Na prazničnoj trpezi Lenjingrađana 31. prosinca 1941. godine bili su odresci od ljuske od krumpira, rijetka juha, hladetina od tutkala, komadić kruha i žlica želea. Za iscrpljene i izgladnjele stanovnike grada pod opsadom ove "poslastice" bile su prava gozba.
8. rujna 1941. godine trupe Grupe armija Sjever zauzele su grad Šliseljburg, zatvorivši tako obruč oko drugog po značaju grada Sovjetskog Saveza. Sa sjevera je Lenjingrad blokirala finska vojska.
Više od 2,5 milijuna stanovnika grada i oko 500 tisuća vojnika Lenjingradskog fronta ostali su odsječeni od ostatka Sovjetskog Saveza, s kojim je jedina veza ostvarivana preko Ladoškog jezera, takozvanim Putem života, koji se nalazio pod konstantnom neprijateljskom vatrom. Međutim, zadovoljavajuća opskrba tako velikoga grada prehrambenim proizvodima nije mogla biti organizirana ni tim putem ni pomoću sovjetske transportne avijacije.
Propisana sljedovanja kruha stalno su smanjivana, a Lenjingrad je polako zahvatila masovna glad. Od iscrpljenosti ljudi su gubili svijest na radnim mjestima, bilježeni su slučajevi kanibalizma i ubojstava kako bi se domoglo prehrambenih kartica. Početkom zime u stambenim zgradama nije bilo ni struje, ni vode, ni grijanja, a stotine leševa na cestama nikog nisu iznenađivale.
Gradske vlasti, kako bi nekako ohrabrile stanovništvo zapalo u apatiju i duboku depresiju, odlučile su se za proslavu nove 1942. godine. Od posebno značaja to je bilo za desetke tisuća djece koja se nisu uspjela evekuirati iz Lenjingrada.
Bez obzira na nedostatak goriva, iz obližnjih šuma u grad je doneseno tisuću jelki koje su postavljene u školama, vrtićima, kazalištima i domovima kulture. Za Lenjingrađane su igrane predstave neprestano prekidane znacima za zračnu opasnost. Iscrpljena djeca s naporom su se koncentirala na zbivanja na pozornici, ali su se radovala prazniku, a najviše tome što će poslije moći dobiti topli obrok.
"Prvo je održan koncert, a poslije smo dobili juhu, rezanci su plivali u gotovo prozirnoj vodi i kao glavno jelo rezance i mali odrezak", riječi su učenika Isaka Bazarskog. "S obzirom na to da sam bio potpuno iznemogao, Alevtina Andrejevna jednu je dodatnu porciju podijelila meni i još jednom meni sličnom dječaku. Očigledno netko nije mogao doći do škole i porcija je ostala... Poslije te novogodišnje večeri počeo sam se izvlačiti iz predsmrtnog stanja, taj susret i posluženje spasili su me."
U jednom od vrtića djeca, vidjevši jelku, prvi put poslije dugo vremena živnula su i poželjela je okititi lijepljenim igračkama. Odgojiteljica je zato zamolila u kuhinji da joj daju malo brašna, skuhala ljepilo i razlila ga po tanjurićima. Mališani su, međutim, odmah to pojeli. Trebalo je moliti za još malo brašna, ali jelku su te večeri, ipak, okitili.
"Polina je napravila po jedan odrezak od ljuske od krumpira, gdje je našla ljusku, ne znam. Ja sam donio dvije pločice tutkala od kojeg su skuhali hladetinu, ali i po tanjur 'juhe'. Uvečer smo išli u kazalište i gledali predstavu 'Mašenjka', što je bilo izuzetno neugodno, budući da je unutra bilo hladno isto kao i vani, a gledatelji mahom okićeni injem", opisao je tvornički majstor Vladimir Fokin jedan od novogodišnjih prazničnih dana u gradu na Nevi.
Komadić kruha bio je mali, težak najviše pedeset grama. Bolji poklon nije postojao. Djeca su to shvatila i komadić kruha doživjela kao najdragocjeniju poslasticu. Kruh su jeli odvojeno od jela za ručak, trudeći se da što duže uživaju u tom zadovoljstvu, sjećanja su učenika Valentin Zvonarev.
Pravo čudo za djecu bila je pojava mandarina na prazničnoj trpezi. Poslali su ih iz Gruzije specijalno za male žitelje grada pod blokadom.
Kamion Maksima Tverdohleba koji je po ledu Ladoškog jezera s tim egzotičnim voćem žurio u Lenjingrad gađala su putem dva Messerschmitta. Meci su oštetili hladnjak i šajbu, a vozač je ranjen u ruku, no mandarine je ipak dovezao na odredište. Na kraju je na vozilu registrirano 49 rupa.
Drugi su inspirativni poklon Lenjingrađani dobili od Crvene armije. U velikom desantu krajem prosinca na istoku Krima oslobođeni su gradovi Kerč i Feodosija (u svibnju 1942. bit će izgubljeni). "Kada smo u šest sati ujutro (31. prosinca) preko radija to čuli, svi smo skočili iz kreveta. Kakva sreća", sjećala se kasnije Vera Iljaševa, koja je tada imala dvadeset godina.
Nisu svi, međutim, dolazak Nove godine doživljavali kao praznik.
"Prvi put smo tako dočekali Novu godinu, čak nije bilo ni mrvice crnog kruha, i umjesto da se radujemo uz jelku, spavali smo, s obzirom na to da se nije imalo što jesti. Kada sam sinoć rekao da odlazi stara godina, odgovorili su mi: 'Dođavola s tom godinom, neka propadne u zemlju!' I stvarno, i ja tako mislim, četrdeset prvu godinu nikada neću zaboraviti", pisao je s gorčinom u svom dnevniku šesnaestogodišnji Borja Kapranov.
Lenjingrad je preživio strašnu zimu i u proljeće se počeo polako ali sigurno vraćati u život. U predgrađu su počela nicati pomoćna imanja u kojima se uzgajalo povrće, što je doprinijelo poboljšanju prehrane i smanjenju smrtnosti. Gradske ulice redovno su čišćene od smeća, djelomično je počeo raditi javni prijevoz, a u stanove ponovo došla struja (makar i na određeno vrijeme).
Novu 1943. godinu Lenjingrađani su dočeli s daleko većom nadom i radošću nego 1942. Ova novogodišnja noć drugačija je od prošlogodišnje, pisala je "Lenjingradska pravda". "I naš grad drugačije izgleda, puls života bije punom parom, zvone tramvaji na ulicama, vozila jure, nema smetova kao prošle godine, nema gomila smeća po ulicama. Ratnim tempom rade tvornice i kombinati. U školama se drže satovi , otvorena su kazališta i kina. Gotovo u svim zgradama ima vode i radi kanalizacija. A naši ljudi nisu oni isti, ojačali su fizički, veseliji su i iskusniji. Taj preobražaj i grada i ljudi, najveći je uspjeh protekle godine."
Slušajući u studenom i prosincu 1942. godine na radiju izvještaje o porazu neprijatelja kod Staljingrada, Lenjingrađani su vjerovali i u svoju ratnu sretu. Nisu morali dugo čekati. Već 18. siječnja 1943. godine sovjetske su trupe tijekom operacije Iskra probile blokadu grada i 7. veljače u Lenjingrad je nesmetano stigao prvi vlak s prehrambenim potrepštinama.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
