Amerikanci za obaranje civilnog aviona koji bi prevozio uglavnom državljane SAD-a. To se može pročitati u točki 8. aneksa A deklasificiranog dosjea Operacije Northwood.
Oboreni avion trebao je prevoziti "mlade Amerikance na odmoru" ili "skupinu ljudi sa zajedničkim interesom koji su rezervirali čarter let". Nije bilo jasno hoće li te ljude jednostavno ukrcati u avion i zaklati bez da trepnu ili će avion zapravo biti prazan. Imajući na umu da za vjerodostojnost ovakvih priča nema ništa bolje od toga da član obitelji plače zbog gubitka voljene osobe na televiziji, teško je odlučiti se za drugu opciju.
Amerikanci su jedan od svojih aviona mogli kamuflirati u sovjetske boje i ukrase, kao što su to radili u svojim filmovima prije pojave CGI-ja, a lovce MiG prikupljali su još od Korejskog rata te su na njima svoje pilote obučavali da bolje razumiju neprijateljske letjelice.
Tako je američka vojska mogla računati na, primjerice, operaciju na rumunjskom Jak-23 koji je prebjegao u Jugoslaviju 1953. i koji su američke obavještajne službe dobile preko zračnih snaga maršala Tita.
No Amerikanci su imali moderniji lovac koji se mogao premjestiti na područje potrebno za izvođenje operacije pod lažnom zastavom. MiG-15. Oni su zapravo imali najmanje dva primjerka ovog aviona: poljski MiG kojim se upravljao Franciszek Jarecki, koji je prebjegao u Dansku 5. ožujka 1953., i drugi, koji je isporučio prebjegli sjevernokorejski poručnik No Kum-Sok.
Plan 2. MiG obara avion zračnih snaga Sjedinjenih Država iznad međunarodnih voda
Da je odabran prijedlog iz točke 8. aneksa A deklasificiranog dosjea Operacije Northwood, taj bi događaj bio izravna provokacija rata. Malo bi tko vjerovao Fidelu Castru da su Kubanci nevini.
Istodobno bi Zapad vjerojatno pretpostavio da je ovu kubansku agresiju odobrio, ako ne i organizirao, Sovjetski Savez, budući da je upravo ta zemlja otočku državu opskrbila oružjem.
Prvi avioni MiG-15 isporučeni na Kubu u zemlju su stigli 1961. godine.
Plan 3. A što ako se ostavimo aviona? Korištenje sovjetskih zapaljivih bombi
Još se jedan “zanimljivi” prijedlog koji je CIA uputila američkom ministru obrane pojavljuje u točki 4. aneksa A dosjea Operacije Northwoods: napasti neprijatelja Kube, na primjer Dominikansku Republiku, koristeći sovjetske zapaljive bombe. Nakon što bi njihovi ostaci bili prikladno pronađeni, kubanska agresija putem subverzivnih elemenata postala bi jasna. SAD bi tada uskočio kao junak kakav uvijek jest, barem u filmovima.
Američki vojnici tijekom američke intervencije u Dominikanskom građanskom ratu (1965.)
Državna uprava za arhive i dokumente Sjedinjenih Država