Kako je hrabra Ruskinja postala heroina u dva svjetska rata

U Prvom svjetskom ratu vladalo je mišljenje da ženama nije mjesto na bojnom polju. Mogle su biti milosrdne sestre i brinuti se o ranjenicima u pozadini, ali krajnje im je rijetko bilo dozvoljeno doći na prvu liniju fronta.

Pojedine pripadnice ljepšeg spola nisu se mogle pomiriti s takvim stanjem stvari. One su jedva čekale da se upuste u borbu protiv neprijatelja umjesto da sjede u pozadini po bolnicama. Ponekad su čak pribjegavale lukavstvu, jer nije bilo drugog načina da dođu na front.

Dobrovoljac Nikolaj Popov

Prvi svjetski rat zatekao je šesnaestogodišnju Kiru Baškirovu u Vilniusu, gdje je pohađala lokalnu višu žensku školu. Kira je znala da joj nitko neće dozvoliti da ode u rat, pa je odlučila pobjeći.

Odrezala je pletenice, prodala jedan dio osobnih stvari i za dobiveni novac kupila vojničku uniformu. Uzela je školsku potvrdu svog bratića Nikolaja Popova i otišla u Łódź, gdje je bila razmještena 88. Petrovska pješadijska pukovnija. Kamuflaža je bila dobra, tako da je Baškirova primljena kao dobrovoljac pod bratićevim imenom.

"Nikolaj" se na frontu požrtvovno borio protiv neprijatelja i često odlazio u izviđačke misije. U jednom je noćnom izviđanju djevojka uspjela čak i zarobiti neprijateljskog vojnika, i za taj je podvig dobila Georgijevski križ 4. stupnja. Tog je vojnika uspjela sama zarobiti, jer joj njezin ranjeni drug nije mogao nikako pomoći.

Kira je dugo čuvala svoju tajnu. Sama se kupala zasebno, a u svemu se ostalom trudila ne izdvajati. Naučila je čak i govoriti muškim glasom. Obitelji je sve objasnila u pismu, i njezinim najbližima nije preostalo ništa drugo nego pomiriti se s tim.

Istina je izašla na vidjelo kada je Kira smještena u bolnicu zbog bolesti. Zapovjedništvo je bilo u šoku. Naređeno je da se Baškirova odmah pošalje u pozadinu. Pa ipak, nagradu joj nisu oduzeli i čak su joj napisali pohvalno pismo.

Činilo se da je Kirino ratovanje time završeno, ali ona se nije planirala tako lako predati. "Hrabra djevojka nije otišla kući, nego se ponovo predstavila kao mladić Nikolaj Popov i prijavila kao dobrovoljac u novu jedinicu, gdje je ranjena u borbi, poslije čega je upućena u jednu bolnicu", napisao je 1915. godine list "Zaduševnoe slovo".

Kada je ponovo otkrivena i ponovo poslana kući, Baškirova je otvoreno pod svojim imenom napisala molbu da bude primljena u vojsku. Na njezinu veliku radost, molba joj je prihvaćena, tako da je do listopada 1917. godine Kira legalno ratovala u redovima 30. Sibirske streljačke pukovnije.

Ponovno rat

Po završetku Prvog svjetskog rata Kira je napustila vojsku i posvetila se radu s djecom bez roditelja. U Poltavi je za njih organizirala prihvatilište. 

Kada je u ljeto 1941. godine nacistička Njemačka napala SSSR, Baškirova (udana Lopatina) ponovo odlazi u rat. Majka dvoje djece, sada već četrdesetogodišnja Kira Aleksandrovna, naravno, nije postupila kao nekada, u svojoj mladosti, ali je također dala doprinos zajedničkoj pobjedi.

Kao starija medicinska sestra u vojnoj bolnici u Murmansku brinula se o ranjenim vojnicima. Često su joj povjeravani najteži ranjenici. Više je puta asistirala kirurzima u operiranju ranjenika, i to neposredno pod naletima njemačke avijacije.

Požrtvovnost Kire Lopatine nagrađena je medaljama "Za borbene zasluge" i "Za obranu Sovjetskog Zapolarja".