Rakete za Castra: Kako je Sovjetski Savez nadmudrio SAD 1962. godine

1962. godina je i Hladni rat je na najvišoj razini. Moskva se ne osjeća pretjerano pouzdano u sukobu s Washingtonom: SSSR ozbiljno gubi od SAD-a u utrci s nuklearnim naoružanjem. SAD raspolaže s 6000 nuklearnih bojevih glava koje mogu dosegnuti SSSR, dok SSSR posjeduje svega 300 nuklearnih bojevih glava, koje mogu dosegnuti SAD.

Kremlj je osobito pogodilo razmještanje američkih nuklearnih raketa u neposrednoj blizini vlastitih granica, ne samo u Zapadnoj Europi ( Zapadna Njemačka, Nizozemska i Belgija ), no i od 1961., Turska. Vrijeme doleta rakete do Moskve skratilo se na 10 minuta. Da počne rat, Moskva jednostavno ne bi uspjela odgovoriti Washingtonu povratnim udarom.

Prekooceanski saveznik

Baš tada Moskva je odlučila baciti oko na revoluciju na Kubi, gdje od 1959. godine vlada režim Fidela Castra. Poslije provedene nacionalizacije američke imovine na Kubi, SAD je objavio sankcije. Suradnja sa SSSR-om je bila spas za Kubance i Fidela Castra, pošto su im počele stizati praktički besplatne pošiljke žita i goriva, tenkova i zrakoplova.

Fidel Castro

TASS

Istovremeno, odnosi Kube i SAD-a maksimalno su se zaoštrili i tada je Moskva uvjerila Castra da samo sovjetsko nuklearno naoružanje natjerati Johna Kennedya da ih počne drukčije tretirati. Vođa kubanske revolucije pristao je razmjestiti sovjetske nuklearne rakete na otok.

Riskantni plan

Washington je pratio svaki primjerak vojne tehnike koji je došao na otok, te je zbog toga SSSR morao prevesti rakete u tajnosti. Za razradu tajnog plana, uzet je maršal Ivan Bagramjan. Operacija je dobila naziv “Anadir” (grad na krajnjem sjeveroistoku Rusije). Po mišljenju stratrega, navedeni naziv bi doveo u zabludu i najpronicljivije špijune.

Ivan Bagramjan

Lev Polikashin/Sputnik

Kako bi svi vojnici sudjelovali u uroti, svima je podjeljena oprema - zimske čizme i skije, zbog čega su bili uvjereni da ih vode na Čukotku. Nuklearne balističke rakete bile su zakamuflirane kao poljoprivredni strojevi velikih gabarita.

Za pravi cilj operacije znao je samo uski krug ljudi u vrhuški. Prvo su na Kubu odletjeli časnici, koji su bili odgovorni za montažu lansirnih rampi. Putovanje ostalih vojnika (više od 50 000 ljudi) provedeno je u užasnim uvjetima - tjednima su se nalazili u brodskim kabinama, u brodovima koji su iz osam ruskih luka krenuli prema Kubi. Prvi brod isplovio je prema Kubi 10. srpnja 1969.

Dugi put

Vojnicima je bilo zabranjeno izlaziti na palubu. Uza sve to, nitko od njih nije znao kuda idu. “Čak i kapetani brodova su tek tjedan dana nakon isplovljavanja saznali kuda idu. Dali su im tri tajna paketa, koje su otvarali jedan za drugim u strogoj tajnosti. Prvo je kapetan saznao da mora proći Bospor, zatim držati kurs prema Gibraltaru i tek u Atlantskom oecanu je saznao da mu je krajnji cilj Kuba”, - pisao je u svojoj knjizi sovjetski obavještajac Aleksandr Feklisov.

Bojnik Nikolaj Obidin prisjeća se u svojim memoarima: “Prema uputi, otvorili smo tajni paket. Tamo je bilo napisano: “Slijedi Kuba, luka Havana”. Majko mila! Pa zato je njihov ministar obrane, Raul Castro, dolazio u Moskvu. Jedva smo prošli Azore, i počeli su nas nadlijetati Amerikanci. Jako nisko su letjeli, dali su nam javno do znanja da nešto sumnjaju. Zatim smo počeli susretati njihove vojne brodove. Jedan, zatim dva. Signalima ili radio-stanicom nas ispituju: “Recite koja vam je odredišna luka i koji teret nosite”. Odgovaramo:”Teret je komercijalnog karaktera, a idemo prema navedenoj luci”.

Sovjetski brod s nuklearnim bojevim glavama.

Arhiva

Zbog tajnosti misije, sovjetski vojnici morali su izgledati kao lokalno stanovništvo i uspjeli su u navedenom zadatku. Američki obavještajci su poslije preleta sovjetskih brodova izjavili kako brodovi voze ugljen i turiste. Nije im ni na kraj pameti bilo da se radi o nuklarnom naoružanju i vojnicima. Početkom rujna, prve rakete su stigle na Kubu.

P2V Neptune, američki patrolni zrakoplov leti iznad sovjetskog teretnog broda tokom Kubanske krize.

Getty Images

Plan je razotkriven

Uspjeh SSSR-a je u puno stvari sticaj niza sretnih okolnosti. 9. rujna Kinezi su srušli američki izviđački zrakoplov nad Kinom, te je pozornost SAD-a bila skoncetrirana na Kinu. 14. listopada izviđaki zrakoplovi U2 pojavili su se iznad Kube i snimili rakete.

“Fotografije koje su snimili su šokirale američke generale. 16. listopada Kennedy je saznao položaje lansirnih rampi s balističkim raketama. Smatra se da je upravo 16. listopada početak tzv. “Karipske krize”, - piše Aleksandr Feklisov.

Predsjednik Kennedy na sastanku s američkim vojnim dužnosnicima tokom Kubanske krize.

Getty Images

20. listopada donesena je odluka o blokadi Kube, 24. listopada američki vojnici zatvorili su sve morske puteve, a 25. listopada SAD je iznio dokaze o razmještenim raketama na Kubi, na zasjedanju UN-a.

SSSR je donio odluku - svi brodovi u Atlantskom oceanu neka se okrenu i krenu prema natrag. Kao rezultat navedene odluke, rakete R-14 koje bi mogle doseći bilo koju točku SAD-a, osim sjeverozapadnih država, na kraju nisu stigle do Kube. U trenutku početka Karipske krize, na Kubi je bilo razmješteno 36 nuklearnih bojevih glava iz SSSR-a. 26. listopada počeli su tajni pregovori između SAD-a i SSSR-a. Kompromis je pronašen - Washington je obećao maknuti svoje rakete iz Turske, a Moskva je obećala odvesti rakete s Kube.

SSSR je operaciju “Anadir” ocijenio kao izvanredno postignuće svojih oružanih snaga. 1963. stotine sovjetskih časnika dobilo je ordene.