Kako je kapitulirao feldmaršal Paulus

U ranu zoru 31. siječnja, vojnici 38. motostreljačke brigade na čelu s natporučnikom Fjodorom Iljčenkom otvorili su paljbu na masivno zdanje prodavnice u kojem su bila postavljena njemačka mitraljeska gnijezda. Kada je Nijemcima ponestalo streljiva, Iljčenko je primijetio na jednom prozoru časnika koji maše bijelom zastavom.

Natporučnik nije mogao ni pretpostaviti da se u tom trenutku preokreće tok najstrašnijeg rata u povijesti čovječanstva.

Zašto je Hitler uoči kapitulacije unaprijedio Paulusa u čin feldmaršala?

Uslijed ofanzivne operacije sovjetskih trupa pod nazivom "Uran" (od 19. studenog 1942. do 2. veljače 1943. godine) položaj 6. armije Wehrmachta je sredinom siječnja već bio kritičan. Bili su jaki mrazevi. Temperatura se spuštala do -30 stupnjeva Celzija, a gladni njemački vojnici i časnici su u nedostaku namirnica jeli konje, pse, mačke i ptice. Nedostajalo im je streljiva, goriva i lijekova, tako da je 6. armija iz dana u dan postajala sve slabija. Nekada je to bila najmoćnija kopnena vojska Wehrmachta, a 28. siječnja 1943. godine raspala se na tri dijela dok su sovjetske trupe nastavile sustavno uništavati položaje s kojih je pružan otpor. Stožer generala Paulusa je bio smješten u jednoj zgradi, u pljesnivom mračnom podrumu uništene trgovine u centru grada. General je bio očajan. S fronta su rijetko stizali izvještaji i sve su to bile loše vijesti. Gubici njemačkih trupa pod njegovim zapovjedništvom bili su sve veći. Paulus je u više navrata slao Hitleru priopćenja u kojima je radi spašavanja života vojnika molio odobrenje da se preda, ali mu je svaka molba odbijena.

Hitler je 30. siječnja poslao Paulusu radiogram sa viješću da mu je dodijeljen čin feldmaršala, uz dodatnu opasku: "Nijedan njemački feldmaršal nikada nije zarobljen." Očajni Paulus je shvatio da je to u suštini zahtjev da izvrši samoubojstvo. Sutradan je naredio da se uspostavi veza sa sovjetskim trupama radi pregovora o kapitulaciji.

Predaja Paulusa, 31. siječnja 1943.

Wikipedia

Poručnik Fjodor Iljčenko je među prvima sišao u podrum. Kasnije je napisao: "Feldmaršal je ležao na željeznom krevetu bez uniforme, samo u košulji. Na stolu je bila pri kraju svijeća i u toj svjetlosti se vidjela harmonika na krevetu. Paulus se nije pozdravio, ali se uspravio i sjeo. Izgledao je bolesno i izmučeno, s tikovima na licu. Saslušavši priopćenje svoga načelnika stožera o zahtjevima sovjetskih časnika umorno je klimnuo glavom." Postignut je dogovor o obostranom prekidu vatre.

Kako se Paulus predao?

Budući da poručnik Iljčenko nije mogao primiti kapitulaciju od feldmaršala, sa sovjetske strane je poslan načelnik stožera Crvene armije, general Ivan Laskin. Po njegovom dolasku čekalo se da se Paulus obuče u susjednoj sobi, a za to vrijeme su s njemačke strane sa sovjetskim časnicima razgovarali general Roske i načelnik stožera 6. armije, Schmitt. Kada je Paulus završio s oblačenjem, Roske je već napisao naredbu južnoj grupi jedinica da prekinu otpor i da se predaju. Ta naredba je odmah poslana jedinicama Wehrmahta.

U svojoj knjizi "Na putu ka preokretu", general Ivan Laskin piše: "53-godišnji feldmaršal je bio visok, mršav i čak suviše ukrućen, utegnut i pedantan. Ali, sada mu je lice bilo blijedo. Gledao nas je umornim očima. Ja se predstavih i objasnih mu da je zarobljen. Paulus mi priđe, visoko podiže desnu ruku i na lošem ruskom jeziku reče: ’Feldmaršal njemačke vojske Paulus predaje se Crvenoj armiji’. Zatražismo da nam preda osobno oružje, ali on odgovori da uz sebe nema osobno oružje i da je njegov pištolj kod pomoćnika. Zatim je na njemačkom Paulus iz nekog razloga našao za shodno i umjesno da nam priopći kako je čin fedlmaršala dobio tek 30. siječnja, i zato još uvijek nema odgovarajuću uniformu, te se predstavio u uniformi general-pukovnika: ’A teško da će mi nova uniforma i trebati’, dodade on uz gorak osmijeh".

Oko podneva je Paulus prebačen u obližnje selo Beketovku, a istog dana poslije saslušanja predstavljen je general-pukovniku, Konstantinu Rokosovskom. Na njegov prijedlog da izda naredbu o kapitulaciji ostataka 6. armije, Paulus je odgovorio da je on sada zarobljenik i da se njemački generali podčinjavaju neposredno Hitleru. Naredba nije ni izdana, tako da su 2. veljače 1943. godine sovjetske trupe konačno dotukle posljednje položaje s kojih su Nijemci pružali otpor. Tako je izgledao kraj jedne od najstrašnijih bitaka Drugog svjetskog rata.

Njemačka u šoku

Vijest o slomu i kapitulaciji 6. armije u Njemačkoj je izazvala šok. U cijeloj zemlji je bila proglašena trodnevna žalost. Radio-postaje su tri dana emitirale posmrtni marš...

U kolovozu 1944. godine Paulus je kao zarobljenik potpisao obraćanje "njemačkim vojnicima i časnicima u ratnom zarobljeništvu i njemačkom narodu", sa sljedećim tekstom: "Smatram svojom dužnosti da izjavim kako njemačka mora ukloniti Adolfa Hitlera i postaviti novo državno rukovodstvo koje će zaustaviti rat i stvoriti uvjete koji će našem narodu osigurati dalji opstanak i uspostavljanje mirnih i prijateljskih odnosa sa sadašnjim protivnikom".

Kasnije je Paulus u SSSR-u postao aktivan u propagiranju borbe protiv Hitlera.