Kako je zarobljen njemački feldmaršal Paulus

U noći između 30. i 31. siječnja 1943. godine jedinice 38. motorizirane streljačke brigade 64. armije probile su se do zgrade robne kuće u centru Staljingrada, opkolivši je sa svih strana. Prema svjedočenju zarobljenih Nijemaca, upravo se tu nalazio stožer 6. armije Friedricha Paulusa. Sovjetska operacija "Prsten", s ciljem uništavanja neprijateljske formacije opkoljene u gradu, bližila se kraju...

"Brlog zvijeri"

Nakon što su oko 6 sati ujutro sovjetske snage na zgradu otvorile žestoku vatru iz mitraljeza i minobacača, Nijemci su obustavili paljbu. U prizemlju i na drugom katu pojavile su se bijele zastave. Neprijatelj je želio pregovarati.

Po naređenju zapovjednika brigade pukovnika Ivana Burmakova, do robne je kuće upućena grupa pregovarača na čelu sa starijim poručnikom Fjodorom Iljčenkom. Njemački časnik koji je dočekao sovjetske vojnike obratio im se preko prevoditelja: "Naš glavni načelnik želi razgovarati s vašim glavnim načelnikom." Na to mu je Iljčenko odgovorio: "Naš glavni načelnik ima mnogo drugih obaveza. On nije tu. Morat ćete pregovarati sa mnom."

Ignorirajući stidljivi zahtjev njemačkog časnika da preda oružje, sovjetski pregovarači počeli su se spuštati u podrum, gdje se nalazio Paulusov stožer. "Bio je doslovno nabijen vojnicima. Bilo ih je na stotine. Gore nego u tramvaju! Svi su bili prljavi, gladni i već su smrdjeli! Svi su bili nasmrt preplašeni. Ovamo su se skupili da se sklone od minobacačke vatre", prisjećao se stariji poručnik. Kada je čuo pucnje, Iljčenko se uhvatio za futrolu pištolja, ali ispostavilo se da su to bili samoubojice.

Pregovarače su dočekali zapovjednik 71. pješadijske divizije Wehrmachta general-major Friedrich Roske i načelnik stožera 6. armije general Arthur Schmidt. Oni su sovjetske vojnike uveli u Paulusovu sobu. "Feldmaršal je ležao na željeznom krevetu bez mundira, samo u košulji", prisjećao se Iljčenko. "Na stolu je gorio patrljak svijeće, obasjavajući harmoniku koja je ležala na kauču. Paulus se nije pozdravio, nego se podigao i sjeo. Izgledao je kao bolestan, izmučen čovjek, lice mu se trzalo od nervnog tika."

Pregovori

Običan poručnik nije mogao primiti kapitulaciju njemačkog zapovjednika i postepeno su do robne kuće počeli pristizati predstavnici starijeg i najvišeg zapovjednog sastava Crvene armije. Nekoliko sati kasnije u pratnji nekoliko pukovnika i potpukovnika u podrum je sišao načelnik stožera 64. armije general-major Ivan Laskin. Pokušavajući se na svaki način ograditi od kapitulacije, Paulus je vođenje pregovora prepustio Roskeu i Schmidtu.

Dok se feldmaršal u susjednoj sobi "dovodio u red", sovjetski su predstavnici njegovim generalima iznijeli ultimatum: opkoljena formacija mora odmah prekinuti pružanje otpora, položiti oružje i organizirano se predati sovjetskim snagama.

Umorivši se od čekanja da se napokon i sam Paulus pojavi, sovjetski vojskovođe ušli su u njegovu sobu. Njemački ih je zapovjednik, kako se prisjećao Laskin, dočekao rečenicom na lošem ruskom jeziku: "Feldmaršal njemačke vojske Paulus predaje se Crvenoj armiji u zarobljeništvo." Ispričao se što, s obzirom na to da je novi čin dobio tek 30. siječnja, nema novu uniformu i što je prisiljen pojaviti se u uniformi general-pukovnika. "Ali teško da će mi sada biti potrebna nova uniforma", dodao je vojskovođa s gorkim osmijehom.

U tom je trenutku 6. armija u Staljingradu bila podijeljena na dvije izolirane grupe. Poslije pregovora kapitulirala je južna grupa njemačkih snaga, kojom je zapovijedao general Roske. Istovremeno je Paulus odbio izdati naređenje sjevernoj grupi, pozivajući se na to da je od 30. siječnja njezin zapovjednik general-pukovnik Karl Strecker odgovarao osobno Hitleru.

Neslavni kraj

U centru Staljingrada još su trajale ulične borbe, ali njemački su časnici u pratnji sovjetskih zapovjednika u vozilima krenuli u jedinice s naređenjem da se obustavi vatra.

Nakon što su sve formalnosti ispoštovane i feldmaršalu zagarantirana osobna sigurnost, on je s časnicima izveden iz podruma. Teritorij oko robne kuće tada je već bio potpuno pod kontrolom sovjetske pješadije, a pripadnici Wehrmachta deminirali su područje.

"Sovjetski i njemački vojnici koji su prije samo nekoliko sati pucali jedni u druge u dvorištu su mirno stajali, držeći oružje u rukama ili na ramenu. Ali kako su se frapantno razlikovali među sobom!" – prisjećao se pobočnik zapovjednika 6. armije Wilhelm Adam: "Njemački vojnici bili su oronuli, u tankim šinjelima preko iznošenih uniformi, mršavi kao skeleti, iscrpljene polumrtve figure upalih, neobrijanih lica. Vojnici Crvene armije – siti, puni snage, u odličnoj zimskoj opremi... Bio sam duboko potresen i drugom okolnošću. Naše vojnike nisu tukli niti strijeljali. Sovjetski su vojnici usred svog grada koji su porušili Nijemci iz džepova vadili i nudili njemačkim vojnicima, tim poluleševima, svoj komad kruha, cigarete i duhan."

Poručnik Petar Altuhov prisustvovao je zarobljavanju njemačkog vojskovođe: "Paulus je bio izmožden, očigledno bolestan. Pokušavao je držati se dostojanstveno, ali u njegovom stanju to mu je slabo polazilo za rukom. Tog hladnog dana u Staljingradu svim je vojnicima Crvene armije i apsolutnoj većini njemačkih vojnika postalo jasno da je to početak njihovog kraja i naše Pobjede."

Feldmaršala je čekao automobil, koji ga je odvezao uz susjedno selo Beketovku, gdje se nalazio stožer 64. armije. Tu su ga trebali saslušati zapovjednik armije general-poručnik Mihail Šumilov i zapovjednik Donskog fronta general-poručnik Konstantin Rokosovski. A zatim su Friedricha Paulusa očekivali sovjetski logori, rad u antifašističkom komitetu "Slobodna Njemačka" i kratak život u Istočnoj Njemačkoj.

Na putu za stožer vozilo je stiglo kolone zarobljenih Nijemaca koji su se jedva vukli cestom. Prljavi, zarasli u brade, na nogama su nosili komične improvizirane valjenke umotane ručnicima i ženskim maramama.

Laskin je vozaču dao znak da uspori vozilo kako bi ih njemački zapovjednik mogao pažljivo i detaljno pogledati. "To je užasno..." – tužno je rekao Paulus. "Sramna kapitulacija, strašna tragedija vojnika. A dosad se šesta armija smatrala najboljom kopnenom armijom Wehrmachta..."