Jesu li sovjetski građani doista morali provesti mjesec dana na godišnjem odmoru?

Sovjetska Rusija bila je jedna od prvih zemalja u svijetu koja je na zakonodavnom nivou uvela normirani radni dan i plaćeni godišnji odmor.

Grad Soči. Turisti na plaži sanatorija "Novi Soči" (sada Ujedinjeni sanatorij "Rusʹ"), 1956.

David Šolomovič/Sputnik

Za nekoliko se desetljeća postojanja Sovjetskog Saveza trajanje tog godišnjeg odmora mijenjalo, ali u poslijeratnim je godinama odmor trajao "u cugu" mjesec dana, a ponekad i duže.

Kada su u Rusiji uvedeni godišnji odmori? 

Sanatorij "Kurpati". Vodne terapije. Jalta, Krim. 1950.

Anatolij Garanjin/Sputnik

Danas je to teško zamisliti, ali su ljudi prije 1917. godine radili u poduzećima bez godišnjih odmora. Naravno, moguće je bilo odmoriti se u dogovoru s upravom, ali to nije bio plaćeni odmor. Treba istaknuti i to da radni dan nije trajao 8, nego 10 sati, a samo se nedeljom nije radilo. Odmah poslije revolucije uveden je pojam plaćenog odmora za sve zaposlene građane.

Godišnji odmori u Sovjetskom Savezu bili su ukinuti samo jednom – u tijeku Drugog svjetskog rata. Ali čak su se i tada izdvajala sredstva za plaćeni odmor, samo što su se prebacivala zaposlenom na specijalnu knjižicu kojoj je on mogao pristupiti tek poslije rata.

Koliko su dana odmora imali ljudi u sovjetsko doba?

Gimnastika na plaži. Tuapse, Krasnodarski kraj, 1963.

Vladimir Akimov/Sputnik

Do 1967. godine svaki je zaposleni imao 12 radnih dana plaćenog odmora, plus dopunske dane ovisno o uvjetima rada. Poslije 1967. godine osnovni je odmor povećan na 15 radnih dana plus dopunski dani. Ukupno je moglo biti najviše 36 slobodnih radnih (upravo radnih!) dana, ovisno o radnom mjestu, stažu i štetnosti uvjeta proizvodnje.

Na primjer, građani koji su radili u znanstvenim i prosvjetnim ustanovama imali su od 24 do 48 radnih dana odmora, dok su zaposleni na Krajnjem Sjeveru dobivali dopunskih 18 dana, a tko je duže od 3 godine radio u drvoprerađivačkoj industriji, dobivao je još 6 dopunskih dana. Zanimljivo je da su se u ogromnoj većini slučajeva odmori dobivali "u komadu", tj. čitav odmor se koristio bez prekida, premda dijeljenje odmora na nekoliko razdoblja nije bilo regulirano zakonom.

"Uvijek sam uzimala svih 28 radnih dana godišnjeg odmora. Nitko nije dijelio odmor na nekoliko dijelova", sjeća se Nina Grigorjeva, oftalmologinja iz Moskovske oblasti.

"Kada sam bila mala, baka i djed su uzimali odmor i ljetovali po 3-4 tjedna na moru. Drugim riječima, odmor je bio jedan, i trajao je dugo", priča Julija Petuškova iz Nižnjeg Novgoroda.

Latvijska SSR. Odmor na rižskom primorju, 1960.

Jakov Berliner/Sputnik

Mnogi su provodili godišnji odmor u sanatoriju s kurama liječenja, i te su procedure trajale najmanje tri tjedna. Ako se tome doda putovanje tamo i nazad, onda je jasno zašto nije bilo posebnog smisla da se odmor dijeli. Ljeto je bilo najpoželjnije vrijeme za odmor. Ponekad su u poduzećima čitave smjene odlazile na godišnji odmor, a za to su vrijeme mehaničari provjeravali opremu. Rana jesen također je bila popularna jer više nije bila gužva, a još je uvijek bilo toplo.

U sovjetsko je vrijeme postojao i prilično zanimljiv sustav izračunavanja "naknade za godišnji odmor": čovjek bi dobio plaću za prošli mjesec plus odrađene dane u tekućem mjesecu, plus naknadu na ime godišnjeg odmora koja se izračunavala pomoću složene formule, ali je praktički bila u visini plaće, plus dodatni novac za prekovremeni rad itd. (Mi smo ovdje detaljno pisali o tome gdje su ljetovali sovjetski građani i što su si mogli priuštiti.)

Uoči raspada SSSR-a, tj. 1991. godine, odmor je već trajao 24 radna dana, dok se od 2002. računa 28 kalendarskih dana u skladu s preporukama Europske socijalne povelje.

A što se događalo kad netko ne iskoristi odmor?

Sovjetski zakon o radu imao je jednu specifičnu crtu. Ona se sastojala u tome što se plan godišnjih odmora za sljedeću godinu pravio na kraju tekuće godine. Događalo se da nekome ne pođe za rukom otići na ljetovanje u planiranom periodu, pa bi zaposleni u tom slučaju dobivao novčanu kompenzaciju (ako se ne uspije dogovoriti s upravom o odgodi godišnjeg odmora). Ali to je ovisilo o radnom mjestu i događalo se dosta rijetko. 

Ukrajinska SSR. Krim, kolovoz 1970. Turisti na plaži u naselju Gurzuf.

Valentin Soboljev/TASS

"Kod nas nitko nije prisiljavan. Ako radnik neće iskoristiti godišnji odmor, mogao je uzeti kompenzaciju na ime odmora. Na primjer, jedan je kolega dugo bio bolestan i već se odmorio, pa je umjesto godišnjeg odmora uzeo kompenzaciju", sjeća se Tatjana Sorokina, koja je uoči raspada SSSR-a radila u moskovskoj biblioteci. "A u stručnoj školi, gdje ljetom nema posla, odmor se morao obavezno iskoristiti."

Ona sama kaže da je mogla uzeti odmor u bilo koje vrijeme, pa čak i podijeliti ga na nekoliko manjih u dogovoru s administracijom (to pravo su dobivale majke dok djeca ne napune 16 godina), i taj je odmor trajao čitava dva mjeseca (po završenom postdiplomskom studiju). "Ali obično smo planirali unaprijed i pravili raspored godišnjih odmora tako da se odsustvo zaposlenog ne odrazi u poslu", priča ona.

"Tata mi je pričao da se odmor mogao iskoristiti samo u cjelini i samo u skladu s rasporedom", priča Valentina Pahomova. "On je radio u Kovrovu (Ivanovska oblast). Ako netko nije htio uzeti godišnji odmor u propisano vrijeme, uzimao je umjesto toga novac."

"A moj tata nikada nije iskoristio čitav odmor", kaže Julija Petuškova. "Tjedan je dana uzimao za sređivanje stana, tri dana za krumpir i ostalo u novcu."

A kako je danas? 

Armenska SSR. 1. lipnja 1986. Turisti za vrijeme jedne od terapijskih procedura (sunčanje).

Šahbazjan Martin/TASS

Kada su u pitanju godišnji odmori, suvremeni ruski zakoni mnogo su toga naslijedili od sovjetskih. Na primjer, i danas, kao i ranije, u poduzećima se pravi raspored godišnjih odmora (istina, sada je lakše naknadno mijenjati datume), a radnik ima osnovih 28 kalendarskih dana odmora, a uz njih i dopunske dane ovisno o uvjetima rada i profesije. Pa ipak, ponešto se i promijenilo. Sada se navodi da je moguće podijeliti odmor na nekoliko dijelova, s tim što jedan dio mora trajati najmanje dva tjedna. Jedno je vrijeme novac za neiskorišteni godišnji odmor mogao biti povraćen krajem godine, ali se sada neiskorišteni dani jednostavno prebacuju u sljedeću godinu. U pojedinim kompanijama postoji praksa da radnici koji se nisu dovoljno odmorili dobivaju termine preko reda. Prilikom otpuštanja isplaćuje se kompenzacija za neiskorišteni godišnji odmor.